Satnik Marko Pavković: Plakao sam zbog podrške građana

Hvala Vam satniče Marko Pavković-u, jer ste zrno razuma u ovoj nerazumnoj situaciji koja se nadvila nad ovu \"ljepu našu\"! Hvala što ste normalni! rekli su da hrvatska nema heroje Domovinskog rata, lažu! Vi ste heroj hrvatske!

Svaka Vam čast Satniče, dali ste svima primjer da dobri ljudi još uvijek postoje! Želim Vam od sveg srca brzi oporavak! Stvarno ste Veliki čovjek!

Kome trebaju dodijeliti slijedeće priznanje \"PONOS HRVATSKE\"? Satnik Marko Pavković =PONOS HRVATSKE.

Ne znam je li čovjek kršćanin, ali njegov postupak je uvelike u duhu kršćanske vjere i mnogi koji se smatraju vjernicima ne bi imali snage za takav čin oprosta. Istinski je snažan onaj koji zna i može oprostiti... Profesorica jee pogriješila (čovjek je) i život bi joj vjerojatno izgubio smisao da joj niste oprostili. Ovako, dali ste i njoj volju za životom, da se pomiri sa svojim nepromišljenim postupkom i da ubuduće bude odgovornija osoba koja više cijeni svoje bližnje. A prije svega, dali ste primjer ostalima kako se treba ponašati u teškoj i naizgled bezizlaznoj situaciji. Možda ste time učinili i više, nego što mislite. Možda ste spasili život mnogima koji će se naći u prilici da se mogu usporediti se s vama. Život će im izgledati pretežak i beizlazan, ali onda će se sjetiti vas... Gospodine Marko, želim vam sve najbolje u životu, vama i vašim najmilijima! Sretan Uskrs!

Marko, svi mi koji te ovdje podržavamo, koji se divimo tvojem djelu u ovako tragičnom trenutku, to ne znači i da bi svaki od nas učinio takvu gestu i da bi jednako bio hrabar kao ti pri ovako velikodušnom činu praštanja kao što si ti oprostio. To govori o tvojoj veličini, veličini tvojeg srca koje je ispunjeno božjom ljubavlju i milosrđem. Ali zato svi mi koji bi učinili ili ne učinili kao što si ti učinio, možemo puno naučiti o ljubavi, praštanju i milosrđu. Svaki običan čovjek bi tzrebao biti poput tebe, a tada bi živjeli u okružju pravednosti, mira, ljubavi i blagostanja.

Satniku pozdrav od satnika iz Australije. Na ljutu ranu, privij ljutu travu. ;-)

On je divan. A glede nje....jako ... sumnjam da se iza \"humanosti\" nalazi samo pokušaj da se izbjegne milijunska tužba za naknadu štete....

Kada bi svatko od nas uspio smoći snage i oprostiti bližnjemu i ljubiti ga svim srcem svijet bi onakav kakav je trebao biti od početka. Tvoje milosrđe je božanstveno i želim ti Božji blagoslov, a snagu i ljubav koju nosiš u sebi da raste i širi se. Ljudi poput tebe su svijetlo i nada u ovakvim vremenima.

vjerujem da su svi ovi koji su ostavili komentare tvoji neznani prijatelji,i mene imas kao jednog od njih, rekli bi zovi samo zovi,,,,,, marko tvoj postupak je tesko opisati rijecima,mi koji pratimo i citamo vecernji i kometiramo pratit cemo tvojj oporavak ,svi skupa ti zelimo sto uspjesniji i brzi oporavak, pa ako bude trebalo nekad nešto zovi nas

pa nisu li hrvati navodno svi redom katolici???? a sad se tu čude opraštanju?! Bože me sačuvaj licemjerja!!!

+ - 02.04.2010. u 09:54h adrian1 je napisao/la: pa nisu li hrvati navodno svi redom katolici???? a sad se tu čude opraštanju?! Bože me sačuvaj licemjerja!!! Katolika je u Hrvatskoj oko 20%, ovi što se čude su ista stvar kao i ti.

Poštovanje do groba!!!!

Bez rijeci sam,da covjek u ovakvoj tragediji,jos ima snage oprostiti.Svaka mu cast.

Svaka ti čast ljudino.

Moj naklon gosp. Pavkoviću!

\"Svi su redom odlučili da bi im draže bilo izgubiti OBJE RUKE nego jednu potkoljenicu...\" - jel ova retardirana ili su igrom slučaja retardirani ti koje je ispitivala? Pitam se koga je to ona uopće ispitivala? Nakon 15 godina djelatne vojne službe mogu slobodno reći da bi 100% ljudi odabralo baš suprotno...

Sve je to lijepo, no, nadam se da neće biti velikoga šoka u javnosti, kad sud presudi da je nesreću zapravo skrivio Marko. Zaustavljanje, a kamo li mijenjanje gume na mostu i to bez istaknutog trokuta, apsolutno je zabranjeno.

Satnik je veliki čovjek!Ali što će biti kada mediji prestanu pisati o njemu i kada ga svi zaborave!? Najvažnije je da mu MORH osigura posao.

@Juki Teško da će on biti kriv. U ovakvim situacijama automatski je kriv onaj tko je alkoholiziran - jer teoretski nije smio biti na cesti. Što se tiće trokuta, pa ne stavlja ga na cestu božja ruka već čovijek kojii mora izaći iz auta, otvoriti prtljažnik itd, što je on upravo i krenuo. Istina je da nije trebao stati na mostu već se dotaljigati do prvog ugibališta, ali mislim da je njegova percepcija opasanosti u tom trenutku bila bitno izmijenjena. On je još dan ranije bio na neusporedivo opasnijem području, u jednom posve drugačijem filmu i normalno je da se, nakon šest mjeseci provedenih pod diskretnim stresom, čovijek osijećao sigurno i relaksirano po slijetanju u domovinu.

Što reći na ovako veliku gestu opraštanja nego ju uvrstiti u jednu gotovo nevjerojatnu priču princa i njegove princeze koja ga žrtvuje oduzimanjem obje noge, a on joj sve oprašta i dijeli joj svoju samilost kao dodatnoj žrtvi vlastitih grijeha. To je svijet izvan realnih svjetova, koji nam prikazuje čovjek s posebnom prošlošću i životnim saznanjima, nedokučivim većini ljudskih bića. Možda su ga formirali doživljaji na ratištima, kada je često bio u situaciji da izgubi i glavu, pa mu sada izgubljene noge nisu tako strašan gubitak - glava je živa, to je bitno. Ja nemam riječi za opisati tu psihologiju, tek mu se samo možemo diviti i izraziti svaku podršku, te nastojati u buduće nikada ga ne zaboraviti. Pozdrav junaku velike duševne snage!