Slučaj švicarac rješavat će se i u Washingtonu?

Valutna klauzula je proglašena legalnom ali nije nešto drugo....nećemo se sada praviti nevješti.. Da su zakonski ugovorali kredite ovi kunski krediti u CHF bi sada imali kamatu od 1%.... Prijetilo se i Orbanu pa su se krediti ugovorani u CHFHF u Mađarskoj našli u neskladu sa presudama Europskog suda pravde...a sprema se i regulativa EK o hipotekarnim kreditima Ja razumijem da večernjak mora odraditi vlasničke obveze,no ipak bi čovjek očekivao od njih malo drugačije napise jer žive u RH Ali ima i drugih koraka koji se mogu poduzeti...

Ovo je tek samo pocetak bit ce jos kad se javiEK/omisija..

Dakle banke mogu na medjunarodni arbitrazni sud ... a znamo iz nedavnog slucaja sa ZLOvenijom sto je u biti arbitraza ...

a da prestanete plasirati koje-kakve informacije- možda slučaj završi na debati UN-a?

Ma tko su oni da pljačkaju narod koji je krvlju branio ovaj komad zemlje što Austrijance i Njemce ne pljačkaju na taj način, ako smo stika drugor reda šta se družimo s govnima ?

Logično, a i jedino preostalo bankama - vlastodržac u ovom konkretnom slučaju živi u uvjerenju da će mu teško "fauliranje" banaka zauzvrat donijeti stotinjak tisuća glasova na izborima. Korisnika kredita u CHF ima još cca 55 tisuća plus članovi obitelji - Milanović na njih itekako računa. A da košta - uh, i to koliko... Vrijednost kredita u CHF protuvrijednosti je 20-25 mlrd eura, navode se brojke u tom rasponu u većini analiza. Ugrubo, protuvrijednost AC Karlovac - Split. Zamislite da je neki strani investitor unio toliki novac u Hrvatsku i izgradio 350 km AC prve klase - al bi to bio veleban uspjeh Milanovića, da ga je privukao. U ovom pak slučaju, netko je na nekog startao s oba đona, uklizavši mu na takvu cifru i ne obadavajući Ustav. Ne smijemo pastirski - obrgliti gotovinu i uteći s njome u brda. Strane bankarske grupacije su kreditno plasirale novac pod pretpostavkom uređene pravne države, u nadi da će ga oplođenog kamatama dobiti natrag. Milanović ih je zafrknuo, ali nema akcije bez reakcije - te će pak biti silovite i na kraju balade o CHF će se banke namiriti iz proračuna RH. A sve zbog naših građana koji su poletjeli na te kredite kao muhe na ... - uostalom, ubacite u tražilicu: Švicarci su sve do 2010. bili u plusu, rugali se eurima. Jer se moglo osjetno više s CHF kreditom, nasuprot eurskom - i do 20 m2 stambenog prostora više ili i stan i auto. I sada je to skupina glasača i da ih svrne na esdipijevu stranu Milanović spreman bankama oduzeti pravne norme, ne samo po našem Ustavu nego i EU opće prihvaćene - ta nisu to branitelji, imaju oni razumijevanja za dužnike u CHF kad ti krediti žuljaju pola Vlade...

