Za nedavnog Adidasova NBA kampa u Trevisu ugledali smo poznatu facu iz NBA u neočekivanoj ulozi, kao trenera američke juniorske reprezentacije.
Ako nekoga nismo očekivali vidjeti u ulozi trenera, onda je to Jerry Stackhouse (39). Možda zvuči čudno ako to kažemo za osobu koja je u 18 godina igrala za osam NBA klubova, za igrača kojem su proricali da će biti novi Jordan, za košarkaša koji je u svojoj najboljoj NBA sezoni zabijao 29 koševa po utakmici... No čudno je vidjeti ga kao učitelja najmlađima ako se zna da je Jerry rekorder po broju NBA tučnjava. Što sa suparnicima, što sa suigračima, donosi Max.
U to ime jedan ga je novinar u svom članku proglasio najvećim NBA “štemerom” te napisao:
– Postoji niz NBA igrača s kojima ne želite imati posla, a Jerry Stakchouse neosporni je prvak među njima.
Podsjećajući ga u Trevisu na njegovu reputaciju, priupitali smo ga hoće li i učenicima pričati o svojim okršajima.
– Jedan od njih rekao mi je da nije imao pojma da sam tako dobar boksač. Ne, njima to samoinicijativno neću pričati jer oni imaju Google i YouTube i sve mogu vidjeti, a to i nije nešto o čemu bih im trebao govoriti.
No, zato je pričao nama.
– Možda mi nećete vjerovati, no nijednu svađu nisam započeo ja. A tip sam koji ne da na sebe i nikad nisam uzmaknuo. Ponekad sam štitio i suigrače. Žestina je nešto s čime se rodite i što gradite kroz život.
A njega život nije mazio. Bio je najmlađe od jedanaestero djece.
– Najprije je bilo dobro što sam najmlađi jer sam uvijek ja bio taj koji mora biti sit. Mama se uvijek potrudila da prvo ja jedem. No, pošto sam imao sedmero starije braće, za sve ostalo sam se morao sam izboriti. Oni mi nisu ništa dali, štoviše često bih dobio po nosu, no to me pripremilo za ono kroz što ću morati proći u karijeri. S najmlađim od sedmero braće prestao sam se igrati jer smo se zbog natjecateljskog duha često tukli.
Platio za tučnjavu 70.000 $
A tukao se bome i na NBA parketima, za vrijeme utakmica, nakon utakmica, na treninzima... Koju bitku najviše pamti?
– Pokušavam ih sve zaboraviti, no najčešće se sjetim one s Kirkom Snyderom, tada igračem Utaha.
Potukao se on, devet godina prije, s još jednim “Džezistom”, s Jeffom Hornacekom. Stack je bio novak, a Hornacek prepredeni veteran koji je koristio sve moguće trikove kao što su držanje, potezanje, diskretno udaranje...
– Govorio mi je da smo mi Sixersi užasno loši, stalno je provocirao, a izgledao je kao momak iz crkvenog zbora.
Sve je to silno naljutilo Stacka pa je izdevetao braniča Utaha, za što je kažnjen s dvije utakmice zabrane igranja i kaznom od 7500 USD, što ga je ukupno stajalo više od 70.000 USD.
Nakon što mu je Snyder plasirao niski udarac, Stack se prisjetio tih troškova pa se suzdržao. Ali samo dok utakmica ne završi.
– Plasirao mi je neki jeftin udarac, pa sam ga dočekao u tunelu, nakon utakmice.
Očevici kažu da je borba trajala 40-tak sekundi, deblji je kraj izvukao Snyder.
– Rastavili su nas redari, koji su dotrčali sa svih strana dvorane. Već sljedeće sezone opet smo se vidjeli u tunelu i kada sam vidio da ide prema meni, stisnuo sam odmah šake. No, potpuno me iznenadio. Prilazeći mi raširio je ruke za zagrljaj i rekao da je zaslužio to što je dobio godinu prije. To je najluđa stvar koju sam doživio od nekoga s kim sam se potukao.
Tukao se Stackhouse i sa suigračima, pa tako i s Allenom Iversonom, na jednom treningu Philadelphije (1997.). Sve što je o toj tučnjavi kazao bila je jedna rečenica:
– Bila je to tučnjava između jednoga koji se ne zna tući i drugoga koji se nije htio tući.
Potukao se Stack i s Christianom Laettnerom, dok su igrali zajedno u Detroitu (1999./2000.). Tijekom kartanja, navodno radi 2000 USD.
– To je bila tučnjava zbog koje i danas žalim radi svoje reakcije. Dogodila se u klupskom zrakoplovu, dok smo se kartali. Izgovorio mi je svašta pa i riječi koje mi nitko ne smije izgovoriti i dogodilo se. Premda je imao plavo oko, već sljedeći dan opet smo bili dobri suigrači. Oprostio mi je jer je znao da je rekao krivu riječ.
Naš sugovornik igrao je za 14 trenera u NBA ligi pa se može reći da je imao od koga učiti zanat.
– Igrao sam za neke od najvećih trenera kao što su Dean Smith, Larry Brown, Rick Carlisle, Avery Johnson i nešto sam od njih valjda naučio. Znam da ću morati najprije biti nekome pomoćnik. Najbolje bi bilo kada bih mogao, poput Doca Riversa i Marka Jacksona, iz sukomentatorske klupe sjesti na trenersku klupu, no ne događa se to na taj način svima.
Na zanimljiv način nam je opisao zašto je razumljivo da je teško postati trener izravno iz igračkih tenisica.
– Kada sam bio igrač, s klupe bih vidio samo igrača s loptom. Kao trener, u početku sam uspijevao vidjeti što rade četiri igrača, recimo u nekom pick and rollu, zatim sam ih nakon izvjesnog vremena uspijevao uočiti šest, a sada na parketu mogu vidjeti što radi svih deset igrača.
Pjevao u crkvi
Stackhouse je u NBA ligi bio poseban i po glazbenom daru.
– Odrastao sam pjevajući u crkvi pa me nikad nije bilo strah pjevati u društvu. No kada sam prvi put zamoljen da uoči NBA utakmice otpjevam himnu, bio mi je to veliki stres.
Koliko je puta pjevao himnu kao NBA igrač?
– Četiri puta, posljednji put kao igrač Brooklyn Netsa. Kada god bih pjevao, pobijedili bismo. Kad god smo trebali neku veliku domaću pobjedu, pjevao sam.
>> LeBron James: Dražen je bio najveći NBA stranac
Otvori KEKS Pay
U svojim snovima je prebio Iversona.