Za većinu građana kontrola putovnice na granici traje tek nekoliko trenutaka. Policijski službenik očita dokument, provjeri podatke na računalu i potom putniku dopušta nastavak putovanja. Međutim, postupak koji naizgled izgleda kao jednostavna administrativna provjera zapravo uključuje niz sigurnosnih provjera i usporedbu podataka s različitim nacionalnim i međunarodnim evidencijama. Čim policajac položi putovnicu na elektronički čitač, sustav preuzima informacije iz njezine strojno čitljive zone. Tako se prikupljaju osobni podaci putnika, uključujući ime, prezime, datum rođenja, spol i državljanstvo, ali i podaci o samoj ispravi, poput njezina broja, države koja ju je izdala te datuma do kojeg vrijedi. Kod biometrijskih putovnica moguće je pristupiti i podacima pohranjenima na elektroničkom čipu, među kojima je i fotografija vlasnika koja služi za potvrđivanje identiteta.
Sljedeći korak odnosi se na provjeru vjerodostojnosti putne isprave. Računalni sustav utvrđuje je li dokument još uvijek važeći, postoji li prijava njegova gubitka ili krađe te je li eventualno poništen ili nezakonito izmijenjen. Policijski službenik istodobno provjerava odgovara li fotografija osobi koja mu je predala putovnicu. Pojave li se nepravilnosti, može se pristupiti detaljnijem ispitivanju zaštitnih obilježja dokumenta. Posebno važan dio postupka na vanjskim granicama schengenskog područja odnosi se na pretraživanje dostupnih policijskih evidencija. Među ključnim sustavima nalazi se Schengenski informacijski sustav (SIS), koji državama članicama omogućuje razmjenu sigurnosno relevantnih podataka.
U toj se evidenciji, među ostalim, nalaze upozorenja o osobama za kojima se traga, nestalim osobama i pojedincima kojima je zabranjen ulazak na određeno područje. Sustav sadržava i podatke povezane sa sudskim mjerama te predmetima koji se potražuju zbog krađe ili kaznenih istraga. Uz SIS, granična policija može koristiti i Interpolovu međunarodnu evidenciju izgubljenih i ukradenih putnih isprava. To je osobito važno za putnike koji su prijavili nestanak putovnice, a zatim je pronašli. Takvim se dokumentom ne bi trebali koristiti za putovanje jer prijava može ostati evidentirana u sustavu, zbog čega se putovnica može smatrati nevaljanom. Pokušaj prelaska granice s takvom ispravom može završiti dodatnom kontrolom i privremenim zadržavanjem putnika.
Važno je pritom naglasiti da policijski službenik nakon očitavanja putovnice nema neograničen pristup svim informacijama o osobi. Na računalu mu se prikazuju podaci potrebni za obavljanje granične kontrole i upozorenja za koja ima odgovarajuće ovlasti. Korištenje službenih evidencija uređeno je zakonskim propisima, pristupi se bilježe, a obrada podataka mora biti u skladu s pravilima o zaštiti privatnosti. Kada granicu prelazi državljanin zemlje koja nije članica Europske unije, kontrola može obuhvatiti i dodatne informacije o njegovu pravu na ulazak i boravak. Policijski službenici mogu provjeriti ima li osoba odgovarajuću vizu ili dozvolu boravka, koliko je vremena ranije provela unutar schengenskog prostora i je li prekoračila dopušteno trajanje boravka. Provjerava se i postoje li prethodne zabrane ulaska ili odluke o udaljavanju iz zemlje, piše GPMaljevac.
S druge strane, elektroničko očitavanje putovnice ne znači da policija automatski dobiva uvid u cjelokupan privatni život putnika. Podaci o njegovu zaposlenju, stanju na bankovnom računu, kupovnim navikama ili sadržaju mobilnog telefona nisu informacije koje se prikazuju u okviru redovite kontrole putne isprave. Ipak, evidentirano sigurnosno upozorenje, nejasnoće povezane s identitetom ili dvojbe o ispunjavanju uvjeta za ulazak mogu biti razlog za provođenje dodatnih provjera. Ako policijski službenik nakon skeniranja putovnice zatraži da putnik pričeka, to ne mora značiti da je otkriveno bilo kakvo nezakonito postupanje. Do zastoja može doći zbog podudaranja osobnih podataka s podacima druge osobe, neispravnog ili oštećenog dokumenta, poteškoća pri očitavanju biometrijskog čipa ili nejasnih ulaznih i izlaznih pečata. Ponekad je jednostavno potrebno usporediti informacije s dodatnim evidencijama kako bi se otklonila svaka dvojba.
U takvim situacijama policajac može zatražiti drugu identifikacijsku ispravu, postaviti dodatna pitanja o odredištu i svrsi putovanja ili uputiti putnika odnosno njegovo vozilo na mjesto predviđeno za temeljitiju kontrolu. Pojedina upozorenja mogu se odnositi i na vozilo kojim osoba putuje ili njegovu registarsku oznaku, a ne nužno na samog putnika. Ovisno o sadržaju upozorenja, policija može provesti dodatnu identifikaciju, obaviti razgovor, privremeno zadržati putnu ispravu ili odbiti ulazak. U određenim okolnostima daljnje postupanje preuzima drugo nadležno policijsko tijelo. Stoga kratko čekanje nakon što policajac očita putovnicu nije samo vrijeme potrebno da se na zaslonu pojave ime i prezime vlasnika. U pozadini se istodobno mogu odvijati provjere valjanosti dokumenta, utvrđivanje prava na prelazak granice i pretraživanje dostupnih sigurnosnih evidencija. Upravo tih nekoliko sekundi može biti presudno za odluku hoće li putnik bez zadržavanja nastaviti prema svojem odredištu ili će morati proći dodatnu kontrolu.