Tko je čovjek kojemu se otkriva spomenik: Smrt Mire Barešića nikad nije razjašnjena

Stvarno su ljudi popucali skroz. Dizati spomenik teroristi bombasu i ubici.... Mozda se on nekada tome i nadao, ali da se neko nrmalan nadao da ce se to desiti - i nije.

vi sto ste puni zloce i mrznje,i vi cete osjetiti tu istu mrznju ako ne od nikoga onda od svoje djece,smirite nagone i razmisljajte..

Samo ne razumijem zasto je ubijanje hrv emigracije zlocin, a jugoslavenskog ambasadora borba za slobodu.

Nije vam taj Barešić poginuo baš slavno. Igrom slučaja,imao sam priliku da razgovaram sa jednim članom ekipe koja ga je likvidirala. Tačno je da su imali dojavu od KOSa gde se nalazi i koliko je brojno stanje te grupe. Došli su isključivo zbog njega. Pošto su ostale likvidirali,uspaničili su se jer njega nije bilo među mrtvima. Prilikom pretraživanja okoline pronašli su ga skrivenog u nekoj velikoj mešalici za beton. Dalje - zna se. Slike su poslali udovici Rolović u Beograd.

Odbjegli teroristi uoči Oluje sto su Hrvatsku palili, razarali pet godina okupirali porral.

Upao u ambasadu i u pusnjavi smrtno stradao ambasador. Po vama Baresic je ubio ambasadora u samoodbrani. Zasto je onda upao u ambasadu ? Mozda da pita ambasadora za recept za kolace ?

Po cemu se ovaj lik razlikuje od ISIL-a?

