Šeks: Sanader i ja uzeli smo transkripte koji pripadaju HDZ-u

Beravi tako kad seruckaš o hercegovcima obiđi bijele križeve pa vidi koliko ih je dalo život za Vukovar. A do tad slušaj partiju ona zna.

plavomore je napisao/la: _________________________ Potpisujem. Trebalo je s par političkih atentata smiriti žgadiju oko sebe!

@traktor95 evo ti jos malo materijala ...da se i ti neki qurac naucis... \"Prvi državni udar na antivelikosrpsku koaliciju je Franjo Tuđman organizirao i izveo smrtonosnim atentatom na Antu Paradžika 21. rujna 1991. godine, te monstruoznim državnim izvješćem o padu Vukovara krajem 1991. godine u kojemu je Josip Manolić lažno optužio Dobroslava Paragu za pad Vukovara, dakle, onoga koji je Vukovaru jedini pružio učinkovitu pomoć, za razliku od Franje Tuđmana, Josipa Manolića i Josipa Perkovića. Nije hrvatski junak SINIŠA GLAVAŠEVIĆ bez veze u svojemu otvorenom pismu i moralnoj optužnici OPTUŽIO HRVATSKO VRHOVNIŠTVO ZA PAD VUKOVARA ! Paralelno s montiranim državnim izvješćem o padu Vukovara tekla je akcija uhićenja Dobroslava Parage od strane Tuđmanovih snaga sigurnosti i montirana optužnica državnog odvjetnika protiv D. Parage, koja je poslije pala u vodu. Za svo vrijeme sramotne Tuđmanove politike prema hrvatskim nekomunističkim demokratima iz Hrvatske stranke prava trajala je velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Slobodan Milošević je zbog Parage već gubio živce, i od Tuđmana na pregovorima u Den Haagu 7. listopada 1991. tražio rasformiranje Hrvatskih obrambenih snaga koje je g. D. Paraga utemeljio, uvjerivši se da je Franjo Tuđman u vrh hrvatske vlasti instalirao najgore boljševike, oficire jugoslavenske tajne službe i jugokomuniste.\"

26.04.2011. u 19:28h abendblatt je napisao/la: juragura, popi tabletu i u krevet, vidim da ti nije dobro, Mesic ti ga preduboko uguro ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ nije nego samo s vremena na vrijeme pogledam šta ima novog na forumu. Na tipove abendblatt i slične idiote u principu ne gubim vrijeme, ali ovaj put sam napravio iznimku, smatraj se počašćenim

opet gluperde o posljedicama,a o uzrocima nitko,DAJTE NAM SPISAK AGRESORA,četničke kopiladi koja je napala,ubijala,silovala i pljačkala našu domovinu,poseban pozdrav trenutačnom predsjedniku i svim članovima sdp-a poznatijim kao sdpenjare,uz jedno piutanje,zašto vaša partija koja nikad nije glasala za hrvatsku samostalnost tražiraži spisak branitelja a ne četničkih zločinaca, UKINIMO ABOLICIJU,JER ĆE ODGOVARATI DECA ZLOČINACA,prema onoj biblijskoj,a bolje je da odgovaraju zločinci nego njihovi potomci

6.04.2011. u 19:49h romeo doiorosa je napisao/la: Beravi tako kad seruckaš o hercegovcima obiđi bijele križeve pa vidi koliko ih je dalo život za Vukovar. ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ sve što su hecegovci dali za Hrvatsku je Bosanska posavina. Inače na mobilizaciju se odazvalo 46% hercegovaca i 98% istrijana. na kraju krivousti proglasio istrijane izdajicama, a lopove i dezertere hecegovce pravim Hrvatima