Ugovor PBZ-a i Ivice Butora protivi se načelu poštenja i morala, stoji u presudi Općinskog suda. Banka Butoru mora vratiti oko 180.000 kuna s kamatama. Niti dan poslije prve sudske presude kojom je kredit u švicarskim francima proglašen ništetnim Ivicaa Butor (55) iz Osijeka ne vjeruje da to nije bila prvotravanjska šala. Dok je sutkinja Mirna Grgić Radojčić obrazlagala presudu koju je napisala na više od 30 stranica, Ivica je jedva zadržavao suze. Kao aktivist Udruge Franak vrlo dobro je znao koliko dalekosežno može odjeknuti to što se njemu dogodilo. Dan poslije još je uvjereniji da bi “presuda po pravdi Boga” trebala biti putokaz desecima tisuća Hrvata da se ne predaju i da krenu u “rat sa stranim bankama koje nas ne mogu vječno tlačiti i pljačkati”. Kao ratni vojni invalid, koji je zbog enormne rate kredita preživio i težak infarkt, nije si mogao priuštiti veliku proslavu. - Tračak pravde mnogo znači malom čovjeku - kaže Ivica i tvrdi da je od srijede, 1. travnja 2015. godine, najsretniji čovjek na svijetu. Prema njegovim riječima, presuda Općinskog suda u Osijeku, kojom se ugovor o kreditu u švicarskim francima, koji je sklopio 2007. godine s Privrednom bankom Zagreb na razdoblje od 15 godina, proglašava ništetnim. - Ne zaboravite da su ljudi ostajali bez zdravlja, kuća, posla, obitelji. Imate jako mnogo ljudi koji su se zbog novca rastali, koji su blokirani, koji su u slijepoj ulici. Ova presuda treba biti korištena kao obrazac pojašnjenja kako je uništavan hrvatski narod - tvrdi Ivica. Sud: Banka nije korektna Sutkinja je u svojoj presudi dala nalog Privrednoj banci da “cjelokupni do sada otplaćeni kreditni iznos od 183.105 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15 posto do 31. prosinca 2007. godine, a počevši od 1. siječnja 2008. godine po 14 posto te od 1. srpnja 2011. godine po stopi od 12 posto godišnje” mora vratiti Ivici Butoru i još platiti parnični trošak koji je iznosio oko 22.000 kuna. S druge strane, s obzirom na ništetnost ugovora o kreditu, i Ivica Butor mora Privrednoj banci vratiti 43.956 franaka u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan ishođenja kredita. U obrazloženju sutkinje navodi se da je enormno povećanje kamatnih stopa te tečaja kune i švicarskog franka, ali i ostalih valuta u odnosu prema franku dovelo do povećanja anuiteta u kunama te do “nesrazmjera i nejednakosti u pravima i obvezama, pa tako i do neravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja”. Predmetne odrednice protivne su osnovnim načelima obveznog prava te, prema ocjeni suda, kako su one važni sastojci ugovora koji određuje glavnicu i kamatnu cijenu, iste dovode i do toga da je ugovor protivan Ustavu RH i moralu društva. Prema ocjeni ovog suda, nije savjesno ni pošteno istodobno ugovaranje odrednica koje i glavnicu i kamatu čine promjenjivima, i to zavisnima o nepredvidljivim i neizvjesnim čimbenicima, kao što su odnos tečaja švicarskog franka i kune te ponuda i potražnja na financijskom tržištu, stopa inflacije, međuvalutarna kretanja te drugi makroekonomski parametri te da kamatnu stopu mijenja banka jednostranom odlukom. U konkretnom slučaju isto je dovelo do toga da se rata kredita povećala iznad granice koju nalaže načelo savjesnosti i poštenja te povišenjem kamatne stope otežana je egzistencija tužitelja, a na to on nije bio upozoren. Kako je ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja, isti je protivan i moralu društva jer su moralne norme takve vrste normi koje pretpostavljaju savjesno postupanje, zaključenje ugovora uz poštivanje i zaštitu interesa obiju ugovornih strana te poštivanje pravne volje svakog od njih. Kako tužitelju nije pojašnjena moguća promjena glavnice, a vezano uz švicarski franak, te mu nije pojašnjen mogući porast kamate, aprema odluci banke, sud je ocijenio da se nije dovoljno vodilo računa o zaštiti interesa tužitelja, stoji u presudi. Vi sto udarate minuse mozete nam slobodno objasniti gdje je sutkinja pogrijesila u suprotnom smatram da ste bankarski crvi koji zavadjaju ljude i obmanjuju ih da ce morati placati neciji tudji dug..hvala unaprijed.

