Rusija dekretom zabranila prodaju raketnih sustava Iranu

\"Svi su na našoj strani\", rek\'o Hamenei. Kina, Rusija, Brazil. Hrvatska, nadasve. he,he ;o)

23.09.2010. u 15:40h brzogIas - TOCNO!

June 12, 2016 Mahmoud Ahmadinejad, missing for more than half a decade, died last week at the hands of an assassin. He’d been living quietly in St. Joseph, Missouri under the pseudonym Robert B. McCoy. According to investigators, he’d takenn in a former colleague, Mahdi Mostafavi. Friends say Mister Mostafavi, who\'d legally changed his name to LeRoy Neiman, had fallen on hard times after the collapse of the Iranian Theocracy and Ahmadinejad was letting him stay in the Victorian-style home he had leased in a quiet, tree-lined neighborhood. At ten in the morning on the day of his death, Ahmadinejad was on a ladder hanging a print of da Vinci\'s The Last Supper when Mister Mostafavi entered with a pistol, shouted, \"Sic semper tyrannis!\" and fired two shots and fled. Ahmadinejad’s fourth wife, Candy, heard the shots and called police. She reported his last words to be \"Rosebud.\" Mahmoud Ahmadinejad was an anomaly, a mystery wrapped in an enigma slowly sinking into a deep muddy quagmire. Beloved by thousands, hated by millions, there was never a dull moment when he was at Iran\'s helm. What were the influences in his life? What social forces propelled him to become the most talked-about man in Iran, the man 99% of Persian women voted as \"the guy least likely to get a sympathy fuck from me?\" He was born of Jewish-Scotch-Irish-Armenian parents in Aradan, Iran. Now Aradan is famous for two things: dog food and house painters. When he was five, his Uncle Krikor, a senior supervisor at Aradan Dog Food Plant Number 5 and a part-time house-painter, promised to get young Mahmoud \"a good job on the assembly line\" as soon as he celebrated his bar mitzvah. But his mother was heard to remark that she didn\'t want any more Saburjians (the family surname) \"humping dog food.\" She sent him off to live with her Jewish-Gypsy cousins in Azerbaijan. He remained there eight years until Uncle Krikor keeled over from emphysema. The Mahmoud who came back as a teenager was very different from the sweet little six-year-old boy the family remembered. Now he was described as a \"shifty little weasel\" who never looked you in the eye and someone you had to hide your wallet from whenever you took a shower. Some family members blamed the Jew-Gypsies. Professor Fawaz Younis Firouzbacht, a Senior Fellow at the American Enterprise Institute and a recognized authority on Iranian Jew-Gypsies, commented, \"those people can really fuck you up.\" Indeed, after Mahmoud returned, one Aradan resident recalled he taught every boy in the neighborhood how to pick pockets and every girl how to do the strip tease. It was then that his Uncle Koorken stepped in and ponied up the cash to send him off to Teheran to truck- driving school. He told Mahmoud\'s mother that the drug dealers are paying \"big bucks\" for long-haul drivers. Hearing that made her very happy. So off Mahmoud went to Teheran, a suitcase in his hand and a song in his heart. Unfortunately, this was the time of the uprising against the Shah. And Mahmoud, by chance or design, fell in with a couple of ne\'er-do-wells named Mirdami and Habibollah. These two con artists had concocted a get-rich- quick plan: take over the American Embassy and hold it for ransom. Mahmoud, being a country boy just off the proverbial turnip truck, thought it sounded like a really neat idea, so he said, \"Is it okay for me to write home and tell my mom?\" Well, the rest is history. The US Embassy hostage thing jump-started Mahmoud\'s career as a professional terrorist, torturer and all-around thug. Over the next thirty years he rose in the ranks of the revolutionaries right up to President of the Islamic Republic. It was a heady time. His mother bragged to all her friends in the tea circle about her \"big-shot son, the President.\" Interestingly enough, he never learned to drive a diesel truck. But you know the saying, whatever goes up, must come down. And Mahmoud Ahmadinejad\'s Presidency crashed like a bowling ball on a fat man\'s big toe the day General Salehi changed sides and pledged his support to Mehdi Karroubi. Mahmoud saw the handwriting on the wall, quickly donned the emergency burka he had hanging in his office closet and made a beeline for the Armenian border. Soon enough, in the euphoria of the mass executions of Mullahs in Teheran, the world lost sight of him. But every so often, there would be tidbits of information referred to in the National Enquirer as \"Mahmoud sightings.\" There was the unnamed naked male in a grainy Czech porn film who had an uncanny resemblance to you-know-who. There was the middle- aged pick-pocket in Rome who lost his temper and beat up four Gypsy kids for \"crowding him out.\" There was the strange man in the public park in Denver who bragged to a group of drunks that he used to be the \"Prince of Persia.\" And finally, there was the shakey little man with the accent who showed up at a US Serviceman\'s funeral in Kentucky with a \"God Hates Fags\" sign. Strangely enough, when the St. Joseph police first arrived at the scene, they referred to the decedent as an \"unidentified male.\" It wasn\'t until two days later that they found out Robert B. McCoy was in fact the former Iranian dictator. And this is how it happened. It seems at the time of the US Embassy takeover, Mahmoud was sent to the Soviet Embassy with a \"You Assholes Are Next!\" message. He was drinking Coca Cola from a can. When he delivered the verbal message to the Russian Guards, he hurled the can into the compound to emphasize his point. The Russians saved it and it was DNA from that very can on an Interpol terrorist database that confirmed Mahmoud\'s identity. Crazy stuff, huh? Like the Grateful Dead song says, it\'s been a long strange trip. Mahmoud Ahmadinejad will definitely be missed. Or perhaps not.