u podizanju spomenika smo oduvjek svijetski prvaci bili

Miro Barešić nije poginuo ni u kakvoj klopci. Sve oko njegove smrti je netočno. Sada ću vam iznijeti točnu verziju priče pa tko želi neka vjeruje a tko neće njegova stvar. Ali ovo je jedina prava verzija. Nedaleko od mjestaa gdje je Miro poginuo nalazila se kontrolna točka JNA. Nju je činio jedan tenk sa posadom. On se tu nalazio nekoliko mjeseci i služio je za uspostavu tzv. tampon zone ili blokadu područja na kojem bi došlo do sukoba. Jednom prigodom iskorišten je za blokadu prometnice prema Benkovcu kada je došlo do nekih manjih čarki u Polači tokom travnja 1991. Nitkom tko je išao iz pravca Šibenika nije bilo dozvoljeno da ide prema Benkovcu ili Biogradu. Inače u Miranju je križanje ka ta dva mjesta. E pa tom kontrolnom punktu se u noći 30./31. srpnja 1991. primakla grupa u kojoj je bio Miro, Nije ih bilo 14. Bilo ih je troje najviše. Splet okolnosti je htjeo da je u tome trenutku jedan od ročnika iz posade tenka krenuo da mokri. Bila je dosta mračna noć a on prilično plašljiv. Učinilo mu se da je čuo nekakve zvukove u kršu ispred sebe. Viknuo je: "Sto tko ide" ali se nitko nije odazvao. Kako je i dalje čuo nekakvu buku u strahu je ispalio kratak rafal nasumice u tome smjeru. Nitko nije uzvratio vatru pa ga je ostatk posade ismijao kako se uplašio ježa ili možda čaglja. Nitko tomu događaju nije pridavao nikakvu pažnju niti je išao da provjeri ni sutradan ni poslije da li je vojnik nekoga upucao. Dešavalo se i ranije da vojnik ili pripadnik seoske straže pucaju u strahu od životinje. Jedan od metaka iz rafala pogodio je Mira dok su druga dva člana grupe poginula. Ali to još nitko nije znao. Narednog dana, dakle 31. srpnja izjutra jedna, danas pokojna baba iz "srpskog" dijela sela Pristeg, goneći ovce, primjetila je tri naoružana čovjeka u crnim odorama, polju kako se kreću prema selu Ceranje Donje. On je u strahu pobjega kući i to rekla nekome od susjeda. Kako selo nije imalo fiksni telefonu to vrijeme netko je brzo sjeo u auto i otišao za Benkovac gdje je o tomu obavijestio tzv. Miliciju Krajine. Desetak Martićevaca je brzo stiglo u selo i u polju naišla na trojku koja se zaklonila u jednom šumarku. Trojku sz činili Pandžić, Bokanović i Turić. Dakle oni nisu bili s Mirom. Miro je u Miranje došao iz smjera Vrane, a njih trojica u Pristeg-Ceranje iz pravca "hrvatskog" dijela Pristega, poznatijeg kao Užalica. Došlo je do sukoba s Martićevcima, a trojka je uspjela da se skloni u jednu rupu koja je nastala tako što je nekoliko godina ranije oluja izvalila jedan stari hrast. Sukob je trajao cijeli dan i nož jer Martićevci nisu imali ništa teže od pušaka i nekoliko tromblona pa ih nisu mogli savladati na dobro ukopanom položaju. Međuti ipak je uslijed puškaranja jedan iz grupa smrtno ranjen. Drugi je zadobio smrtonosne povrijede uslijed greške u rukovanju sopstvenim oružjem a tom prigodom je ozlijeđen i trći član grupa koji se 1. kolovoza izjutra ubio. Tako je završen okršaj. Njima trojici nitko nije ni pokušao priteći u pomoć iako je bilo dovoljno vremena za to. Oni su bili manje od kilometar unutar teritorija pod srpskom kontrolom. Sa svim pojačanjima Martićevaca u tom trenu u Pristegu nije bilo više od 15 a mještani nisu bili naoružani sem možda 2 ili 3 lovačke puške koje vjerojatno ne bi imali hrabrosti upotrijebiti u sukobu sa specijalnim postrojbama MUP-a ili ZNG-a. Dakle postojale su dvije odvojene grupe. Njihovi članovi su poginuli na različitim mjestima u različito vrijeme. U to vrijeme još uvijek nitko ne zna da je Miro Barešić ubijen u Miranjama niti bilo tko sa srpske strane misli da se u Miranjama dogodio bilo kakav sukob. Svi misle da je plašljivi vojnik nasumice pucao u neku životinju. Tek 2. a možda i trećeg kolovoza izjutra neki čoban iz Miranja otkriva već nadut leš uniformiranog muškarca sa ličnim naoružanjem nekoliko stotina metara od punkt JNA, u kršu ispod prometnice Miranje-Benkovac. Već poslije nekoliko sati tijelo je identificirano kao Miro Barešić. Mislim na osnovu nekakvog lančića ili drugog nakita. Rekonstrukcijom i balističkom analizom je utvrđeno da je stradao od oružja gore spomenutog vojnika. O sukobu koji se desio u Pristegu Slobodna Dalmacija je javila tek 4. ili 5. kolovoza i to vrlo šturo. Zanimljivo da je vijest objavljena u Crnoj kronici a tako je bila intoriana da se nije dalo nazrijeti da je u pitanju bila smrt pripadnika oružanih postrojbi Republike Hrvatske. O događaju u Miranjama ništa. HTV nije objavio ništa ni o Pristegu ni o Miranjama. Tijelo Mira Barešića je predato hravtskim vlastima je u nekakvoj razmjeni. NIje bilo nikakve klopke, akcije izvlačenja, srpskih specijalaca, desetaka angažiranih u sukobu.... Smrt Mira Barešića je jedan bizaran a ne sumnjiv događaj koja bi tko zna koliko dugo bila nezapažena da neki čoban iz Miranja nije otjerao svoje ovce u krš. Godinama se već provlači i priča kako je skupina Mira Barešića raznijela bezinsku crpku u Benkovcu i nekakv dalekovod. Miro dalje od križanja u Miranjama nije stigao, a na crpki u Benkovcu se u to vrijeme nije dogodila nikakva sabotaža. Ovo vam pričam kao čovjek koji je u to vrijeme bio na licu mjesta. Ne kao naoružani pripadnik bilo čega već kao civil. Danima su poslije otkrića da je u pitanju Miro neki civili i Martićevci nosili "trofeje" koji su skinuli sa Mira (nož i još neke predmete) i pokazivali ih po Benkovcu i okolici. Osobno sam vidio neke od njih.

Samo jedab info za sve one UDBA sljedbenike koji Miru proglasavaju teroristom jer je ubio "nevinog" djelatnika anbasade.. ovo mozete pronaci u Australiji u dokumentima: Rolovic was in Australia in early 1970 as part of a Yugoslav government delegation headedded by Yugoslav Labour Minister Anton Polajner. Rolovic handed over a list of names of "Croatian terrorists" to the Australian authorities... Dakle vojnik UDBE koji je davao popis za likvidaciju Hrvata u australiji, nevinasce...

Kad ce se podignuti spomenik Andriji Artukovicu, i ostalim ustaskim vikarima,kad se vec krenulo sa svim svetim i blazenim treba onda ici do kraja. Sve blazen do blazenoga...

baresic, paradzik, kraljevic, veliki borci za hrvatsku, poubijani od strane hrvatske vrhuske u to doba(tudjman,manolic,boljkovac,susak) uz pomoc udbe koja je tu vrhusku dovela na vlast!

svi ovi "mozgovi" koji jednog običnog teroristu i ubojicu proglašavaju herojem, neka se samo zapitaju koliko je zemalja u svijetu dalo podršku ovom "podvigu". Nula. ali taj podatak će si ovi "mozgovi" objasniti ogromnim utjecajem udbe u svim zemljama svijeta...

Rolović je radio za Rusiju zbog čega ga je UDBA likvidirala. Barešić je kao i mnogi drugi naprosto upao u mrežu UDBE na zapadu. Kad se vratio u Hrvatsku likvidirali su ga da ne priča i ne otkrije tko je glavni. Ista je sudbina snašla i Ludvika Pavlovića, naravno iz istih razloga.

