Blatnjavo dvorište s neuređenim voćnjakom, maleni plato s
dva polomljena plastična stolca. Vrata zaključana. Na zvono nitko ne
odgovara. Tek iz trećeg pokušaja iza zaključanih
trošnih vrata začuo se jauk, kašalj i glasni
hropci staraca. Ne odustajemo. Zovemo, telefon zvoni.
Galerija
slika: Starci umiru u ilegalnom domu 'Plava kuća'
Vlaga na zidovima
Nakon pet minuta pred vratima
njegovateljica-kuharica-čistačica-medicinska sestra-maserka Jelena
javlja se na telefon i otvara vrata. Zapuhuje nas nesnosan smrad i zrak
hladniji od onoga vani. S lijeve strane je dnevni boravak u koji ni
teoretski ne može stati svih 12 staraca na izdisaju.
Pod u prizemlju je sklizak, mastan, na katu ljepljiv. U sobičcima
musavih prozora dva, tri, čak i četiri kreveta. Na sve strane vlaga
probija kroz zidove. Starci leže pod dvije ili tri deke. Smrad mokraće
na katu je nesnosan. Svi šute, hipnotizirano bulje ispred
sebe. Od njih se ne može izvući niti riječ. To je ilegalni starački dom
“PT Novi dom” u Sv. Jurju u Trnju nedaleko od
Čakovca, vlasnice Slavice Šestan-Perić. Mjesečni
smještaj stoji dvije tisuće kuna.
- Malo je neuredno. Ja sam sama s njih 12. A došli ste
baš prije ručka pa moram i kuhati - opravdava se Jelena.
- Ali tu je i jako hladno - govorimo glumeći bračni par koji u dom želi
smjestiti svoju baku.
Slavica Šestan-Perić otvorila je i 'PT Novi
dom' u Svetom Jurju u Trnju nedaleko od Čakovca
- Ma nije. Znate, sami su mi rekli da ugasim grijanje. Njima vam je
jako vruće - spremno odgovara Jelena i objašnjava neprirodnu
tišinu:
- Triput na dan dobivaju tablete za smirenje. Da im
bude lakše, a i nama je onda lakše. A vrata
zaključavamo jer je jedna nedavno odlutala. Ne možemo stalno na njih
paziti. Slično je, doduše bez intenzivnog smrada, ali mnogo
hladnije, i u “domu” Slavice
Šestan-Perić u Štrigovi. Otvorila ga je prije
mjesec dana. Grijanja nema.
Tek grijalice na plin, koje su nas dočekale ugašene. Donekle
je uredno, ali svih devet štićenika do grla je zakopčano i u
čizmama gleda televiziju. Kako smo se u Štrigovu najavili,
pred našim se očima odigrao igrokaz u blatu do koljena.
Sekundu prije nas u dom je uletjela jedna radnica s pladnjem punim
kolača. Otrčala je unutra i u sekundi ih servirala. Njezina kolegica
Sabina, jedina u smjeni, odmah nas je smjestila u boravak.
Doživotno uzdržavanje
- Stišaj televiziju! - zagrmila je, a nakon toga okrenula se
prema nama i uprla prstom u kolače koje smo prije toga vidjeli na
dvorištu:
- Vidite, i kolače im pečemo! Svaki dan svježe. Tu, u kuhinji!
Sobe su u Štrigovi nešto veće, namještaj je nov,
tanke dekice, svi madraci prostrti su najlonom kojim je u hodniku
“sanirana” i rupa ispod vrata. A grijanja nema!
Vlasnicu nismo uspjeli upoznati. Njezin biznis sa starcima od rujna
prošle godine ilegalan je. Tada joj je Ministarstvo
socijalne skrbi zabranilo rad. Ipak, snašla se. Kako bi
imala pečat, otvorila je obrt za pokretnu trgovinu, a sa svim
štićenicima potpisuje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
Trenutačno ih ima 21! Za sve to zna ravnateljica Centra za socijalnu
skrb Janja Balent koja, zbog nemogućnosti bilo kakve druge akcije, u
lokalnim medijima apelira na obitelji staraca da svoje roditelje,
djedove i bake izbave iz hladne ubožnice.
- Kad smo bili posljednji put ondje nije bilo ni grijanja ni tople vode.
Samo je u boravku bila pećica oko koje su se starci grijali -
objašnjava Janja Balent, napominjući da za dom u
Štrigovi nisu ni znali dok ih prije desetak dana na to nije
upozorila policija.
REPORTERSKI PAR Večernjeg lista u posjetu ilegalnim ustanovama za stare i nemoćne
Starci drogirani i bez grijanja