fuj barolo, prostak !

Napad izvana i rat vode homogenizaciji svakog naroda. IRI zna da se bez rata ne može održat\', zato ga i zaziva.

Tako je rea, napad zapada bi zapravo mogao biti cak i spas za te kamenodobne nestvore koji piju kri Irancima. Jer bi se narod vjerovatyno homogenizirao ili bio prisiljen na to brutanim sredstvima, koje bi zbog stanja rata mule i ajatole lakse primjenjivale ...

23.09.2010. u 13:03h Stockholm je napisao/la: ____________________________________ Rusija i Iran imaju zajedničke interese na Kavkazu koji se projiciraju kroz pomoć Armeniji i Osetiji, te borbi protiv čečenskog vehabizma. Možda ti u svojoj bolesnoj glavi vidiš drugačiju sliku, no to jeje tvoj osobni problem.

ha,ha STOKAholm...jos se Medo dobro i drzi ( Putin mu sjedi za vratom) u usporedbi sa ona 2 cionistica ,Berluskonijem i Sarkozijem.A u Britaniji i onako dirigira P.Mendelson.......kako ono rece djoko......Jewropa

I uistinu kako Isus reče svojim učenicima, vrijeme je ratova i glasina o ratovima, pojavili su se mnogi lažni idoli i zavode i ruše i mnogi im vjeruju i mnogi im se klanjaju.

Vrati ce im ovo Iranci, naoruzavanjem mudjahedina u Kavkazu... Ima Rusima sad da se gace tresu !!!!

rea- No buš ti meni to pojasnila ili da živim u neznanju? Vmrl bum od znatiželje

prim~to je činjenica. a ne argument za..! ne radim ovih dana.

ploto, jel rusla demokracija, gdje oko 150 tajkuna odlucuje o zivotu i smrti 150 miljuna, bliza i simpaticnija?

ima li tamo u rusiji koji mig 21 viska? polovni?

