Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 2
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Nema ih na Googleu

Šahisti hit u Europi, a velesile se raspitIvale: Tko su velemajstori?

Foto: Robert Anic/PIXSELL
1/2
23.11.2017.
u 20:00

Više je mogućih pozicija u šahu nego atoma u svemiru. Nikad sve kombinacije neće biti odigrane...

Za stolom, a gdje drugdje, sjede šahovski velemajstori. U kvartovskom smo kafiću u Vrbanima.

Njih četvorica, hrvatska reprezentacija na čelu s izbornikom, dečki koji su pobjeđivali i svjetske šahovske prvake. Gledaju i čekaju koji ću potez povući... Dakle, s jedne strane društvo koje se nadmudrivalo i s najlukavijim tipovima na svijetu, a s druge novinar sam. Igramo bez figura, samo pitanja i odgovori. Bijeli, novinar, otvara pitanjem:

– Dečki, je l’ ima u šahu groupie djevojaka?

Samo što kave i sokovi nisu poletjeli u zrak. Smiju se.

– Takvo pitanje još nismo čuli. Znaš, uvijek te pitaju isto kad čuju da si šahovski velemajstor – može li se od toga živjeti ili koliko poteza vidimo unaprijed. A ima i šaljivih koji nas pitaju tuširamo li se nakon treninga. Ali ovo, za groupie djevojke, koje trče za nama kao za Stonesima, e to čujemo prvi put... – kaže smiješeći se bivši prvak Hrvatske Alojzije Janković (34).

Bolji od velesila

– I, ima li groupie djevojaka? – inzistiram.

– Da, znaš da ima! Kao i u svakom sportu. Kad cure čuju da smo velemajstori, pogotovo šahistice, odmah im se to svidi i jure za nama. Misle da smo jako pametni i inteligentni – kažu šahisti i dodaju:

– Svjetski prvak Magnus Carlsen deseti je na Forbesovoj listi najpoželjnijih svjetskih neženja. Bradley Cooper je iza njega.

Šalu na stranu, lako za izgled, no naša je reprezentacija početkom studenoga na Kreti postala četvrta u Europi. Zato smo se i našli...

– Znaš, to je uspjeh ravan uspjehu Ćirinih nogometaša u Francuskoj 1998. godine. Teško da će se to ikad ponoviti u našem ekipnom šahu. Svaka im čast. Da smo osvojili bod više, bili bismo prvaci, dijelili prvo mjesto – hvali dečke izbornik Zdenko Kožul (50).

Zbog uspjeha na Kreti, cijeli je šahovski svijet, a šah igra više od 605 milijuna ljudi u svijetu, dvostruko više nego što SAD-a ima stanovnika, pričao o Hrvatskoj. Naši su šahisti na Kretu došli kao anonimci, tek 14. nositelji...

– Nakon petoga kola, od ukupno devet, bili smo vodeći na tablici! U leđa su nam gledale šahovske velesile Rusija, Azerbajdžan, Armenija, Ukrajina, Engleska... Frajeri poput svjetskog doprvaka, Armenca Levona Aronijana ili trećeg na svijetu, Azerbajdžanca Šahrijara Mamedžarova! Oni su kao Ronaldo i Neymar, ako je već Messi najbolji. A naša imena, Ivan Šarić, Marin Bosiočić, Hrvoje Stević, Alojzije Janković i Saša Martinović, nisu im ništa značila. Govorili su: “Za dva-tri kola past će tamo gdje im je mjesto, među 20 na svijetu. Poslije su priznali da smo bili hit šahovskog EP-a – ističe izbornik.

Dečki ga prekidaju...

– Novinari, šahovski funkcionari i drugi šahisti tražili su nas na Googleu da vide tko su uopće ti tipovi koji vode. A nas ni na internetu nema previše. Grci su čak mislili da sam ja hokejaš jer se zovem kao i bivši bek Medveščaka Saša Martinović – napominje Saša Martinović.

– Za mene su mislili da sam Weird Al Jankovich, američki zabavljač i parodičar – kaže Alojzije Janković.

Soba s pogledom na magarca

Naši su šahisti već imali brončanu medalju u ruci, ali...

– U samoj završnici, u dva najvažnija kola, uvjerljivo smo svladali Francusku i Tursku i imali već medalje oko vrata, čekao se samo završetak meča između vodećeg Azerbajdžana i Ukrajine. Mislili smo da je gotovo jer je Azerbajdžanac bio pred pobjedom. Prema svim šahovskim parametrima, trebao je pobijediti, no na kraju je odigrao neodlučeno. Azerbajdžan je svejedno ostao prvi, no Ukrajina je izborila treće mjesto, a mi ostali bez medalje – govori bivši kadetski svjetski prvak, Đakovčanin Hrvoje Stević (37).

– Namještaljka? – pitam ih.

– Poslije tog meča ostali su repovi, sumnja se da su kapetani dogovorili dva vezana remija na zadnje dvije partije u meču. Naravno, to ne bi smjeli. Svima je, osim nama, odgovarao takav ishod. Osim na ploči, postoje igre i izvan ploče. Čovjek koji nam je pokopao snove o medalji Nijemac je rođen u Letoniji koji nastupa za Azerbajdžan za 100.000 eura – kažu šahisti, a izbornik ih prekida:

– Pustite sad to. Bez obzira na sve, četvrto mjesto apsolutno je najveći uspjeh hrvatskog ekipnog šaha. Dosad su najbolji rezultati bili sedma mjesta 1992. u Debrecenu i 1997. u Puli – kaže Kožul, naš najbolji šahist svih vremena, koji je bio i europski prvak.

