Kako se čovjek osjeća kada sjedi na optuženičkoj klupi i kada zna da je vrlo vjerojatno suočen sa zatvorskom kaznom od 7 i pol do 43 godine? Razmišljam kako se jučer ujutro u sudnici u Istanbulu osjećalo 17 mojih kolega kojima je započelo suđenje, a koji nisu krivi ni za što osim za to što su mislili svojom glavom i ukazivali na svu apsurdnost i dvoličnost Erdoğanova režima? Svi su novinari “odmetnutog” Cumhuriyeta i svi su optuženi za suradnju s teroristima, točnije gulenistima i Kurdima. Nijedna optužnica u normalnom pravosudnom sustavu ne drži vodu jer su neki od tih mojih kolega optuženi na temelju SMS-ova koje su navodno dobili od gulenista. Dobili i obrisali ne odgovorivši na njih! No krivi su samim time što su te poruke stigle na njihove mobitele. Recep Tayyip Erdoğan želi se obračunati sa svima koji su različiti, koji ne misle isto i s onima koji budućnost Turske vide sasvim drugačije i koji žele da njihova domovina bude zemlja demokracije i slobode gdje će ljudi živjeti bez straha da će im netko u sitne sate pokucati na vrata i odvesti ih u zatvor zato što su primili SMS.
Duboko sam potresena cijelom tom situacijom, ne samo zbog toga što jednog od optuženika, Kadrija Gursela, i osobno poznajem nego i zbog toga što svi oni i nemaju previše šansi da budu oslobođeni, da izađu iz zatvora i da se nastave baviti svojom profesijom – novinarstvom. Za njih same tračak nade u cijelom tom apsurdu i besmislu je veliki marš za pravdu koji je organizirao vođa najveće oporbene Republikanske stranke Kemal Kılıçdaroğlu, kojemu su se pridružili deseci tisuća Turaka kojima je dosta i Erdoğana i njegova zuluma. Zatvorenicima je taj marš dao novu nadu da postoji kritična masa onih koji su se spremni suprotstaviti bez obzira na posljedice.
“Bez obzira na to što smo u zatvoru, u nama i dalje živi nada za neku drugačiju Tursku”, napisao je iz zatvora Kadri Gursel. Jedan njegov kolega iz redakcije je napisao: “Bez obzira na to kako će nam sud presuditi, nemam nikakvih sumnji da će nas od svake krivnje osloboditi savjest milijuna onih koji misle kao mi!” Ishod suđenja koje je počelo jučer, a koje će sigurno potrajati najmanje do kraja ovoga tjedna, mogao bi biti veliki preokret. Cumhuriyet je posljednja utvrda slobodnog novinarstva u toj zemlji. Ako 17 njegovih novinara i urednika bude osuđeno za terorizam i suradnju s neprijateljem, Erdoğan će se vjerojatno žestoko obračunati s cijelom redakcijom i njenom uređivačkom politikom.
Bit će to kraj slobodnog novinarstva u Turskoj. Barem na neko vrijeme.
Turski intelektualac i pisac armenskog porijekla Sevan Nisanyan prije deset dana uspio je pobjeći iz zatvora. Na Twitteru je napisao: “Ptičica je odletjela. Isto želim i za preostalih 80 milijuna ljudi koji sanjaju da odlepršaju iz ludnice u kojoj su zatvoreni.” I ja se pridružujem tim željama i nadam se da ću u nekom istanbulskom kafiću sa svojim kolegom ponovno moći razmijeniti pokoje mišljenje o vanjskoj politici.
Šta hadezeovci dali, sa se mogu na erdoganovski način obračunati sa Tomićem, Dežulovićem, Ivančićem i sličnima :)