Bill Clinton: Russian immigrants are obstacle to peace Bill Clinton has caused anger in Israel by describing Russian-speaking immigrants to the Jewish state as a significant obstacle to a peace deal with the Palestinians. The former US president claimed that the million-strong community of Jews who emigrated from former Soviet states after the collapse of Communism was generally more opposed to the creation of a Palestinian state than other Israelis. Portraying Russian youngsters as one of \"the hardest core\" groups against the division of the Holy Land, Mr Clinton said: \"This presents a staggering problem. It\'s a different Israel. Sixteen per cent of Israelis speak Russian. They\'ve just got here,\" he told reporters in New York. \"It\'s their country, they\'ve made a commitment to the future there. They can\'t imagine any historical or other claims that would justify dividing it.\" Mr Clinton\'s comments were condemned by many in Israel, among them Benjamin Netanyahu, the country\'s prime minister. \"As an old friend of Israel, Clinton surely knows that the immigrants have made a large contribution to the strengthening and development of Israel and the [Israel Defence Forces],\" Mr Netanyahu said. But the strongest criticism came from Russian-speaking Israeli politicians. Natan Sharansky, a former Soviet dissident and now a leading political figure on the Israeli right, said: \"I am particularly disappointed by the president\'s casual use of inappropriate stereotypes about Israelis, dividing their views on peace based on ethnic origins.\" There was also condemnation from the ultra-Zionist Israel Beiteinu party led by Avigdor Lieberman, Mr Netanyahu\'s hawkish foreign minister. The party, which draws the vast majority of its support from Russian speakers, criticised Mr Clinton for meddling in Israel\'s internal affairs and dismissed his comments as \"crude generalisations\". Yet observers say there is little doubt that the wave of immigration from the former Soviet Union has shifted the Israeli political landscape to the right. Yisrael Beiteinu swept to third place in last year\'s general elections on a platform that some critics said was racist towards Israel\'s Arab minority. The party has criticised the latest round of negotiations with Palestinian leaders. Some Russian-speaking voters said they saw Mr Clinton\'s comments as a badge of pride that reflected their patriotism and their justified suspicion towards Palestinians. http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/israel/8021204/Bill-Clinton-Russian-immigrants-are-obstacle-to-peace.html

UN panel accuses Israel of war crimes for \'unlawful\' assault on Gaza flotilla Israel dismisses report of \'unnecessary and incredibly violent\' A United Nations panel of human rights experts has accused Israel of war crimes through willful killing, unnecessary brutalitylity and torture in its \"clearly unlawful\" assault on a ship attempting to break the blockade of Gaza in May in which nine Turkish activists died. The report by three experts appointed by the UN\'s Human Rights Council (UNHRC) described the seizure of MV Mavi Marmara, a Turkish vessel, by Israeli commandos as illegal under international law. It condemned the treatment of the passengers and crew as brutal and disproportionate. It also said that the Israeli blockade of the Palestinian enclave is illegal because of the scale of the humanitarian crisis in Gaza. \"There is clear evidence to support prosecutions of the following crimes within the terms of article 147 of the fourth Geneva convention: wilful killing; torture or inhuman treatment; wilfully causing great suffering or serious injury to body or health,\" the report said. \"A series of violations of international law, including international humanitarian and human rights law, were committed by the Israeli forces during the interception of the flotilla and during the detention of passengers in Israel prior to deportation.\" Israel swiftly dismissed the accusations as \"politicised and extremist\". But the report is likely to be welcomed by Turkey which has dramatically cooled once-close relations with the Jewish state since the attack on the ship. The 56-page report – compiled by a former UN war crimes prosecutor, Desmond de Silva, a judge from Trinidad, Karl Hudson-Phillips, and a Malaysian women\'s rights advocate, Mary Shanthi Dairiam – accuses Israeli forces of various crimes including violating the right to life, liberty and freedom of expression, and of failing to treat the captured crew and passengers with humanity. \"The conduct of the Israeli military and other personnel toward the flotilla passengers was not only disproportionate to the occasion but demonstrated levels of totally unnecessary and incredible violence. It betrayed an unacceptable level of brutality,\" the report said. The UN security council is expected to debate the findings on Monday. The report does not have any legal force and the UN human rights council, which has been accused of a disproportionate focus on Israel, is viewed with scepticism by many western countries because it is dominated by the developing world. But the report will be a further severe embarrassment to Israel after the assault on the ships brought widespread international condemnation even by generally sympathetic countries and breached relations with Turkey. Israel, which refused to co-operate with the inquiry, said the report is biased. \"The Human Rights Council blamed Israel prior to the investigation and it is no surprise that they condemn after,\" said Andy David, a spokesman for the Israeli foreign ministry. Israel has claimed that its troops only resorted to force and opened fire after coming under attack by activists with metal bars, axes and wooden clubs. The pro-Palestinian activists said they were defending the ship from what amounted to a pirate attack on a vessel in international waters. The raid prompted an international outcry and focused attention on the blockade of Gaza. Israel has since lifted most of the restrictions on the flow of medicines, food and many goods into the territory but still maintains a ban on some items, such as building materials, on the grounds they can be used to manufacture weapons. Israel is working with another UN inquiry under the former leaders of New Zealand and Colombia, Geoffrey Palmer and Alvaro Uribe, that is still in progress. The Jewish state is also carrying out its own inquiry into the attack on Mavi Mamara. Last month, Israel\'s military commander, Lieutenant General Gabi Ashkenazi, defended his forces\' use of live ammunition during the assault on the ship, saying that commandos had not expected to meet such violence from the activists and were forced to defend themselves when they came under attack. \"Israel is a democratic and law-abiding country that carefully observes international law and, when need be, knows how to investigate itself,\" the foreign ministry said in a statement. \"That is how Israel has always acted, and that is the way in which investigations were conducted following Operation Cast Lead, launched to protect the inhabitants of southern Israel from rockets and terror attacks carried out by Hamas from Gaza.\" Fawzi Barhoum, a spokesman for Hamas, said that the report is further evidence that Israel\'s occupation of Palestinian territories violates human rights \"not only against Palestinian people but against innocent people who came to show their sympathy\". He said the report should be used as the basis for international prosecutions of Israeli commanders responsible for the attack.