\" Kako bi pred hrvatskom javnošću zamaskirao svoju veleizdaju, Franjo Tuđman preko Dnevnika Hrvatske televizije donosi prijetnju o zabrani terorističke «Srpske demokratske stranke » (SDS), nastala u laboratoriju KOS-a, koja je dizala oružanu pobunu u Hrvatskoj, i raspuštanje Hrvatske stranke prava, koja je učinkovito suzbijala velikosrpsku pobunu i agresiju. Sljedeće, 1992. godine, Slobo Milošević rat iz Hrvatske prenosi u Bosnu i Hercegovinu, napadom na hrvatsko mjesto Ravno, i 6. travnja 1992. napadom na Sarajevo i opsadom glavnog bosanskohercegovačkog grada na Miljacki.\" -------------------------------- kompletan text \"Je li Posavina prodana za šaku škuda?\" mozete pronaci na e-posavina.com

2 500 hrvata je platilo zivotom sranjinu odluku da proda Posavinu ! 150 000 hrvata je moralo napustiti svoje domove jer ih je sranjo izdao&prodao ! Posavino srušena i pusta izdala te iskrivljena usta

\"26.04.2011. u 20:04h juragura je napisao/la: 6.04.2011. u 19:49h romeo doiorosa je napisao/la: Beravi tako kad seruckaš o hercegovcima obiđi bijele križeve pa vidi koliko ih je dalo život za Vukovar. ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ sve što su hecegovci dali za Hrvatsku je Bosanska posavina. Inače na mobilizaciju se odazvalo 46% hercegovaca i 98% istrijana. na kraju krivousti proglasio istrijane izdajicama, a lopove i dezertere hecegovce pravim Hrvatima \" . Po podacima partije, ni jedan iz istre nije dao život za Vukovar , Hercegovci nisu trebali mobilizaciju išli su drage volje

Juragura samo partizanske sinove je trebalo mobiolizirat svi ostali znali su tko su i što su

26.04.2011. u 20:11h romeo doiorosa je napisao/la: +++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ da hecegovci su dobrovoljnom poklonili Bosansku posavinu Srbima rezultat toga je 2 500 hrvata je platilo zivotom sranjinu odluku da proda Posavinu ! 150 000 hrvata je moralo napustiti svoje domove jerr ih je sranjo izdao&prodao ! Posavino srušena i pusta izdala te iskrivljena usta

juragura daj ime jednog iz istre da je život dao u Vukovaru? A ja ću tebi reć ime hercegovca koji je branio posavinu dok su posavljaci branili Berlin