Jedno je sigurno da bih Manolic mogao znati tko je ubio Barisica, no to nikome nebih nista pomoglo. Premda je vjerojatno bio zrtva UDBE to nije dovoljno da mu Hrvatska postavlja spomenik jer on je bio i ostao terorist.

terorist...po meni

Tko se mača laća od mača će i poginuti. Dovoljno je pročitati tko je vodio glavnu riječ na otkrivanju spomenika....

Evo komu je otkriven spomenik: BEOGRAD - Biljana Srbljanović, dramaturg i spisateljica, otrkila je do sada nepoznate detalje o ubistvu ambasadora SFRJ Vladimira Rolovića 1971. godine u Stokholmu. Naime, njenu majku i oca je upravo on venčao u toj istojj ambasadi, u kojoj se samo par meseci kasnije odigrao krvavi pir.Ona je otkrila da je njen otac krajem 60-ih godina otišao u Stokholm, gde je ubrzo posle stigla i njena majka. "Mama i tata su sklopili brak u ambasadi SFRJ u Štokholmu, venčao ih je ambasador. Tamo sam se rodila i ja, moji roditelji su počinjali sretan život i baba je mogla da se vrati kući. Nekoliko meseci nakon mog rodjenja, dvojica ustaških terorista Miro Barešić i Andjelko Brajković, upali su u tu našu ambasadu u Stokholmu, napali najpre portira, a onda počeli da urlaju i lome sve oko sebe. Ambasador Vladimir Rolović je, čuvši buku, izašao da vidi šta se događa, kad su ga ova dvojica zgrabila.Barešić ga je udario pištoljem u glavu, a onda ga je, uz rvanje i otpor koji je Rolović pružao, ugurao natrag u kancelariju, oborio na sofu i zatim pucao u njega. Pogodio ga je u stomak, negde ispod rebara s leve strane i ambasador je samo pao. Teroristi su ga zatim silom pridigli, vezali za stolicu, sa koje je ranjen čovek klizio. Brajković i Barešić su mu, dok je smrtno krvario i ječao, kaišem zapušili usta, ruke vezali iza ledja i tako vezanog i ranjenog, nastavili da tuku. Švedska policija je, nakon sat vremena, opkolila ambasadu, dok su zaposleni pokušavali da provale unutra.Ustaški teroristi su, kroz zabarikadirana vrata, dovikivali da je sve u redu, da niko nije povredjen, dok su istovremeno mučili ranjenog, vezanog čoveka na izdisaju. Onda se jedan od njih popišao na svoje ruke, da spere krv žrtve, obrisao ruke o zavesu, gurnuo ambasadoru pištolj u usta i pucao. Metak je Vladimiru Roloviću prošao kroz glavu, ali ga ipak nije ubio", otkriva Srbljanovićka.Kako dalje navodi, policija je onda konačno provalila u prostoriju, a teroristi su se predali. "Dok su ih vezane sprovodili ka marici, Barišić je, u zanosu, poljubio Brajkovića, i radosno vikao u slavu ustaških ideala. Kroz ista ta vrata zatim su izneli teško ranjenog ambasadora Rolovića, još svesnog i u strašnim mukama. Postoji snimak ovog čoveka dok je na nosilima, kako se rukom hvata za vazduh, kao za život, koji je isticao. Vladimir Rolović, čovek koji jeste imao kontroverznu biografiju u revolucionarno doba, umro je osam dana kasnije u bolnici", priseća se ona.Roditelji su se ubzro zbog bezbednosnih razloga vratili u Jugoslaviju. Ona je podsetila da je Barešić ostatak života proveo na slobodi. "Živeo je u Paragvaju, uz brojne druge nacističke emigrante i bio aktivan u najmutnijim krugovima. Ubila ga duga crna ruka neke od UDBI, odmah po povratku u Hrvatsku početkom rata devedesetih, pod nikad razjašnjenim okolnostima. Bio je terorista, zlikovac, fašista i banalni kriminalac. Sada je dobio spomenik, govore ministara i ovacije građanstva", navodi naša spisateljica. Ona je objasnila da su na fotografiji njeni roditelji, na dan njihovog venčanja u ambasadi SFRJ u Švedskoj. "Moji roditelji su proživeli više od 40 godina u braku, do tatine smrti, trudeći se da budu pošteni i časni Jugosloveni. U danu kad je Miru Barešiću podignut spomenik u Hrvatskoj, moja mama je samo rekla: "Hvala bogu da ti otac nije živ, da ne gleda ovu sramotu", zaključila je ona. Miro Barešić dobio spomenik u rodnom mestu Dragama, kod Pakotšana.

Neki su debelo zaglavili u državi koje nema već 25 godina. Odnosno, ne mogu je prežaliti, pa ju pravdaju hineći legalizam. Heh, nema više, gotovo!

Pitajte Perkovica u Münchenu, on sigurno zna TKO mu je namjestio klopku.