Osim vječnog Ivice Račana te HDZ-ovih "stranačkih mladića" Vladimira Šeksa, Andrije Hebranga i Luke Bebića, u tzv. visokoj politici više gotovo i nema "stranačkih očeva", odnosno "stranačkih glavara". Izuzmu li se spomenuti, gotovo su nestali osnivači stranaka. U HSLS-u, jednako i u HSS-u. Njihov je nestanak vidljiv i na HSP-ovoj rejting-listi koju je sastavio predsjednik stranke Anto Đapić. Ta Đapićeva lista također slijedi opći trend nestajanja stranačkih utemeljitelja i stranačkih "starosta".
Na Đapićevoj su top-listi već dugo visoko rangirani možda i najagilniji pravaši Tonči Tadić i Miroslav Rožić koji i nisu odvajkada pravaši, a pogotovo "rođeni pravaši". No, strogo formalno nije takav ni stranački šef Anto Đapić koji je u osvit višestranačja bio među pokretačima osječkog HDZ-a, a kasnije se priključio HSP-u. Ali, unatoč takvim političkim neobičnostima, HSP nije jedina stranka u kojoj su stranački utemeljitelji vrsta koja izumire.
Moguće je da se jednoga dana nešto slično dogodi i u SDP-u. To "jednoga dana" i "nešto slično" moglo bi biti kada Račan odluči otići, a da na njegovo mjesto dođe Željka Antunović koja je za to već pokazala velike ambicije. Ili pak da se za takvo što odluči Antun Vujić koji za to ne pokazuje nikakve ambicije.
Kao što Đapić nije osnivao, odnosno obnavljao starčevićanski HSP, tako ni Antun Vujić i Željka Antunović nisu bili pioniri reformiranja nekadašnje komunističke stranke. Nakon što je Vujić s Miroslavom Tuđmanom i sa Željkom Olujićem osnovao Socijaldemokratsku stranku Hrvatske, a druga dvojica od socijaldemokracije odustala, Vujić je sa strankom i sa Željkom Antunović došao u SDP. Dok je Zdravko Tomac SDP-u davao nacionalni legitimitet, oni su SDP-u davali socijaldemokratski.
Ali osim njih SDP ima i druge "oglašivače" stranačke širine: od nesretnog Vice Vukova, preko uglađenog profesora Ive Josipovića, do nacionalnog fajtera Mirka Filipovića. Ni Ivo Sanader ne slovi kao HDZ-ov "prvoborac". Ali je stranački starosjedilac. Ipak, u HDZ-u je danas "pravih hadezeovaca" manje nego ikad. Pogotovo "barakaša". Prahadezeovci su s vremenom nestajali odmetanjem od stranačkog vodstva, odustajanjem od politike ili pak zbog biološke neumitnosti.
Nakon posljednjeg stranačkog raskola u "valu izbjeglica" otišli su i mnogi stari hadezeovci, predvođeni Ivićem Pašalićem. U počecima HDZ-a Pašalić je u stranci "rastao" i jer je HDZ-ov osnivač dr. Tuđman, sudeći prema Pašalićevu deminutivu u imenu, dugo za njega mislio da je Zagorac. Njega je dr. Tuđman zapazio na nekom od zagorskih stranačkih zborova i preporučio stranačkim suradnicima.
Od današnjih HDZ-ovih političara Jadranka Kosor slovi kao jedina koja je imala Tuđmanovu preporuku. No, neki su joj stranački "prvoborci", unatoč tome, spočitavali "zašto je tako dugo čekala", zamjerajući joj da je hadezeovkom postala kada to više nije bio nikakav rizik.
Činjenica da je nekadašnja novinarka u HDZ-ovu stranačkom vrhu, da je isto i s nešto okasnjelom esdepeovkom Željkom Antunović, da su HSP-ovi oslonci bivši liberali, pokazuje da se stranke više ne drže "stranačkih rodovnika", tj. stereotipa da stranački važni političari moraju biti "očevi", odnosno "djeca" stranke.
Slični Tito i Tuđman
Priča se da je Tito, kad bi na nekom od partijskih skupova uočio nekog mlađeg i dotad manje poznatog političara, pozvao "druga Bevca" i druge te osebujnom mješavinom samo njemu svojstvene ekavice i ijekavice obično kazao: "Dobar je mali, stavite ga negde!" Sličnim se oblikom "kadroviranja" koristio i predsjednik Tuđman. I nakon njegove pohvale nekome taj bi se vrlo brzo počeo uspinjati stranačkim stubama. Ponekad je bilo dovoljno i Titu i Tuđmanu da poltroni oko njih samo naslute što kane pa da im "pogode misli".