Marsijanec ,pogleđ kak znam Židovi u Hrvatskoj predstavljaju zasebnu nacionalnu i vjersku skupinu kojoj su u Republici Hrvatskoj zajamčena sva vjerska i nacionalna prava. Svoje korijene vuče iz srednjeg vijeka, a kroz povijest su dali doprinos razvoju hrvatskog gospodarstva i i građanstva, kao i hrvatskoj znanosti i kulturi. Sadržaj [sakrij] 1 Povijest 1.1 Prvi spomen hrvatsko-židovskih odnosa 1.2 Srednji vijek 1.3 Novi vijek 1.3.1 Nakon španjolske rekonkviste 1.3.2 Postupna emancipacija 1.4 Dvadeseto stoljeće 1.4.1 Do Prvog svjetskog rata 1.4.2 U jugoslavenskoj monarhiji 1.4.3 U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1.4.4 Posljedice Holokausta 1.4.5 U socijalističkoj Jugoslaviji 1.4.6 Samostalna Hrvatska 2 Židovske udruge građana u Hrvatskoj 3 Židovske ustanove u Hrvatskoj 4 Bilješke 5 Literatura o Židovima u Hrvatskoj 6 Izvori 7 Vanjske poveznice Povijest [uredi] Židovi su stigli u Dalmaciju s rimskim postrojbama. Tako su u Solinu nađeni ostaci židovskoga groblja iz 3. stoljeća. U tom je gradu njihova zajednica živjela sve do 641. godine, kad su ga razorili Avari. Iz 3. st. je i nadgrobni spomenik Židova, Aurelija Dioniza, iz Tiberijasa, kraj Senja, kao i ploča koja svjedoči o postojanju sinagoge u Mursi (Osijek). Prvi spomen hrvatsko-židovskih odnosa [uredi] Najstarija vijest koja bi mogla ukazivati na prisutnost Židova u na području Hrvatske dolazi iz pisma vezira s Iberskoga poluotoka, imenom Hisdai ibn Šaprut upućenog Josipu, kralju Hazara. U tom pismu iz 10. stoljeća spominje se „kralj Gebalima - Slavena“, čija zemlja graniči sa zemljom Mađara. Taj kralj uputio je izaslanstvo, u kojem su bili „mar (aramejski: gospodin) Šaul i mar Josip“, kalifu Abdurrahmanu III. Kordovskom. Izaslanici su izvijestili Hisdaija da je mar Amram s dvora hazarskoga kralja stigao u zemlju u kojoj su živjeli „Gebalim.“ Nekad je bilo vrlo rašireno mišljenje da su europski Židovi dobrim dijelom hazarskoga podrijetla, što danas više nije toliko raširena teorija. S druge strane, dio židovskih povjesničara pretpostavlja da je ovaj narod „Gebalim“ zapravo narod Hrvata, a kralj o kojem je u pismu riječ da je Krešimir II., hrvatski kralj. Ovu se pretpostavku, međutim, vrlo teško može dokazati. Srednji vijek [uredi] U Dubrovniku su se Židovi kroz srednji vijek bavili trgovinom, a osobito posredništvom u trgovini između Dalmacije, područja današnje Italije i zemalja oko Dunava. Podaci o Židovima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj vrlo su oskudni. Poznato je da je nešto Židova u 13. i 14. stoljeću živjelo u Zagrebu, kad je jedan od njih bio odgovoran za cijelu zajednicu, a nosio je naslov magistratus Judaeorum. U Zagrebu je tada već postojala i sinagoga. U ostalim krajevima između Save i Drave Židovi su se naselili tijekom prve polovice 15. stoljeća. Bilo je to razdoblje kad je njihova prisutnost pogodovala razvoju trgovine i gospodarstva. Ipak, njihova prisutnost neće dugo potrajati, jer će već 1456. biti protjerani iz Hrvatske i Slavonije. U Dubrovniku kroz cijelo 15. stoljeće Židovi nisu bili uznemiravani, no nakon toga 1502., 1622. i 1663. Dubrovnikom se šire optužbe protiv Židova o krvnim obredima, uobičajene u tadašnjoj Europi. Nakon što je Hrvatska 1526. godine prihvatila Habsburgovce za svoje kraljeve, Židovi se u njoj nisu mogli naseljavati kroz sljedećih 200 godina. Novi vijek [uredi] Nakon španjolske rekonkviste [uredi] Nakon španjolske rekonkviste i protjeravanja Židova iz Španjolske i Portugala u 16. stoljeću, mnogi su Židovi - Sefardi - našli utočište u Dalmaciji. Slično, nakon što je papa Pavao IV. protjerao 1556. godine Židove iz Ancone velik ih se broj sklonio u Dubrovnik. Među njima bili su i veliki liječnik Amat Portugalac (lat. Amatus Lusitanus) i njegov prijatelj i pjesnik Izaija Koen, poznatiji kao Didak Pir (lat. Didacus Pyrrhus) ili Jakov Flavije iz Évore (lat. Iacobus Flavius Eborensis), koji je bio posljednji veliki pjesnik hrvatskoga humanizma. 1738. pogoršali su se uvjeti života u Dalmaciji, a splitski su Židovi živjeli u getu sve do dolaska Napoleonovih jedinica 1806. godine. Krajem 18. stoljeća Židovi se ponovno naseljavaju u Hrvatskoj i Slavoniji, a dolaze pretežno iz Češke, Moravske i naročito Gradišća. 1776. dolaze u Osijek, gdje će zajednica službeno biti osnovana 1845., a 1777. dolaze u Varaždin (zajednica osnovana 1811.) i djelomično ponovno u Zagreb. (zajednica osnovana 1806.), gdje od 1811. imaju svoje groblje, premda ih je još u doba popisa iz 1773. bilo samo dvije obitelji. 1820. zabilježena je i mala židovska zajednica u Karlovcu, a postojala je židovska zajednica i u Zemunu, sastavljena većinom od Židova iz Češke i onih koji su 1739. pobjegli iz Beograda. U Zemunu je od 1825. do 1874. djelovao rabi Juda ben Solomon Haj Alkaj (1798.-1878.), koji se zalagao za povratak Židova na područje današnjeg Izraela. U Zagrebu je 1841., uz dotadašnju zajednicu progresivnih Židova, osnovana i općina ortodoksnih Židova. Uredba varaždinskog magistrata iz 1781. pokazuje značajke liberalnih stavova u odnosu na Židova, ali još uvijek i s primjesom srednjovjekovnih predrasuda. Tako je Uredba određivala da se u Varaždinu ne smiju naseljavati druge židovske obitelji osim onih 29 koje su u gradu već postojale. Svi ostali trebali su od magistrata tražiti dozvolu boravka na nekoliko dana. Ukoliko bi prekoračili dozvoljeno vrijeme boravka, židovska općina trabala je platiti kaznu od 20 dukata. Prema državnom zakonu, nisu smjeli imati u vlasništvu nekretnine, no mogli su živjeti u bilo kojoj ulici. Židovskoj općini bilo je dozvoljeno zaposliti rabina. Postupna emancipacija [uredi] Postupno poboljšanje životnih uvjeta za Židove na području Hrvatsko-slavonskog Kraljevstva započelo je krajem 18. stoljeća. Tako, u doba vlasti Marije Terezije, prema popisu iz 1773. ima samo 25 židovskih obitelji, a neposredno nakon „Patenta o toleranciji“ (1782.) Josipa II. i dozvole boravka iz 1791. njihov se broj znatno povećava. Ostala je ipak obveza plaćanja „poreza za toleranciju“, za čije su se ukidanje hrvatski Židovi 1839. uzaludno zauzimali na Požunskom saboru. Nove povlastice Židovima su priznate odlukom Požunskog sabora iz 1840., ali porez je i dalje ostao na snazi. Od te godine bilo im je zajamčeno da će moći slobodno živjeti bilo gdje na području kraljevstva, biti vlasnici tvornica, baviti se poslovima i trgovinom, umjetnošću i znanošću, te stjecati nekretnine gdje su im prijašnji zakoni to zabranjivali. Rabin Rokonstein nastojao je postići da se u Zagrebu osnuje Veliki rabinat, čime bi židovska zajednica u cijelom kraljevstvu imala jedinstvenu upravu i postala snažnija, no državna je uprava to spriječila priznajući samo punu autonomiju svake pojedine zajednice. 