– Zašto niste na EP zvali Garija Kasparova? “Nastupa” već neko vrijeme pod hrvatskom zastavom – pitam izbornika u šali.

– Kasparov više od 10 godina ne igra aktivno šah. Uostalom, hrvatska reprezentacija jedna je od rijetkih koja ne dovodi šahiste iz drugih zemalja. Nijemci u momčadi imaju Rumunja, Slovenci Ukrajinca..., a mi igramo s onima koje imamo i smatramo da je to ispravno – odgovara izbornik i dodaje:

– Igrao sam protiv Kasparova, navalio sam, ali nisam uspio. A s Mihailom Taljem, koji je tada bio svjetski prvak, u dvije partije imam pobjedu i remi!

– Ma kakav Kasparov, izborniče, pa mene ste zvali – uskače debitant Saša Martinović (26), a njega pak prekida Stević:

– Saša je, kao debitant, dobio najveću sobu u hotelu, s ogromnom terasom s koje puca pogled na Sredozemno more, a izbornik je spavao u sobičku koji gleda na parking.

– Pogled iz sobe nije bio samo na parkiralište nego i na nekog magarca u polju – ispravlja ga Kožul.

Veselo društvo pitam koje su još svjetske prvake pobijedili.

– Igrali smo svojedobno u Norveškoj na čelu sa svjetskim prvakom Carlsenom i pobijedili ih 3,5:0,5. To je kao da Hrvatska u nogometu pobijedi Brazil sa 7:1. Šarić je svladao Carlsena koji gubi samo dvije partije godišnje. Bio je to svjetski šok.

– Ima li praznovjerja?

– Ima, jedan velemajstor nije mijenjao vestu u kojoj je nastupao sve dok nije izgubio, a nanizao je 140 pobjeda.

– Postoje li u šahu pravila odijevanja?

– Nema igranja u kratkim hlačama. Ne moramo biti u odijelu i s kravatom, ali nekog reda mora biti.

– Ima li ozljeda?

– Nema, ali zna biti fizički zahtjevno. Jednom sam igrao simultanku u Kurdistanu, a turnir je otvorio Gadafijev sin! Donedavno je na tom području bio ISIL. Suparnici nisu bili profesionalci, ali bilo je naporno satima gledati dolje prema stolovima. Prešao sam kilometre tri dana hodajući od stola do stola, glava mi se ukočila od stalnoga gledanja prema dolje.

– Tko je od poznatih igrao šah?

– Marlon Brando, Omar Sharif, papa Karol Józef Wojtyła...

– Kako se pripremate?

– Jedan od najvećih, Bobby Fisher, dobro je rekao: Svaki dan mi polažemo ispit. Atletičar trči, mi pregledavamo bazu partija. Ima 5-6 milijuna partija, proučavamo partije suparnika i na osnovi toga se pripremamo. Prođem 200 partija, gledam stil, je li napada ili se brani, i tražim priliku za nokaut! – kaže Janković.

– Traži gdje je najslabiji – slikovit je izbornik.

Što je s varanjem? Poznate su priče o ljudima koji bi između poteza odlazili na WC, a ondje bi ih čekao mobitel kojim bi dojavljivali sljedeći potez...

– Više ne smiješ u dvoranu ući sa satom na ruci. Ma čak ni s kemijskom, a s mobitelom ni čuti. Skeniraju nas prije nego što dođemo na turnir kao da ulazimo u zrakoplov. Ali u vrhunskom šahu rijetki su oni koji tako varaju i brzo nestanu iz tog svijeta. Elektronički doping postoji, ali je rijedak – kaže Martinović.

Janković prebacuje opet na vic:

– Šok je bio i kad sam ja kao srednjoškolac, u centru grada, odigrao tri partije bez poraza na štandu Ožujskog, otvorenom za amatere, pa sam dobio piva koliko sam težak. Nisu znali da treniram šah. Bio je to šok i za moje frendove jer nismo znali kamo ćemo s toliko gajbi... Je l’ to bio doping?

– Život šahovskog profesionalca je poput života tenisača – putovanja, turniri... I dečki su svi profesionalci – kaže Kožul.

Ploča za šah umjesto igrica

Na stranu vrhunski šah, ali dokazano je da je igranje šaha pozitivno za razvoj djece? Srbi i Slovenci imaju ga kao izborni predmet.

1/19

– Istina, u 34 zemlje u svijetu šah je i predmet u školi. Potiče kreativnost, analitičke sposobnosti, donošenje odluka, koncentraciju... Igrač nauči gubiti, razmišljati korak unaprijed. Već i klinci sa šest godina mogu naučiti otvaranja, španjolsko, sicilijanku ili kraljevu indijku, matirati u četiri poteza... Za roditelje, šah je vrlo jeftin sport, što nije bezazleno. Ne treba ti ništa, ploča za 70 kuna i knjiga za 20 kuna. Umjesto pucačina na mobitelu, klinac može igrati šah sa svojim vršnjakom iz Australije, Meksika... Na toplom je, razmišlja... – kaže izbornik.

– Jeste li kad izgubili od klinaca?

– Naravno! Dođe ti klinac, navuče te, odigraš krivo i nabije te. Remizirao sam s jedanaestogodišnjakom – priznaje Saša i dodaje:

– Više je mogućih pozicija u šahu nego atoma u svemiru. Nikad sve kombinacije neće biti odigrane...

– A što će biti sa šahom za 50 godina?

– To je teško reći, igra se od prije Krista, no uskoro će i bolji mobitel moći dobiti svjetskog prvaka...

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije