Uz brojne nove izraze koji su se  ponajprije zbog političkih i inih promjena  ustalili u javnome žargonu posljednjih godina, sukob interesa posebice je učestala sintagma u sve popularnijim aktualnim raspravama. No, upravo zbog konteksta u kojemu se izraz i pojavio korišten je ponajčešće u političkim sukobljavanjima, pa se pomalo steklo uvjerenje kako je riječ o pogođenoj opisnoj inačici bitnoga moralnog nedostatka političke klase.

Čini se očitim da je sukob interesa u domaćim uvjetima gotovo konstitutivan za političko funkcioniranje. Posve neprimjeren zakon koji bi se time morao baviti pritom nije mnogo pomogao, jer je bitne elemente istinskoga interesnog sukoba ostavio netaknutima. Npr., činjenicu da se provjeravaju darovi u vrijednosti od pedesetak eura, ali ne i pogodovanje političarima kojima se  posebice u prijeizbornome razdoblju (koje kao da traje godinama)  otvara prostor u medijima (u realnoj vrijednosti i tisuću puta većoj od one koja se inače daje na provjeru). Ili, štoviše, to da se isti političari, kao vijećnici (načelnici, gradonačelnici), nalaze u organima lokalne uprave i samouprave o kojima  kao zastupnici/e  ("drugostupanjski") odlučuju u Saboru.

No, sukob interesa nikako nije političarska privilegija. Ma koliko to, načelno, bilo samorazumljivo, nedavna zbivanja u povodu obznanjivanja rezultata procesa evaluacije znanstvenih projekata na to su  upravo drečeći  ponovno upozorila. Nije pritom tek riječ o "pobuni onih kojima država neće (su)financirati znanstvene projekte" (kako to  ne baš uvjerljivo  odgovaraju nadležni). Riječ je o mnogo ozbiljnijem problemu, o posvemašnjem nedostatku moralno-profesionalnih kriterija o kojemu se  iz samo djelomice razumljivih razloga  javno govori uglavnom u povodu političkih dogodovština.

Istovremeno, međutim, znanstvena zajednica (točnije: njezini zakonski ovlašteni upravljači  Ministarstvo i Nacionalno vijeće za znanost) samorazumljivo dopušta da o financiranju znanstvenih projekata odlučuju:
 oni koji su i sami kandidati na istome natječaju;
 oni koji ni formalno (dakle: titulama) nisu među najistaknutijima u svojoj struci (a budući da im tek predstoje izbori u najviša zvanja podložniji su pritiscima svih koji će o njima odlučivati);
 oni koji ne znaju engleski (temeljni jezik suvremene međunarodne komunikacije), dok se istovremeno inzistira na "povećanju udjela inozemnih recenzija u vrednovanju projekata".
Pritom je riječ o natječaju u kojemu prolazi posve nedopustivo visok postotak predloženih projekata  no to je u sadašnjem sustavu neizbježno, jer se preko projekata financiraju i znanstveni podmladak i stručna putovanja, i sl. Riječju, ne radi se samo o pojedinačnim projektima nego i o sudbini čitavih zavoda, katedri, disciplina.

Na burne reakcije Ministarstvo je odgovorilo obećanjem neuspješnim kandidatima da se mogu javiti ponovno za mjesec dana  što čitav model čini još manje smislenim (iako, možda, može utjecati na ispravljanje nekih nepravdi. No, ključne, sustavske, nepravde ostaju  brojne su prosudbene skupine projekte vlastitih članova posebice visoko vrednovale. I to ostaje, u najmanju ruku, kao niz moralno neprihvatljivih odluka (ako ne i sadržajno pogrešnih).

Potrebna je izmjena čitava sustava financiranja, uvođenje temeljnih kriterija civiliziranih zajednica ("nitko sudac u vlastitoj stvari", npr.), s time da se projekti financiraju svake godine (tako se lakše nađu ocjenjivači koji u toj godini sami ne konkuriraju onima koje ocjenjuju). Nadalje, trebalo bi  prije svega zbog razvidnosti strategije razvoja znanosti  prići sjedinjivanja fondova  jer sada značajnim dijelom novca raspolaže Nacionalna zaklada za znanost u čijem Upravnome odbora nema nijednoga znanstvenika s društvenoga, humanističkog ili tehničkog područja!?

No, prije i iznad svega, znanstvena bi zajednica morala prihvatiti suvremeni moralni diskurs, umjesto srednjovjekih tlapnji o vlastitoj izuzetnosti. Otkloniti nemoralne i neinteligentne odgovore na opravdane prigovore koji polaze od toga "da među znanstvenicima, kao časnim ljudima, nema potrebe razgovarati o sukobu interesa". Dakako, tako odgovaraju privilegirani koji smatraju da su njihovi projekti i tako najbolji, pa su natječaji (koje oni vode) tek formalnost.

Ma koliko takvi funkcionari znanstvenoga pogona uživali političku podršku raznih režima, oni nisu prvenstveno politički problem. Riječ je, ipak, ponajprije o moralnim kriterijima same znanstvene zajednice koja, na žalost, u tom pogledu treba još učiti čak i od političara.

TIK UZ MORE

FOTO Investicija iz snova na Pagu: Prodaje se kompleks sa šest apartmana i tri veza za brod

PRIVUKLA POZORNOST

FOTO Maja Šuput zagrlila tajanstvenog muškarca, pokazala kako uživa u jednom od najljepših hrvatskih otoka

BIVŠA MISICA

FOTO Seksi mama Renata zagolicala maštu, skakala u more i lizala sladoled. Ovo morate vidjeti

Kripto bez komplikacija

Zaba ima novi proizvod za ulaganje, evo o čemu se radi

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: Zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Država daje 15.000 eura za auto, evo tko će moći koristiti novu mjeru Vlade