juragura vas liberalne fašiste nudimo ali vas neće niko da uzme

26.04.2011. u 20:19h plavomore je napisao/la: Unatoč polemikama, nitko ne otkriva postoje li i gdje su originalni audiozapisi ---------------------------------------------------------------------------------------------------- to je isto kao kad bi netko trazio plan pljacke od pljackasa......hmmmm....pa nema ga ! _________________________________________________________ Četnik plavomore pokušava pokazati kolikoko je glup. Ali za ovakove stvari boluje amnezijom: + + ISKAZ - LOGOR VELEPROMET, Vukovar - četnički mediji šute o tome ELEPROMET - Pogled u nepovrat Iz njihovih kancelarija, koje su im tada služile za ispitivanje, stalno se čuju jauci od bpli zadobivenih udaraca. Tukli su nemilosrdno. Ljudi su padali u nesvjest, oni bi ih polijevali hladnom vodom i ponovno nastavljali udarati. Kako sam kasnije doznao bile su to neke osobne osvete prema pojedincima, osvete domaćih četnika. Tukli su svije dotadašnje susjede, tukli su svakoga onoga koga je tko od njih poznavao. Tukli su i za pogrešan pogled očima. Tukli su nas zato što smo HRVATI. Tukli su toliko, da su neki, a bilo ih je dosta, od udaraca i umrli. Nisu se zadovoljavali samo udarcima do iznemoglosti pojedinaca, nego su mrtva tijela na kraju još i preklali. Zatim bi ih noževima unakažavali. Taj prizor bio je više nego užasan. Preveliki strah vladao je svima nama. Nitko od nas nije ništa govorio. Vladala je mukla i tupa tišina. Činilo mi se da je tada bilo puno tiše nego što je toga dana bilo tiho jutro. Jutarnju tišinu narušavali su zvuci pjesme kako to oni zovu \"Bože pravde\". Ovu večernju tišinu narušavalo je nešto što je puno gore. Tišinu su narušavali ljudski jauci od bola i udaraca, od bola četničkih uboda noževima i straha od smrti pred puščanim cijevima. Sve je to bila istina. O ljudska tijela lomili su se njihovi kolci i savijale vodovodne cijevi. Takvim alatkama, lomila su se rebra, lomile su se kosti i od udaraca tim alatkama u lokvama krvi, nekima je iz razmrskane glave curio i mozak. Oni to ne mogu zatajiti, oni ta svoja nedjela i zvjerstva ne mogu sakriti. Puno je svjedoka prave istine. Svijet mora, a i hoće doznati istinu kad-tad. Te večeri puno je ljudi izvedeno iz kolone, koje smo mi vidjeli, a nisu više nigdje viđeni. Nestali su. Sin i ja bili smo tada negdje na početku kolone. Nas možda oko stotinu odvojili su. S rukama na leđima, naša odvojena kolona krenula je prema limenim hangarima. Hodali smo polako, dok su nas oni batinali i psovali nam. Psovali su nam ustašku majku i izgovarali svakakve pogrdne riječi i prijetili nam smrću. Nekoliko ispred vidio sam hangar, na kome je bio napisan broj 4. Ponovno pretres. Sada smo ruke morali staviti što više iznad glave. U koloni po jedan kretali smo se prema tome broju. Kako je tko došao do ulaznih vrata hangara, morao je stati, raširiti noge, čelo prisloniti na limenu plohu hangara. Pretres su obavljala tri četnika. Nisam od njih nikoga poznavao. Dvojica su bila iz osiguranja, a treći je obavljao sam čin. Prije nego što sam morao zauzeti određeni položaj za pretres, imao sam nakratko priliku vidjeti svu trojicu. Sva trojica bili su vrlo visoki i težili oko 100 kilograma. Imali su na sebi kožna crna odijela - hlače i jakne. Na nogama su imali crne visoke kožne čizme. Preko jakni imali su prebačeno po nekoliko redenika streljiva. Oko pojasa nosili su široke kožne opasače, a za njima zataknuta po dva pištolja, i po jednu dugačku kamu - nož. Imali su duge, jake, crne, prljave brade. Na glavama su nosili visoke crne šubare, a na njima velike četničke oznake. Te oznake su bile srebrne boje i na šubarama su se jako isticale. Bile su to četničke kokarde. A na reverima svojih jakni nosili su mrtvačke oznake - mrtvačka glava s dvije prekrižene kosti. Dvojica su nosila male suvremene puškomitraljeze, dok je onaj što je pretresao imao automat kragujevačke \"Zastave\". Pri samom pretresu prvo je svatko od nas morao izvaditi sve što je imao u džepovima, odnosno ono što mu je ostalo od prijašnjih pretresa. Sve ostalo morali smo baciti na jednu hrpu pred njihove noge. Oni bi tada s te hrpe uzimali što bi im odgovaralo. Od onoga što su najradije uzimali bio je novac, nakit i devize. Zatim su skidali i uzimali satove, prstenje, narukvice i sve drugo što je bilo vrijedno. Uza sve to stalno bi nam psovali i govorili da je sve to srpsko i da sve to pripada njima. Kako li je pretres bio završen, tako bi jedan po jedan ulazio u hangar broj 4. Ulazak bi bio praćen udarcem kundaka u leđa. No, sad nas to više nije iznenadilo, jer na te udarce već smo dosad naviknuli. Nismo znali kuda ulazimo i što nas dalje čeka. Unutra je bio mrkli mrak. Sva rasvjeta bila je jedna svijeća postavljena nekoliko metara od samog ulaza. Skladište je bilo prepuno nekakvih gajbi, pa je na jednoj od njih bila i svijeća. Pred gajbom na kojoj je bila svijeća klečao je jedan čovjek. Nisam odmah shvatio što se tu događa. Čovjek koji je klečao pred zapaljenom svijećom, izgovarao je nekakve molitve, meni nepoznate. U tom košmaru ne sjećam se više teksta. Znam samo da je to bila nekakva srpska molitva koja se moli na njihovim sahranama. Značenje te molitve rekao nam je jedan od domaćih četnika kojega sam jako dobro poznavao. Bio je to sin čovjeka koji je dugo vodio vukovarsku radiostanicu. Mnogi će znati čiji je to bio sin! Samo nekoliko metara u pozadini nije se moglo ništa vidjeti. Spoticali smo se o razbacane gajbe i padali preko njih. Kada sam ulazio, prolazio sam uz čovjeka koji je čitao srpski molitvenik. On je čitajući, plakao i drhtao od straha. Jer navodno molitva je bila namijenjena njemu neposredno prije nego ga domaći četnik ne izvede na streljanje . Četnik je tjerao tog čovjeka da čita što glasnije, da bi ga mogli čuti i oni na kraju hangara. Pa je zatim rekao da ta molitva vrijedi za sve nas koji se tu nalazimo. Ponovno neki novi strah. Na kraju hangara netko od četnika počeo je ispaljivati kratke rafale iz automatskog oružja. Toga trena svi smo čekali kada će ti rafali biti okrenuti prema nama. Okrenuo sam se u smjeru odakle su se čuli pucnji, i jasno sam mogao vidjeti sjaj plamena kako izlazi iz cijevi oružja. Kako je hangar bio od tankog lima, jasno sam mogao čuti sve što se priča s vanjske strane. Čuo sam tada neposredno prije ispeljivanja rafala, da je netko vani i da naređuje nekome, da mora stati na neko određeno mjesto. I po raspaljivanju rafala, jasno sam čuo krik boli pogođenog. Jer onaj što je pucao iznutra, točno je znao gdje se žrtva nalazi s vanjske strane. Od toga mjesta bio sam udaljen samo nekoliko metara. S vanjske strane hangara stalno su se čuli krici i jauci onih koji su zadobivali nemilosrdne udarce. Kako smo sin i ja bili u neposrednoj blizini tih događaja, sine mi misao da nije dobro što se tu nalazimo. Tada sam ga povukao za rukav dublje u mrak i što više u masu ljudi. Pomisao je bila ta, ako počnu pucati i u nas, da baš nismo u prvom udaru. Možda bude neke prilike da se izvučemo. Nismo ništa govorili jedan drugome. Osim nas šutjeli su i ostali i očekivali daljnji ishod. Napetost i strah rasli su sve više. Misli su mi munjevite. Jer uz sve proživljeno dotad, i uza sve njihove prijetnje, što će nam se još sve dogoditi, čekali smo trenutak ispaljivanja rafala u nas, u masu ljudi, koja je bila zatvorena i nemoćna. Mojim mislima prošli su svi najmiliji. U mislima sam se pozdravio sa svima njima. Činilo mi se kroz sve to, kroz taj užas koji se zbiva s nama i oko nas, da je to kraj, i masovno ubijanje samo što nije počelo. Mislim, da je to bio strah i od same smrti. Rečeno nam je da će nas prvo sve pobiti i poklati. S ulaznih vrata svakih nekoliko minuta po netko od njih je ulazio i prozivao nekog našeg. Odvedeno je tada i nekoliko mojih poznanika koje više nigdje nisam vidio.

