HSLS i Gordana Rusak dali punu podršku reformu kurikuluma: 'Zadovoljni smo sadržajem'

istina je to što Petrina kaže, ali je isto tako istina da u životu koristiš mozak i da zaključiš da ako radiš mjesečno za 3-4 tisuće kuna ne možeš otići u auto salon i kupiti novi auto ili kupiti stan za 100 tisuća CHF ili eura.Problem su građani koji seu ostali bez posla i ne mogu plačati režije, školovati djecu koja su doslovno gladna. A čujte što je netko poželio voziti novi auto ili kupiti stan u Zagrebu-to je njegov problem što se preračunao u matematici. Nisu stari ljubi govorili bez razloga -ispruži se koliko se možeš pokriti. Pogledajte samo na cesti vozni park, kafiće s gostima u mariranoj garderobi i sunčanim naočalama. Sve to netko mora platiti.

Država kao i ostali koje se bave naplatom računa pokušavaju taj račun naplatiti na sve moguće načine. Iako ti tužiš državu ili neki drugu firmu i imaš presudu da taj račun ne moraš platiti oni nakon par mjeseci opet pokreću postupak naplate tog računa. Nikada u ovoj državi na zelenu granu zbog uljeba.

Dužnost je države da omogući građanima da uče, da saznaju, da dobiju potpune informacije iz više izvora, da prestane (država) poticati nezdravinacionalizam i ponašati se kao da je vikanje Za dom spremni i slične gluposti - dokaz domoljublja, radišnosti, pameti, uspjeha. Dakle, ukratko, dužnost je države nastojati da nema polupismene ovce nego informirane i odgovorne građane. A to se lopovlukom i neradom od gore prema dolje - nikako ne može.

Nama najviše fali financijske i političke edukacije. Mozgovi su jako mekani u ta dva segmenta.

država može i ne mora pomoći svojim građanima, ali dužnost države je da osigura zakone i provođenje zakona. budući da su ugovori o kreditima bili nezakoniti, država ih je trebala u potpunosti poništiti. konverzijom su ti ništetni ugovori ozakonjenji, ii, i banke bi trebale biti sretne i zadovoljne. ako je aktualnoj vlasti imalo na pameti dobrobit vlastitih građana, nasuprot dobrobiti banaka, dovoljno je pred arbitražnim sudom pokazati neki od ugovora koje su građani sklapali sa bankama. nema te civilizirane države na svijetu koja bi priznala takve ugovore u kojima stoji da banka može mijenjati kamatnu stopu kad i koliko joj se sprdne.