Nije trebalo dugo čekati da netko utješi Milana Bandića koji je tako naprasno i grubo ostao bez titule počasnog građanina Sarajeva. Potresenom zagrebačkom gradonačelniku koji voli biti omiljen na svim meridijanima i paralelama u pomoć su odmah pritekli ponosni članovi udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika i predložili da se Bandića već ovog ljeta proglasi počasnim građaninom tog mjesta s krajnjeg istoka Hrvatske.
Glavni razlog za tu počast je Bandićev pozitivan stav prema plemenitoj težnji da se u Tovarniku obnovi rodna kuća pisca Antuna Gustava Matoša i od nje stvori višenamjenski prostor koji ne bi funkcionirao samo kao muzej, nego bi bio puno više od toga, dakle rasadište Matoševih literarnih, ali i domoljubnih ideja. Tovarničani žele zahvaliti moćnom zagrebačkom gradonačelniku koji godinama podržava njihov hvalevrijedni projekt i rado bi mu na tome zahvalili, što je lijepa gesta. No, krije se tu i jedan mali problem. Rodna tovarnička kuća Antuna Gustava Matoša sa svim svojim ambiciozno zamišljenim kulturološkim sadržajem pa i sa stalnim postavom koji će Matoša staviti u pripadajući mu europski kontekst, još nije ni dovršena ni otvorena.
Bila je, doduše, velika želja Društva Antun Gustav Matoš da se Matoševa kuća otvori ovog ožujka kada je cijela Hrvatska obilježavala stotu obljetnicu piščeve smrti, ali to se nije dogodilo. I nije baš sasvim jasno kada će se otvorenje ovog projekta dovršenog u njegovoj punini i dogoditi. Njegovo dovršenje, naime, ovisi ne samo o očito bogatom gradonačelniku Milanu Bandiću nego i o sve siromašnijoj ministrici kulture Andreji Zlatar Violić. Koja, usput rečeno, još poziva širu zajednicu na razmišljanje o koncepciji Matoševa spomen-doma u Tovarniku, kao da tu koncepciju već nije osmislilo Društvo Antuna Gustava Matoša!? No, to je jedna druga, koliko mi se čini, i te kako škakljiva tema, jedna prava nagazna kulturološka mina koja bi ubuduće mogla izazvati nove polemike i prijepore, sasvim u stilu hrvatske svađalačke prakse.
No, bez obzira na koncepciju Matoševe rodne kuće, koja je odjednom postala upitna, treba reći da 17. ožujka ove godine kada smo obilježavali stotu obljetnicu Matoševe smrti nije priređeno javno i svečano potpisivanje ugovora o daljnjem financiranju ovog projekta na koji su svoje potpise trebali staviti i ministrica i gradonačelnik Zagreba. Stoga će Matoš sa svojim tovarničkim spomen-domom još čekati na rezanje svečane vrpce i na prigodno slikanje političara koji su odriješili društvenu kesu, kao što je i čekao svih ovih godina, da ne kažemo i desetljeća, u kojima se o ovom projektu govori ponekad tiše, a ponekad glasnije.
I baš zbog tog ubogog pisca i publicista Matoša u kojeg se danas mnogi kunu (neki sasvim sigurno s figom u džepu), a koji se za života morao krvavo boriti za svaki pa i najmanji novinski honorarčić, bogati Milan Bandić nikako ne bi smio dobiti titulu počasnog građanina Tovarnika prije nego što rodna kuća Antuna Gustava Matoša doista bude otvorena. Jer, prvo treba skočiti, a onda reći hop. To bi trebao znati i zagrebački gradonačelnik koji je osvjedočeni poštovatelj narodnih poslovica, ali se vrlo često i pomoću tih poslovica opeče zbog svoje brzopletosti. Bilo bi dobro da i članovi udruge dr. Ante Starčević pričekaju na otvorenje obnovljene Matoševe rodne kuće i da tek onda, eventualno, političarima koji Matošu nisu ni do koljena poklanjaju titule počasnih građanina. Nema u tome mjesta za žurbu. Jer Matoš će ostati, a Bandić otići.
Zašto tu kuću ne financira ministarstvo kulture.