Rusija je počela graditi Sjeverni tok 2, plinovod koji će se protezati od Rusije preko Baltičkog mora do zemalja sjeverne Europe.
Prve cijevi već su položene na dno mora, objavio je jučer Christopher Delbruck, financijski direktor Unipera, jednog od sudionika projekta, tijekom telekonferencije s ulagačima.
Niz protivnika
Riječ je o opsežnom projektu kojim bi plin iz Rusije dobio novi krak dobave na europsko tržište i potpuno promijenio situaciju na energetskom tržištu Starog kontinenta te pomrsio konce brojnim igračima koji su danas ondje prisutni. Trenutačno su dozvole za Sjeverni tok 2 izdale Njemačka, Finska i Švedska kroz čije će se teritorije plinovod protezati, no dozvolu zasad nije izdala Danska koja je također predviđena trasom.
– Ne izda li Kopenhagen suglasnost i ne osigura dozvolu, jednostavno ćemo zaobići danski teritorij – ustvrdio je predstavnik austrijskog OMV-a, još jednog od partnera u gradnji plinovoda čiji je glavni nositelj ruski Gazprom.
Plinovod sa dva kraka, čiji je planirani kapacitet 55 milijardi kubnih metara godišnje, nije samo energetsko i gospodarsko nego i prvoklasno političko i geostrateško pitanje, zbog čega projekt ima cijeli niz protivnika. Ne samo zbog jačanja Rusije na energetskom tržištu Europe nego i zbog drugih interesa.
Tako je glavni i najglasniji protivnik projekta Sjeverni tok 2 Ukrajina iako plinovod ne ide preko njezina teritorija već oko tisuću kilometara sjevernije.
Trenutačno glavni plinovodi preko kojih Rusija isporučuje plin Europi prelaze upravo preko Ukrajine, koja to koristi u svim pregovorima s Moskvom prijeteći da u svakom trenutku može zatvoriti dotok i poremetiti rusku isporuku.
Gradnjom plinovoda na sjeveru kontinenta to jednostavno neće biti moguće, a imajući na umu odnose Kijeva i Moskve te činjenicu da Ukrajina optužuje Rusiju za aktivno sudjelovanje u pobuni proruskih dijelova zemlje, nova situacija izbija Kijevu moćne adute iz ruku.
Američki planovi ugroženi
Drugi veliki protivnik Sjevernog toka 2 je SAD, no ne toliko zbog geopolitičkog utjecaja i jačanja energetske ovisnosti Europe o Rusiji, koliko zbog činjenice da novi plinovod ugrožava američke poslovne planove. SAD namjerava postaviti i prodati cijeli niz LNG terminala na području Europe, mahom pod egidom sigurne opskrbe plinom, no takvi projekti imaju svoju cijenu. Koja je znatno veća od cijene plina koji dolazi plinovodom kakav je planiran i koji je već u izradi.
Washington je već najavio da ne može subvencionirati LNG terminale i ponuditi jeftinije rješenje od onog koje osiguravaju Gazprom i Rusija fiksnim plinovodima. Vodi se politikom da o cijeni i poslovanju odlučuju same kompanije koje isporučuju terminale, odbijajući pritom mogućnost da se razlika u cijeni u slučaju kupnje LNG terminala osigura državama kupcima posebnim trgovinskim odnosima ili posebnim carinskim statusom.
Sjedinjene Američke Države trenutačno tvrde da je potrebno diversificirati opskrbu plinom kako bi se osigurala neovisnost isporuke, no to bi za kupce njihovih terminala svakako značilo i gutanje prilično gorke financijske pilule.
Donald Trump na NATO summitu
Velike ruke mora imati za obgrliti eu ,a naslova,superman.