Hrvatski liječnik postavio europskim kolegama jedno pitanje, a oni ga blijedo gledali: 'Kako vas puste?'

"Uzimajući u obzir da je većina medicinskih stručnjaka obrazovanje stekla javnim financiranjem, postavlja se pitanje zašto se na njih ne primjenjuje model raspoređivanja državnih službenika (poput vojnog ili policijskog sustava) u deficitarna područja."

Mogu samo reci za Njemacku. Postoji mogucnost da ti poslodavac plati doskolovanje i rezervira radno mjesto. Ali samo uz obavezu da ostanes nekoliko godina kod toga poslodavca. Ako ipak mjenjas radno mjesto onda moras vratiti u tvoje doskolovanje ulozeni novac. Jer za taj novac koji si dobio je isto netko radio i nije nadjen nau ulici ili tiskan bez ikakvoga truda.

Liječnici bi očigledno željeli sustav po kojem bi imali sva moguća prava (od materijalnih do radnih), a nikakve obveze prema bilo kome. Neka si liječnici sami plate školovanja i usavršavanja pa onda mogu slobodno ponuditi svoje usluge na tržištu te odabrati poslodavca koji im najviše odgovara.

Apsolutno mi je nepojmljivo da studiraš o trošku hrvatskih poreznih obveznika i da nemaš nikakvu obvezu vraćanja tih novaca kroz rad u Hrvatskoj! Plati studij pa idi gdje hoćeš. Studij u Americi košta 200 000, 300 000 dolara i svi su manje više pod studentskim kreditima. Školuju te Hrvati , a ti odeš liječiti npr. Irce. Nevjerojatno.

Kako mogu nakon smjene od recimo 12 sati, još ići raditi privatno? Odakle im energije? Koncentracije? Snage? To puno govori o tome koliko se i kako radi u zdravstvu. Isto vrijedi i za med. sestre.

Dio doktora opće prakse se boji postaviti dijagnozu i odrediti terapiju; neki slabo znaju posao,nekima se jednostavno ne da zamarati time pa šalju pacijente ma specijalističke preglede i stvaraju beskonačne liste čekanja.To stvara pritisak za raspisivanje specijalizacija pa se to lijepo iskoristi a po položenom spec. ispitu se bježi u neku uređeniju sredinu.

Postoje, vjerojatno, na stotine fotografija ovog liječnika! Kako to da je objavljena fotka iz privatnog albuma?

Svima koji su se besplatno školovali i specijalizirali o trošku poreznih obveznika, a deficitarnih su zanimanja, ukoliko odluče nastaviti karijeru u inozemstvu treba ispostaviti račun. Diplomirani filozofi, te s političkih znanosti, prometnog fakulteta, ekonomskog, pravnog mogu slobodno ići konobariti ili raditi kao NKV u tvornicama u inozemstvu.

Nek svak si plati skolovanje i specijalizaciju sve ostalo je vracanje u Yugu i socijalizam.

U praksi mnogo toga ovisi o ugovoru koji je liječnik potpisao i o zakonskim propisima koji vrijede u trenutku sklapanja ugovora. Ako ne postoji ugovorna obveza ostanka u ustanovi ili naknade određenih troškova, liječnik može promijeniti poslodavca kao i svaki drugi radnik. Ako takva obveza postoji, njezina valjanost i opseg ovise o konkretnim ugovornim odredbama i zakonu. Zato se rasprava o specijalizacijama ne može svesti na jedno pravilo za sve slučajeve, nego je potrebno promatrati svaki pojedini ugovor i okolnosti pod kojima je sklopljen.

Po mom mišljenju, liječnik nakon završetka medicinskog fakulteta prvenstveno stječe znanje i iskustvo kroz svakodnevni rad s pacijentima i suradnju sa starijim kolegama. Tijekom karijere može raditi na različitim odjelima, poput kardiologije, ortopedije ili hitne medicine, te tako razviti široko medicinsko znanje koje kasnije koristi u korist svojih pacijenata. Specijalizacija jest formalni proces koji se priznaje kroz propisani program i ispite, ali ne treba zanemariti činjenicu da specijalizant za to vrijeme također aktivno radi i doprinosi zdravstvenom sustavu. Zbog toga mnogi smatraju da liječnik ne bi trebao biti pretjerano ograničen u izboru poslodavca nakon završetka specijalizacije. S druge strane, bolnice ističu da ulažu sredstva u edukaciju i planiranje kadrova. Upravo zato rasprava o obvezama liječnika nakon specijalizacije nije jednostavna i zahtijeva ravnotežu između prava liječnika na slobodu rada i interesa zdravstvenih ustanova koje ulažu u njihovo stručno usavršavanje.

Želimo našu djecu da ostaju doma i liječe nas. Ako to političarima nije jasno nek odu oni van i nađu si radno mjesto negdje u nekoj drugoj zemlji, slobodno im je.

Osnovni je problem što manje bolnice plaćaju specijalizante iz svog budžeta za cijelo vrijeme specijalizacije, a oni dobar dio tog vremena provedu u klinikama radeći tamo. Klinike ih ne plaćaju nego ih samo educiraju - u neku ruku besplatna radna snaga. Kad je netko htio otići iz matične bolnice, oni su od njega tražili da vrati CIJELI IZNOS SVIH PLAĆA isplaćenih tijekom tih 4+ godina specijalizacije. Ne samo troškove edukacije. Kao da tih nekoliko godina ništa nisu radili. Zato su to bili apsurdni iznosi "odštete" u vrijednosti novog stana u Zg. I zato su ih s pravom zvali "robovlasnički". Da se specijalizanti plaćaju mimo budžeta ustanova, svi bi se trudili da ih dobiju jer radne snage kronično fali.

Pa nekad je bilo normalno da odradiš specijalizaciju i tamo ostaneš ugovorene godine. Zato imamo da su iz Zagreba odlazili u druge manje gradove jer su u Zagrebu dobivali specijalizacije po babi i stricu uglavnom iz Dalmacije. Tako je i danas u Zagreb dolaze i dobivaju specijalizacije oni koji nisu rođeni u Zagrebu. Zato su se mladi liječnici pobunili i ne poštuju ugovore.

Kad HDZ digne ruke od cugera jedino skok u prazno je iskupljenje..