Zagrebačka gruntovnica krije još jednu zanimljivost vezanu uz aferu s tuđim stanom u vili Ive Sanadera u Kozarčevoj ulici u Zagrebu: u zemljišnu knjigu 1997. godine prihvaćen je dokument zagrebačkog Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva koji je potpuno nečitljiv! Na papiru koji se čuva u zbirci isprava za tu godinu je i taj, pisan očito na potpuno izblijedjeloj traci pisaćeg stroja.
Odricanje vlasništva
Na pitanje bi li takav dokument danas bio primljen u gruntovnicu, šefica Zemljišnoknjižnog odjela Nives Radišić nije htjela odgovoriti jer za to joj treba dopuštenje predsjednice Općinskog suda, iako je odgovor očit. Tko god bi s takvim papirom došao, bio bi sasvim sigurno otpravljen po kratkom postupku.
Kako bilo, riječ je o dokumentu kojim zagrebačko Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo traži brisanje društvenog vlasništva s vile u kojoj Sanaderovi već u to vrijeme imaju tri stana, a na njemu je vidljiv samo potpis direktora Josipa Matijašića. U to vrijeme gradonačelnica je bila Marina Matulović-Dropulić, predsjednik Općinskog suda u Zagrebu Đuro Sessa, a šef gruntovnice Željko Živković. Sessa kaže da ništa ne zna o tome te da u tome nije moralo ništa biti sporno jer grad Zagreb sam traži skidanje svoga vlasništva, dakle sam vlasnik odriče se vlasništva. Međutim, ipak je riječ o tome da se do tada društveno vlasništvo pretvara u privatno...
U to vrijeme Sanader je s mjesta predstojnika Ureda predsjednika Tuđmana vraćen na mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova Mate Granića, a HDZ je uspio vratiti vlast u gradu Zagrebu nakon što je 1996. godine izgubio izbore, vlast koju je povjerio današnjoj ministrici graditeljstva. Prije nego što je Josip Matijašić poslao potpuno blijedi dokument zagrebačkoj gruntovnici, četvrti stan u Sanaderovoj vili proglašen je potpuno neupotrebljivim za stanovanje i dotadašnja stanarka i nositeljica stanarskog prava Božena Šešljaga dobila je u novoj zgradi na Malešnici veći stan, od 70 četvornih metara. Suterenski stan od 49 kvadrata tako je, prema podacima iz zagrebačkih dokumenata, nestao s lica zemlje, a i Sanaderov punac Ivo Šarić kaže kako je to bila rupa u koju su, eto, uložili puno novca kako bi se pretvorio u teretanu u kojoj danas vježba njegova kći Mirjana Sanader.
Zabrana raspolaganja
Međutim, još od 1991. godine evidentiran je zahtjev nasljednika nekadašnjih vlasnika tog jedinog nacionaliziranog stana u toj zgradi da im se vrat stan s pripadajućim udjelom u okućnici od oko 900 kvadrata. Država je, valja znati, zaštitila takve slučajeve Zakonom o zabrani raspolaganja kako bi se stanovi i druga imovina na koju netko polaže pravo po denacionalizaciji sačuvali od otuđivanja.
Takvi stanovi mogli su u promet samo uz posebnu odluku Vlade RH, što je, u skladu s običajima HDZ-ove tadašnje vlasti, puno puta i učinjeno. No, u ovom slučaju nema ni takve odluke Vlade. Svi su se akteri, očito, uzdali u činjenicu što stanovi na kojima je bilo društveno vlasništvo nisu bili upisani u zemljišne knjige, nego samo oni koji su izuzeti od nacionalizacije i ostali u privatnom vlasništvu. Pa je tako za Sanaderovu vilu pod brojem 12. upisano: Društveno vlasništvo – sljedeći dijelovi su izuzeti od nacionalizacije – i nabrajaju se tri stana koja je kasnije kupio Sanaderov punac i njegova supruga. Spornog stana nema ni u knjizi položenih ugovora, gdje se čuvaju podaci o društvenim stanovima koji su otkupljivani. Tako i nema traga tome stanu...
Prvi stan Sanaderovi su kupili od privatnog vlasnika Đure Papca 19. studenog 1992. godine za 77,175.000 hrvatskih dinara. Drugi stan kupio je Ivo Šarić 20. prosinca 1993. godine za 359,955.000 hrvatskih dinara, a treći 22. prosinca 1994. godine od privatnog vlasnika za 876 tisuća kuna ili 240 tisuća DEM.
Tko zna možda ima tunel iskopan do Remetinca ,da mu bude ono -ko doma!