Sin Andrije Artukovića: Otac mi je ilegalno izručen Jugoslaviji

Ne nisam iz Vojvodine!! Živim u Osijeku!! Malo se gubiš!!!!!

ja tebi doći ću sam a ti se pretiš sa društvom mnogo si jak al ovako a jesi li i ovako ratovao prvo ubiješ sto srba a onda ugasiš plejstejšn 2

ako ćeš doći sam.........moji će prijatelji, ostati u \"gajbi\" ili nekom kafiću!! Samo, kao Srbinu, nešto ti ne vjerujem!! Već si digao uzbunu!!!

eto, ako ćeš doći SAM da me lemaš, OBEĆAVAM ti da neću koristiti jednu ruku!!!!!

21.11.2010. u 20:40h caruga001 je napisao/la: eto, ako ćeš doći SAM da me lemaš, OBEĆAVAM ti da neću koristiti jednu ruku!!!!! _____________________________________________________________ Ma ne budi naivan. Neće ti on doći, a i da dođe svakako bez oružja neće. Nisu Vlajiaji naučeni pošteno se tući.

04.03.2010. u 23:01h tigar-cro je napisao/la: Kako da vam pričam a da se sam ne opteretim, popio sam nekoliko tableta za smirenje, pomaže tako da mogu bez suza pisati ovaj post.... Stara je godina, 31. prosinac 1991. mjesto: Nijemci uu Slavoniji... Zarobili su me toga jutra i doveli u jedno dvorište u mjestu Nijemci, južno od Vinkovaca i Vukovara u istočnoj Slavoniji. Ovdje im je očito bila smještena vojna policija i dio njihove komande. bio sam krvav u predjelu kuka (posljedica ranjavanja), skoro nepokretan, skakao sam na desnoj nozi jer mi je lijeva bila nepokretna zbog rane. Prvo su otvorili vrata podruma i gurnuli me niz stubište. Tu sam ležao satima, sve dok nije pala noć. Tada su me poveli na prvo ispitivanje. Veliko iznenađenje. Po mene je došao vojnik koji me nakon ranjavanja zarobio dan ranije. Malo je to dulja priča jer sam ja njega samo prije dva dana mogao ubiti. Zbilo se to u šumi kada sam ga opazio kako leži na oko 15 do 20 metara. Ja sam ga uzeo na nišan snajpera ali ga nisam ubio kako ne bi izazvao paljbu po nama. Što je to: ironija ili sudbina? Kapetan je bio fer kao i njegovi vojnici koji su bili uglavnom mladi ročnici. Nekako je dobro prošao taj prvi dan ispitivanja i zarobljeništva. Zatim sam dospio u Šid. Bio sam na samom početku logoraških dana i ni sanjao nisam koje me još strahote čekaju.

04.03.2010. u 23:03h tigar-cro je napisao/la: Ja sam ostao visjeti, Vukovarac je bio zavezan na stolici a treći je čučao još uvijek zavezan u kutu. Dugo smo bili sami. Četnička se gamad vratila, bilo ih je 9 zajednio sa zapovjednikom, kapetanom Draganom. On nije imao vremena ni za ručak nego su mu jelo donijeli u prostoriju na zapisnički stol. Sjeo je i rekao: -Hajde radite posao, meni ne smeta, bit će mi čorba ukusnija- kreštavi, cinični smijeh koji me proganja još i danas. Uzeli su mrtva tijela i odnijeli van iz prostorije. Zatim su se vratili s troje civila kojima su dozvolili da „obrade“ mladog Vukovarca zbog toga što su im navodno sinovi pali od ustaške ruke kod Vukovara. Trojac je uzeo palice i šipke u ruke te su udarali po njemu iako je pao u nesvijest od udaraca po glavi. Svejedno su slijedili novi udarci. Čule su se kosti kako pucaju. Ja gledam oko sebe i razmišljam što me čeka. Pas vam mater, što će smisliti? Cijeli mi je život prošao kroz glavu. Mislio sam „budala pa što nisi ostao kod kuće za Božić, nego si pošao na bojišnicu (tako da me shvatite,poslije 29.11.1991. godine sam otišao iz Kumrovca u 2.gardijsku brigadu \"Grom\", ali sam radi povrede glave dobio dopust do 2.1.1992. godine. U međuvremenu sam trebao prikupiti potrebne papire kako bi mogao biti i dalje u A brigadi jer nisam služio JNA. Potvrda od suda da nisam bio kažnjavan, obična birokracija na koju sam „pukao“. –Jebi ga, već mjesecima na fronti a sada moram skupljati glupe papire. Slijedio je nastavak torture nad Vukovarcem. Kada su ga nakon nekog vremena osvjestili, stavili su mu na glavu nekakav drveni škripac, koji je sa svake strane čovjeku mogao stegnuti glavu. Sva su tri civila stezala škripac sve dok lubanja nije pukla. Ježim se i brišem suze kad se sjetim. Ja sam se viseći pomokrio od straha i što sad? Sada sam ja na redu ili? Dođe civil do mene. Pita: “a šta sa ovim?” Dragan mirno odgovori: -Ne još njega jer On je i dalje čučao na podu… on je moj. Pogledam ga, žvače slaninu. Mislim u sebi ´Mater ti jebem, pa svaki bi mormalan čovjek povraćao a on ždere. Sjetim se svoje bake koja mi je pričala kako je i njen otac bio zatočen u logoru za vrijeme Prvoga svjetskog rata u Sibiru (hrvatski vojnici u Austro-ugarskoj vojsci) i kako su svaki dan molili krunicu i Boga. Na kraju im je uspjelo pobjeći te su se nakon 4 godine zatočetništva vratili kući. Sada je bio na redu četvrti zarobljenik. Nisam dobro razumio da li je bio iz Tovarnika ili od Iloka. Vjerujem da je bio u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) jer su govorili „gle hadezeovca“. Rugali su se, a on je i dalje čučao na koljenima. Dragan naredi da civili napuste prostoriju i usput ima reče da će biti još zarobljenika. Patniku su naredili da ustane i dođe do stola. Oko njega četnici čekaju na zapovijed. Trenutno se ništa ne dešava. Dragan naruči kavu i reče ostalima da sjednu i odmore se. Prošlo je vrijeme odmora i gamad po zapovijedi ustane. „Hajde da ga malo ugrijemo jer mu je hladno“ . Pomislio sam sad će ga tuči, ali šta je slijedilo, ni životinja ne bi uradila.