Unatoč polemikama, nitko ne otkriva postoje li i gdje su originalni audiozapisi ---------------------------------------------------------------------------------------------------- to je isto kao kad bi netko trazio plan pljacke od pljackasa......hmmmm....pa nema ga !

Logor Begejci, srbija, banat, iskaz (xxlworld.xx) LOGOR BEGEJCI – TUŽNA SJEĆANJA Stigli smo na salaš sa više zgrada u šumi okružen bodljikavom žicom, svuda mir i tišina. Autobus staje ispred velike i dugačke zgrade posebno ograđene bodljikavom u više redova,a, pušta nas naoružani stražar. Noć je, prošla je ponoć. Izlazimo sa ono malo prtljage što nam je preostalo i sada dolazi ono čemu smo se nadali: dočekalo nas je dvadeset korpulentnih vojnih policajaca, dobro opremljenih palicama, letvama, željeznim šipkama, željeznim bokserima itd. Kasnije smo saznali da su za ovakve prilike specijalno obučavani u Bubanj potoku kod Beograda, gdje je stacionirana baza vojne policije. Nisu čekali da nas postroje i pregledaju, nego su odmah počeli mlatiti po nas pedesetak iz autobusa, pri tom nismo smjeli ni vikati ni jaukati. Samo su urlali na nas da spustimo glavu dolje, a ruke na leđa. U jednom sam trenu izgubio svijest, digli su me i nastavili tući ne birajući pritom po kojem dijelu tijela udaraju. Ova je tortura trajala oko dva sata, nakon čega su nas postrojili i uzeli od nas još ono što nam je preostalo. Uvode nas u zgradu. Na podu vidimo deke i naziremo samo da su u njima umotani ljudi za koje ne znamo jesu li živi ili mrtvi. Dalje slijedi prozivka i popis i usputno batinanje. Nešto oko 4 sata dozvolili su nam da sjednemo, a već u 5 sati ulazi nekoliko vojnih policajaca s uzvikom « Ustajte ustaše » ! Tada vidim da su ovi ljudi u dekama živi i da neke od njih i poznajem. Svi stojimo u stavu mirno, a nas nove počinju tući i iživljavati se nad nama. Ja osobno dobio sam najprije nekoliko udaraca nogom u rebra i pri tom mi je nekoliko rebara slomljeno, slijedio je zatim karate zahvat po glavi i nakon toga sam ostao bez tri zuba. Kako sam već ovamo dopremljen ranjen u glavu i nogu, klonuo sam i pao u nesvijest, no nitko mi nije smio pomoći. Nekoliko dana je trajalo ovakvo fizičko maltretiranje, nakon čega prelaze na psihičko maltretiranje. Jedan je slučaj kada me je jedan časnik izveo pred zarobljenike naredivši mi da kleknem i stavim ruke na pod, te me upitao « gde da me bije?». Ponovio mi je to više puta dok mu nisam odgovorio, na što mi je opsovao majku ustašku da « neću ja njemu govoriti gde da me bije, nego će on da me bije gde on želi «. Naredio je da se ustanem, a pošto nisam bio sposoban ustati odvukao me je, bacio na beton i pokrio dekom. Narednih 10 dana nisam se mogao ustati, nego su dozvolili da mi donose ono malo hrane što smo dobivali. Niz takvih i sličnih maltretiranja doživjeli su i ostali. Sjećam se Ljubana Markovića, trgovca, njemu su razbili lice i donju čeljust, Rimca su vezali i sa ispitivanja je dolazio sav plav. Istu torturu proživio je Martin Sablić, Janjevac Čibarić i mnogi drugi. Mnogi su mladići udarani su po genitalijama i vjerojatni mnogi od njih nikada neće moći imati djece. Sjećam se i mladog doktora Mladena Lončara kojega su šamarali i udarali nemilice. Od posljedica udaranja umro je Zlatko Brajer. Mnogi su se poznati ljudi našli ovdje kao što su Čop, Gajari i mnogi drugi. Sjećam se kuhara Ive Vukušića koji je dobivao batine ako je htio dati nekome hranu koja je ostala. Kada su nas pitali od čega smo plavi nismo smjeli ni spomenuti batine, nego je to kao posljedica nekog pada ili slično tomu.Ne sjećam se svih imena onih koji su to s uživanjem radili, ali to su bili uglavnom nadimci kao Borko, Šeki itd.

tudjman milosevicev izvrsioc \"radova\" (stvaranje velike srbije) \"Znakovito je da režimski list Politika ekspres navodi i da «Banski dvori još nisu reagirali» /na Paraginu inicijativu/. Bio je to neizravno beogradski poziv Franji Tuđmanu da počne obračun s Paragom, koji će uslijediti. («Politika ekspres», 09.7.1991. «Podrška iz Tirane»). Sarajevski režimski list «Oslobođenje» prenio je 12. srpnja 1991. u članku «Srbiju u prirodne granice» Paragin zahtjev : «Zaustavljanje velikosrpskog šovinizma, davanje nezavisnosti nacijama koje je Srbija okupirala i vraćanje Srbije u etničke i povijesne granice iz 1912. godine».\"

