U kriznim vremenima nitko nije neutralan promatrač. Kada vidimo nepravdu, imamo tri izbora: postati počinitelj, postati žrtva ili izabrati da ne šutimo. Izbor da ne okrenemo glavu jest ono što nas čini ljudima. Poruka Hédi Fried, švedsko-rumunjske psihologinje i spisateljice, jedne od najistaknutijih preživjelih svjedokinja Holokausta, utkana je u postav Švedskog muzeja Holokausta (Sveriges museum om Förintelsen) kako bi oni koji iz njega izlaze imali na umu da takve izbore donosimo svaki dan i u svakom društvenom uređenju. Danas, kad je antisemitizam u svom roller coasteru ponovno na vrhuncu, posljednje je krucijalno, a Šveđani su i aktualnom izložbom koja u muzeju traje već godinu i pol, a završava 20. prosinca, apostrofirali upravo tu šutnju i glasove koji su je prekidali. Pod naslovom "Crno na bijelom" (Svart på vitt) rekonstruira se izvještavanje švedskih medija u razdoblju od 1933. do 1946., a posjetitelji suočavaju s povijesnim dokumentima koji svjedoče o tome što je bilo javno objavljeno, a što prešućeno. Novinari to pitanje sebi moraju postavljati češće nego ostali građani. Iz tog sam aspekta imala priliku još jednom proći kroz ekstremne posljedice pristanka na cenzuru, a švedska javnost i svi posjetitelji postaviti ponovno jedno od najsloženijih pitanja tog povijesnog razdoblja: Što je švedska javnost zapravo znala o nacističkim zločinima dok su se oni događali?
Što su Šveđani znali o strahotama nacističkih zločina sve vrijeme dok su se oni događali?
Izložbom 'Crno na bijelom' rekonstruira se izvještavanje švedskih medija u razdoblju od 1933. do 1946. godine, a posjetitelji suočavaju s povijesnim dokumentima koji svjedoče o tomu što je bilo javno objavljeno, a što prešućeno. Novinari to pitanje sebi moraju postavljati češće nego ostali građani
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.