Usvajanje konačne odluke o ulasku Hrvatske u Schengen 1. siječnja 2023. nevjerojatno je postignuće. Takve odluke ne donose se automatizmom ni u mirnijim vremenima, a kamoli u vremenima migrantske krize i rata na europskom kontinentu. Argument da smo morali ući "jer je Hrvatska spremna" pokriva samo jedan pogled na stvar. Drugi pogled je tu bio važniji i trebalo ga je uzeti u obzir te proći kao barijeru. A to je da se ništa u EU ne može širiti na periferiji dok se ne pronađe ponovno stabilnost u srcu, središtu Europske unije.
Zbog toga je i politika proširenja EU godinama ni na nebu ni na zemlji. Zbog toga je i širenje schengenske zone mnogima bilo nezamislivo do prije godinu-dvije, ili do prije mjesec-dva, a mnogim austrijskim političarima nezamislivo je i dandanas. Činjenica da je Hrvatska uspjela odvoziti taj slalom i sretno stigla do cilja, a da su Rumunjska i Bugarska ostale blokirane unatoč zaista velikoj podršci među ostalih 25 zemalja (osim Austrije i Nizozemske), nevjerojatan je ishod. Povoljan za Hrvatsku. Ne baš fer za Rumunjsku i Bugarsku, koje su tu ispale i žrtve svoje geografske pozicije, a Rumunjska i žrtva percipirane povezanosti s Bugarskom, koja je za Schengen možda najmanje spremna i najmanje je radila na tome da se ostvari.
Može se to opravdavati "tehničkim pitanjina" no činjenica je da postoje države prvog,drugog i trećeg reda u EU. Bugare i Rumunje su primili u EU i NATO samo da ih otrgnu ruskom utjecaju. Neki zapodnoeuropski političari su otvoreno govorili ilili govore da je širenje EU na Bugarsku i Rumunjsku bilo pogrešno.Vidimo da EU ima problema i sa Poljskom te Mađarskom po nekim pitanjina. Uglavnom postoji ta zapadnaeuropa (prvi red), mitteleuropa i Mediteran drugi) i balkanska tj tu mislim na Bugare i Rumunje.Mi smo između drugog i trečeg reda i to nas je spasilo. Sto mi rece jednom kolega Bugar: " blago vama ,vi ste bili 400 god. Austrougarska.