26.04.2011. u 20:24h plavomore je napisao/la: tudjman milosevicev izvrsioc \"radova\" (stvaranje velike srbije) ____________________________________________________ Lažeš ko srbin. Uffffffffffff pa ti i jesi neka mješavina vlaško-srpsko-turske pasmine. Nije čudo da su ti velikosrbi oprali mozak sa ovom glupošću što si upravovo napisao. Izgleda da je po tvojoj bolesnoj mašti Tuđman radio za Miloševića jer je želio veliku srbiju hahahahahaha A Milošević je bio tolki zadovoljan Tuđmanovim radom da mu je poslao dva avina kako bi da sa bombardiranjem Banskih Dvora eliminirao. E, jeste vi četnici stvarno blesavi i ludi. Nije čudo što je za vas rekao vaš psihijatar, Jovan Rašković .... MI SRBI ....LUD NAROD.

za ribnika : Vodstvu bosanskih Hrvata iz Posavine su ljudi iz Hercegovine i kruga oko Mate Bobana obećavali pomoć u obrani ako posavske općine priključe «Hrvatskoj Zajednici Herceg-Bosni», ali pomoć nikada nije pružena. U zavjereničkoj skupini sudjelovali su navedeni Ivan Brizić iz 101. brigade HVO koji je prije pada Bosanske Posavine širio laži o prodaji Bosanskog Broda vojsci bosanskih Srba pod zapovjedništvom pukovnika Slavka Lisice, i to pred hrvatskim vojnicima, a kad ga je uhitila Vojna policija HV naglo je morao biti pušten nakon izravne intervencije ministra Šuška, tako da je i prije davanja iskaza pušten na slobodu, i nikada nije odgovarao ni za što. Navedeni Ivan Čuljak bio je također zadužen za širenje dezinformacija i defetizma, što u ratu predstavlja izdaju. Hrvatskim vojnicima u postrojbama na posavskom ratištu tvrdio je, borili se ili ne borili, da je sve već dogovoreno između Bobana i Karadžića o navodnom prepuštanju Dervente Hrvatima (istina je bila upravo obratna). Uloga generala Hrvatskog vijeća obrane Slobodana Praljka, također je ostala nejasna, s obzirom da, kad se pojavljivao na posavskom ratištu, stalno su nastajali problemi i povećavao se gubitak teritorija. Potpuno su zakazale hrvatska vojno-obavještajna služba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, SIS i služba Informativne propagande djelatnosti za moral, jer namjerno nisu razotkrivale defetiste u hrvatskim redovima, a nisu se potrudile hrvatskim braniteljima objasniti ciljeve borbe u Posavini. (Šef vojno-obavještajne službe SIS bio je u to vrijeme brigadir HV Josip Perković, bivši operater jugoslavenske tajne službe UDB-e, i bliski suradnik Gojka Šuška i Josipa Manolića. Kada se uzme u obzir tvrdnja osnivača hrvatske vojne obavještajne službe g. Frančiškovića o sramotnim i nečasnim radnjama Josipa Perkovića koji je došao na Frančiškovićevo mjesto i pod zaštitu Gojka Šuška, mutne okolnosti postaju jasne. A kada se uzme u obzir da je navodni emigrant Gojko Šušak došao 15. lipnja 1990. u Hrvatsku s «jugo-pasošem» koji je izdat u Beogradu od jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova (br. putovnice: 012151), jasna je i uska povezanost G. Šuška i J. Perkovića. Kad je F. Tuđman smijenio Josipa Perkovića sa čelnog mjesta SIS-a, J. Perković odlazi pod izravnu zaštitu Gojka Šuška u MORH. Poslije Josip Perković i Josip Manolić nastupaju kao svjedoci optužbe na suđenju generalu Mirku Norcu u Rijeci.)

26.04.2011. u 20:31h ribnik je napisao/la: tudjman milosevicev izvrsioc \"radova\" (stvaranje velike srbije) ------------------------------------------- a gdje je granica sa srbima danas ? ...na drini ili na savi i uni ? ha ...bem te glupava !