Sruši li se ZKP, past će i postupci poput Fimi medije, Ina – MOL-a...

Ovaj članak kao i članak Jelene Lovrić u JL-u žestoko se obrušavaju na Ustavni sud, a pri tome uopće ne poznaju ni Ustav ni zakone, posebno Ustavni zakon o Ustavnom sudu. Ako Ustavni sud neki zakon poništi, tek onda see moraju ponovno procesuirati svi slučajevi nastali od donošenja zakona, a ako se zakon ukine onda se više ne može primjenjivati od dana donošenja odluke o ukidanju, ali slučajevi u tijeku se nastavljaju po ukinutom zakonu, a pravomoćno završeni slučajevi se više ne obnavljaju. No od toga je važnije još nešto: ako je ZKP zaista u suprotnosti s hrvatskim Ustavom, onda nitko pa ni Komisija EU ne može uvjetovati da zakon ostane na snazi, već bi trebala sugerirati da se odgovarajuće izmijeni hrvatski Ustav. Ne treba zaboraviti da je Europska konvencija o temeljnim ljudskim pravima iznad zakona Republike Hrvatske, ali ne i iznad Ustava RH pa ni odluka Suda u Strasbourgu ne može tu ništa promijeniti. Zaključak koji se nameće bio bi da cijelu stvar mora raspraviti i izvršna vlast s Komisijom EU.

Danas se i Mladen Pleše svrstao među one koji smatraju da Hrvatska neće ući u EU, ako Ustavni sud poništi ili ukine ZKP. To znači sljedeće: Ustavni sud (ma kakav bio po svom sastavu) mora donositi odluke kakve odgovaraju izvršnoj vlasti i bez obzira na to što je ZKP možda u skukobu s Ustavom. Činjenica je da je novi ZKP djelomično utemeljen na \"Common Law\" pravnom sustavu te da i Europa pomalo usvaja taj sustav, umjesto dosada čvrsto ukorijenjenog \"Civil Law\". Činjenica je, isto tako, da su hrvatski sudovi bili skoro nemoćni u borbi protiv korupcije u strogom \"Civil Law\" sustavu. Da ne bi mediji i izvršna vlast, odnosno politika, nametali odluke Ustavnom sudu, bilo bi daleko bolje da izvršna vlast zatraži od Ustavnog suda preispitivanje Ustava odnosno onih njegovih odredaba koje su odredile da raniji ZKP bude kakav je bio, a koje onemogućavaju da se održi novi ZKP.