S jedne strane smisao i ljepota, s druge banalnost i prostota, to je razlika između vrhunskih umjetnika i političara

Svaki je čovjek zagonetka. To valja imati na umu svaki onaj put kada se krenemo čuditi razlikama u interpretaciji nekih nota koje smo navikli čuti na točno određen način u interpretaciji određenog glazbenika. Nije problem samo biološki, a radi se i o tome, jer se mi svakih nekoliko godina u potpunosti izmijenimo, već svi imamo pravo i na učinke iskustava kojima smo izloženi naprosto živeći, a jedan pijanist osobito je prepušten utjecaju vlastita sazrijevanja tijekom rada na različitu repertoaru, eksperimentirajući sa zvučnošću, agogikom, i ugradnjom svih sveukupnih interpretativnih iskustava u nova stajališta o mogućnostima donošenja nekog novog tumačenja svojoj odanoj publici. Danas nije nimalo teško proanalizirati masu interpretacija cjelokupnog pijanističkog repertoara zahvaljujući blagodatima interneta kako bi se zauzelo vlastito interpretativno stajalište u skladu s rezoniranjem svega viđenog s vlastitim umjetničkim senzibilitetom. Mnogi umjetnici, pak, zaziru od te mogućnosti želeći se sačuvati od kontaminirajućih utjecaja sugestivnosti tuđih pristupa izvođenju, međutim mislim da se ne treba plašiti takvih mogućnosti, jer je riječ najčešće samo o odmjeravanju snaga između vlastita senzibiliteta i nečijeg tuđeg, možda sličnog a možda i ne. Treba imati povjerenja u svoj umjetnički identitet, a legitimitet promjene svakako valja priznati i sebi i drugima. A što se tiče refleksija na političko polje, moram priznati da svaka usporedba ima malo ili nimalo smisla.

bilo bi lijepo napomenuti da je opara bio hdz-ov gradonačelnik,čovjek bez mrlje, budući da inače i sa i bez mrlja udarate po ovoj stranci