04.03.2010. u 23:04h tigar-cro je napisao/la: Prvo su počistili stol a zatim mu naredili da si potrbuške legne na njega. Zavezali su mu noge i ruke s obje strane stola. Kako je već bio gol jedan mu četnik ugura palicu u stražnjicu. Vrisak od bola a četnici udaraju po leđima. „Tišina! Ni reč da nisi rekao!“ viče netko od njih. Dragan je poslao po Veru da mu donese ručni kovčeg. Ona ga je stavila na stol, no ja nisam vidio što je u njemu sve dok Dragan nije naredio da se zagrije sprava iz kofera. Još ne znam kako se to zove, nekakav grijač, kojega su prvo užarili strujom a zatim ga ugurali jadniku u stražnjicu. Zatim su mu probili kožu na leđima i skidali je prema dolje. Nesrećnik je umro u strašnim mukama. Teško mi je o ovome pisati ali moram u ovom postu to do kraja o Šidu. Sada sam ja na redu Sada sam ja na redu. Dragan stane ispred mene i reče:-Tebe ću ja osobno. Ti si kriv što su mi pali dobri borci u Spačvi- viče. Kaže Veri da mu doda ranac. Ne mogu reći kako sam se osjećao, samo znam da sam molio. Dragan izvadi skalpel „Sada ćemo prvo sa jajima nahraniti psa“, smije se dok drugi razmaknuti samo gledaju. A onda kao iz vedra neba grom, dolazi mi Anđeo čuvar. Prvo netko snažno pokuca na vrata. Svi pogledaju prema njima. Kroz poluotvoren prolaz jedan četnik leti po prostoriji a za njim ulijeću 4 vojna policajca sa škorpionima uperenim u četnike. Ovi stoje zbujeno. Čujem naređenje „Nazad ili pucam!“. Prepoznao sam glas kada je ušao oficir JNA (pukovnik ) koji me ispitivao u Nijemcima. Izdere se na Dragana: -Čobane jedan što ti tu radiš u Jugoslaviji, tko ti je dozvolio da mi otmeš zarobljenika? Poslije dosta žestoke svađe četnici zajedno s Verom izađu van uz pratnju vojne policije. Pukovnik je ispripovjedao Draganu zgodu s bombom i mogućnost da ga ubijem na prvom ispitivanju u Nijemcima. Dodaje kako bi mu ja po godinama mogao biti sin. I danas sam zbunjen zašto se pukovnik založio za mene. Vojna policija me odvela prvo u Novi Sad gdje sam dva dana ležao u bolnici a zatim su me prebacili u Sremsku Mitrovicu. KPD -Sremska Mitrovica -Posebna priča

04.03.2010. u 23:14h tigar-cro je napisao/la: Ne mogu više postaviti...jbg... 2 04.03.2010. u 23:06h tigar-cro je napisao/la: Put iz Novog Sada za S.Mitrovicu bio je normalan, bez nasilja, samo tu i tamo provokacija i uvreda na račun hrvatstva. Ulazak uzak u Kaznionu velikih zidova, zatvorenici (njihovi kriminalci na robiji) čiste dvorište, metu i tačkama odvoze snijeg. Nakon izlazka iz vojnog vozila, mislio sam da će biti kao u normalnom zatvoru, nisam ni slutio šta me čeka. Kako sam imao na sebi samo SNB donje rublje (dugačke gaće i majicu s kratkim rukavima), na glavi mi je bila mreža koju su mi stavili u bolnici u Novom Sadu (šivana ozljeda na glavi). Stražar viče da se kreće. Skakutao sam na desnoj nozi, lijeva mi je bila oduzeta od ranjavanja, korak po korak. Robijaši su prvo pitali stražara da li sam nov ovdje a kada su dobili potvrdan odgovor i dozvolu da mi zažele “dobrodošlicu” stali su me udarati šakama, metlama i lopatom za snijeg. Od udaraca sam se srušio na zemlju a oni su me nastavili cipelariti. Kad je stražar vidio da su pretjerali, njih je otjerao a meni je naredio da se dignem. Nisam mogao i zato je slijedio udarac palicom. Naredi robijašima da me podignu i dovedu do stubišta, koja su išla prema dolje. Stražar me gurne dolje niz stubište. Kako sam nekoliko puta udario glavom, pao sam u nesvijest. Probudio sam se u mračnoj prostoriji, očito je to bila izolacijska samica. Na vratima je bio tračak svjetla. Kako sam bio žedan dovukao sam se do vrata i počeo lupati po njima da dozovem stražara. Kada se pojavio počeo je strašno psovati da zašto lupam. Otvorio je vrata i udario me čizmom u glavu, čelo i nos. Potekla mi je krv pa sam mu zakrvario čizmu. Zaurlikao je “jebem ti majku ustašku, imaš da mi čizme očistiš”. Čuo sam kako govori i znao sam da nije iz Srbije. Bio je hrvatski Srbin.

Nije do kraja,ali i ovo je previše.Toliko o srbadinima zvjerima,njihovim turskim genima i pouci za budućnost.

21.11.2010. u 22:30h stomugromova je napisao/la: Nije do kraja,ali i ovo je previše.Toliko o srbadinima zvjerima,njihovim turskim genima i pouci za budućnost. .............. ponudi tvoju priču Amerima da snime RAMBA 6

Uvijek sam pričo a to i sad ponavljam doktur je za bravara gospodin. Nisu računali da obitelj Artuković daje moralne i jako školovane ljuse. Napokon će lakrdije iz Juge doć na naplatu.

21.11.2010. u 20:53h ribnik je napisao/la: 21.11.2010. u 20:40h caruga001 je napisao/la: eto, ako ćeš doći SAM da me lemaš, OBEĆAVAM ti da neću koristiti jednu ruku!!!!! _____________________________________________________________ Ma ne budi naivan. Neće ti on doći, a i da dođeđe svakako bez oružja neće. Nisu Vlaji naučeni pošteno se tući. ============================================= hahaha....zar si pomislio da ču povjerovati u njegovo junaštvo!!! Ne brini!! Redovno , takve, polomim u Novom Sadu, Subotici, Beogradu..... Nisam ja naivan niti \"bos\"!!!!! Kužiš???

21.11.2010. u 22:42h agramica je napisao/la: 21.11.2010. u 22:30h stomugromova je napisao/la: Nije do kraja,ali i ovo je previše.Toliko o srbadinima zvjerima,njihovim turskim genima i pouci za budućnost. .............. ponudi tvoju priču Amerima da snime RAMBA 6 ++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Taj kojiji je to stvarno prošao,nije zainteresiran za holivudske pizdarije.

21.11.2010. u 22:59h caruga001 je napisao/la: stomugromova ,,, JA sam \"tigar-cro\"!!! Ali su mi, taj nick, blokirali \"drugovi\" iz VL-a!!! Hvala ti što si ponovio moje postove!!!! A, vi, čedomiri, čitajte , polako......jer to je VAŠA \"slika\"!!!! ++++++++++++++++++++++++++++++ Nema na na čemu,neka banda čita o svojim turskim genima.

oooo hrabri hrvatski viteyovi caruga i ribnik ujutro se vracaju u ludaru pa im je sad frka,let iznad vrapca ili u caruginom lucaju popovaca, eee da su svi hrvati hrabri ko caruga srbije danas nebi bilo,ovako trpi samo tastatura

caruga lomi po beogradu,lomi lomi pa promeni ruku a kakav je to lik -mrtva trka sa ribnikom,obican smrad iy osjeka,klinac sto prica ratne price pobije 100 srba pa onda ugasi play station 2

bravo, nikad se nesmi zaboravit ili oprostit,a tko nam Generale drži u tamnici ,i zašto,samo ćemo još vidit kako će im osudit i zašto , 1ebem ja eu i njihovu pravdu i politiku a tako i ameriku BOG I HRVATI

Ponosni su ljudi iz Klobuka na našeg Andriju!

I Andrija vječna dika naša .........................