Hrvatski liječnik postavio europskim kolegama jedno pitanje, a oni ga blijedo gledali: 'Kako vas puste?'
U EU se bolnice trude privući i zadržati najbolji kadar, a liječnici se natječu za radna mjesta koja im pružaju povoljne profesionalne uvjete
Komentari 40
Mogu samo reci za Njemacku. Postoji mogucnost da ti poslodavac plati doskolovanje i rezervira radno mjesto. Ali samo uz obavezu da ostanes nekoliko godina kod toga poslodavca. Ako ipak mjenjas radno mjesto onda moras vratiti u tvoje doskolovanje ulozeni novac. Jer za taj novac koji si dobio je isto netko radio i nije nadjen nau ulici ili tiskan bez ikakvoga truda.
Liječnici bi očigledno željeli sustav po kojem bi imali sva moguća prava (od materijalnih do radnih), a nikakve obveze prema bilo kome. Neka si liječnici sami plate školovanja i usavršavanja pa onda mogu slobodno ponuditi svoje usluge na tržištu te odabrati poslodavca koji im najviše odgovara.
Kako mogu nakon smjene od recimo 12 sati, još ići raditi privatno? Odakle im energije? Koncentracije? Snage? To puno govori o tome koliko se i kako radi u zdravstvu. Isto vrijedi i za med. sestre.
Apsolutno mi je nepojmljivo da studiraš o trošku hrvatskih poreznih obveznika i da nemaš nikakvu obvezu vraćanja tih novaca kroz rad u Hrvatskoj! Plati studij pa idi gdje hoćeš. Studij u Americi košta 200 000, 300 000 dolara i svi su manje više pod studentskim kreditima. Školuju te Hrvati , a ti odeš liječiti npr. Irce. Nevjerojatno.
Dio doktora opće prakse se boji postaviti dijagnozu i odrediti terapiju; neki slabo znaju posao,nekima se jednostavno ne da zamarati time pa šalju pacijente ma specijalističke preglede i stvaraju beskonačne liste čekanja.To stvara pritisak za raspisivanje specijalizacija pa se to lijepo iskoristi a po položenom spec. ispitu se bježi u neku uređeniju sredinu.
Svima koji su se besplatno školovali i specijalizirali o trošku poreznih obveznika, a deficitarnih su zanimanja, ukoliko odluče nastaviti karijeru u inozemstvu treba ispostaviti račun. Diplomirani filozofi, te s političkih znanosti, prometnog fakulteta, ekonomskog, pravnog mogu slobodno ići konobariti ili raditi kao NKV u tvornicama u inozemstvu.
Postoje, vjerojatno, na stotine fotografija ovog liječnika! Kako to da je objavljena fotka iz privatnog albuma?
Nek svak si plati skolovanje i specijalizaciju sve ostalo je vracanje u Yugu i socijalizam.
U praksi mnogo toga ovisi o ugovoru koji je liječnik potpisao i o zakonskim propisima koji vrijede u trenutku sklapanja ugovora. Ako ne postoji ugovorna obveza ostanka u ustanovi ili naknade određenih troškova, liječnik može promijeniti poslodavca kao i svaki drugi radnik. Ako takva obveza postoji, njezina valjanost i opseg ovise o konkretnim ugovornim odredbama i zakonu. Zato se rasprava o specijalizacijama ne može svesti na jedno pravilo za sve slučajeve, nego je potrebno promatrati svaki pojedini ugovor i okolnosti pod kojima je sklopljen.
Po mom mišljenju, liječnik nakon završetka medicinskog fakulteta prvenstveno stječe znanje i iskustvo kroz svakodnevni rad s pacijentima i suradnju sa starijim kolegama. Tijekom karijere može raditi na različitim odjelima, poput kardiologije, ortopedije ili hitne medicine, te tako razviti široko medicinsko znanje koje kasnije koristi u korist svojih pacijenata. Specijalizacija jest formalni proces koji se priznaje kroz propisani program i ispite, ali ne treba zanemariti činjenicu da specijalizant za to vrijeme također aktivno radi i doprinosi zdravstvenom sustavu. Zbog toga mnogi smatraju da liječnik ne bi trebao biti pretjerano ograničen u izboru poslodavca nakon završetka specijalizacije. S druge strane, bolnice ističu da ulažu sredstva u edukaciju i planiranje kadrova. Upravo zato rasprava o obvezama liječnika nakon specijalizacije nije jednostavna i zahtijeva ravnotežu između prava liječnika na slobodu rada i interesa zdravstvenih ustanova koje ulažu u njihovo stručno usavršavanje.
Osnovni je problem što manje bolnice plaćaju specijalizante iz svog budžeta za cijelo vrijeme specijalizacije, a oni dobar dio tog vremena provedu u klinikama radeći tamo. Klinike ih ne plaćaju nego ih samo educiraju - u neku ruku besplatna radna snaga. Kad je netko htio otići iz matične bolnice, oni su od njega tražili da vrati CIJELI IZNOS SVIH PLAĆA isplaćenih tijekom tih 4+ godina specijalizacije. Ne samo troškove edukacije. Kao da tih nekoliko godina ništa nisu radili. Zato su to bili apsurdni iznosi "odštete" u vrijednosti novog stana u Zg. I zato su ih s pravom zvali "robovlasnički". Da se specijalizanti plaćaju mimo budžeta ustanova, svi bi se trudili da ih dobiju jer radne snage kronično fali.
Želimo našu djecu da ostaju doma i liječe nas. Ako to političarima nije jasno nek odu oni van i nađu si radno mjesto negdje u nekoj drugoj zemlji, slobodno im je.
Pa nekad je bilo normalno da odradiš specijalizaciju i tamo ostaneš ugovorene godine. Zato imamo da su iz Zagreba odlazili u druge manje gradove jer su u Zagrebu dobivali specijalizacije po babi i stricu uglavnom iz Dalmacije. Tako je i danas u Zagreb dolaze i dobivaju specijalizacije oni koji nisu rođeni u Zagrebu. Zato su se mladi liječnici pobunili i ne poštuju ugovore.
Kad HDZ digne ruke od cugera jedino skok u prazno je iskupljenje..
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
"Uzimajući u obzir da je većina medicinskih stručnjaka obrazovanje stekla javnim financiranjem, postavlja se pitanje zašto se na njih ne primjenjuje model raspoređivanja državnih službenika (poput vojnog ili policijskog sustava) u deficitarna područja."