A što su to novčana sredstva? Opet treba okrenuti oči prema drugim zakonima, ovaj puta onima o Hrvatskoj Narodnoj Banci i Zakonu o mjenici, jer novčana sredstva nisu samo nekakvi šuškavi raznobojni papiri koje nosimo u novčaniku. U stvari, novčana sredstva su općenito bilo što čime se može trgovati na financijskim tržištima, uključivo i imovinu, neovisno o tome kako se sva ta sredstva plaćanja nazivaju. Primjerice, HNB trguje sa financijskim sredstvima i, koja je definirana člankom 18. stavak 2. Zakona o HNB-u – a to su zlato i druge plemenite kovine, drago kamenje, devizne novčanice i kovanice, potražna salda, posebna prava vučenja, mjenice, potvrde o depozitu, obveznice i ostali dužnički vrijednosni papiri, terminske kupnje ili repo ugovori i druga imovina koja se može izjednačiti s prethodno navedenima. Treba se usmjeriti prvenstveno na razumijevanje onoga što je mjenica. A da bismo to razumjeli treba pročitati Zakon o mjenicama, gdje je jasno navedeno kako je mjenica nešto što se može prenijeti na nekog trećeg, prodati i slično, baš iz razloga što je mjenica vrijednosni papir koji se može prodati ili naplatiti. Da nema vrijednost, nitko mjenicama ne bi trgovao. Oni koji imaju kredite, znaju da je mjenica nešto što banke zahtijevaju od njih pri sklapanju ugovora o kreditu, i tek kada je dobiju, počinje magija stvaranja novca temeljem iste te mjenice o čemu njihov klijent ne zna ama baš ništa, kao što ne zna niti da njegova mjenica ima stvarnu novčanu vrijednost, upravo onu koja je na njoj napisana. Mjenica u magičnim knjigovodstvima banaka postaje temelj za kreaciju elektroničkog novca. Potom se mjenicom trguje i na međunarodnim financijskim tržištima, što znači da bi se lako moglo ustanoviti da banka kod koje je njihov klijent podigao kredit tu mjenicu više ne posjeduje, jer su je nekome prodali. A ako je baš moraju pokazati, brže-bolje će je opet otkupiti, i zato je ne žele pokazati kada klijent to od njih zatraži jer možda više nije kod njih. A ne žele pokazati niti svoje knjigovodstvene transakcije iz kojih bi se moglo vidjeti čuvaju li tu mjenicu za klijenta kojem su je prodali (ako su je prodali, što vjerojatno jesu učinili), i to iza leđa onoga koji je digao kredit i ispisao im tu mjenicu. Političari su donošenjem sumnjivih i nerazumljivih zakona, bankarima omogućili da krivotvore novac bez zatvorske kazne, trgovinu tuđim vrijednosnim papirima i depozitima, pa bankari zamršenim višestrukim financijskim transakcijama i trgovinom s nečim za što njihov prosječni klijent uopće ne zna da ima vrijednost ostvaruju enormne profite, a da niti jednu jedinu lipu svog novca nisu riskirali u tom procesu. Dokaz da bankari (i) mjenice knjiže kao depozit svima nam je pred nosom: izvješće HNB-a za 2014. godinu, koje jasno kaže kako su depoziti u bankama 286 milijardi kuna, a isto tako je zanimljivo da su ukupno izdani krediti banaka gotovo 280 milijardi kuna. Isto to izvješće navodi kako su ukupna likvidna sredstva u Hrvatskoj 286 milijardi kuna – pa kad to usporedimo sa knjigovodstvenim bilancama banaka koje kažu da imaju, sasvim slučajno, istih onih 286 milijardi kuna depozita i isto toliko ima ukupnih likvidnih sredstava u Hrvatskoj – jasno je kao dan da bankari razno razne vrijednosne papire trpaju u kategoriju DEPOZITA u svojim bilancama. Mjenica klijenta magijom postaje novi depozit u banci. Kojim će nas likvidirati, ali ne prije nego nam pokušaju još jednom naplatiti već naplaćeno, s debelom kamatom povrh toga. Tako funkcionira bankarstvo. Političari koji nemaju pojma o čemu se radi prijete da će oporezovati depozite, jer misle da građani sjede na planini silnih milijardi kuna što po njima nije u redu, jer treba aktivirati taj novac ili ga oporezovati. Prestanu prijetiti kada im njihovi ‘partneri’ bankari diskretno prišapnu da su ti depoziti zapravo nešto sasvim drugo i da ne bi u to trebalo dirati, jer su to de facto depoziti banke.