1859. godine Židovima je priznato pravo da u službu uzimaju kršćanske sluge i sluškinje. Prva sinagoga u tom razdoblju u Hrvatskoj i Slavoniji izgrađena je 1847. u Vukovaru, potom 1861. u Varaždinu, Daruvaru i Donjem Miholjcu, 1863. u Virovitici i Zemunu, 1867. u Zagrebu, 1869. u Osijeku. 8. siječnja 1907. osnovan je Savez rabina Hrvatske i Slavonije. Punu emancipaciju, kako u Hrvatskoj i Slavoniji, tako i u Dalmaciji, Židovi doživljavaju 1873. godine odlukom Hrvatskog sabora. Do tada je židovska religija bila samo tolerirana, posebice na području Vojne krajine gdje nije vrijedila odredba Požunskog sabora iz 1840., te se tek mali broj Židova mogao naseliti, a samo je Zemun imao židovsku školu. Stanje je i ondje poboljšano kad je Vojna krajina vraćena Trojednoj kraljevini. Odlukom iz 1873. Sabor je dao Židovima sva građanska prava, a državna im je blagajna jamčila određenu financijsku pomoć za vjersku pouku i gradnju sinagoga. Do 1890. na sjeveru je najveći utjecaj imala židovska općina u Osijeku, a nakon te godine veći ugled imat će ona reformirana zagrebačka, utemeljena 1806. 1906. godine središnje su austro-ugarske vlasti donijele zakon kojim je uređen status židovskih zajednica. Poboljšanje uvjeta za Židove vidi se i u rastu njihova broja. Tako ih je 1840. u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji bilo 380, a 1870. već 10.000, 1880. 13.488, a 1890. 17.261. Nakon Prvog svjetskog rata bilo ih je na istom području više od 20.000, te se u dvadeset godina njihov broj udvostručio. Dvadeseto stoljeće [uredi] Do Prvog svjetskog rata [uredi] Početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 27 židovskih općina, a najveće su bile u Zagrebu i Osijeku koje su brojale po 2.000 ljudi (4% stanovništva Zagreba i 8% stanovništva Osijeka). U 14 općina bilo je preko 200 ljudi. Jedanaest općina imalo je vlastite rabine, a u ostalima su postojali rabinski izaslanici. Postojale su četiri židovske škole, u Zagrebu, Osijeku, Zemunu i Vukovaru. Veći je zajednica bila progresivna (samo su dvije bile ortodoksne), pa su u svojim sinagogama imale orgulje. Na području Hrvatske i Slavonije u prvim godina 20 stoljeća Židovi su bili prisutni u svim zanimanjima, pa čak i u poljoprivredi, što je u ostalim europskim krajevima bila rijetkost. Ipak, najčešće su se bavili trgovinom na veliko i malo. Židovski industrijalci upravljali su većim dijelom drvne industrije, a u Dugoj Resi otvorena je tvornica za obradu pamuka. Od 200 odvjetnika, tridesetorica su bili Židovi. Usto, desetorica su bili suci. Pedesetorica židovskih liječnika imalo je svoju privatnu praksu. Na intelektualnom području važno je bilo udruženje Židovske mladeži Zagreba, osnovano 1899., koje se bavilo proučavanjem povijesti i znanosti. Prema podacima iz 1910., u Hrvatskoj i Slavoniji 48,64% svih Židova bavilo se trgovinom, 25,95% industrijom i obrtom, 4,12% prijevozom, 6,46% u slobodnim zanimanjima i javnoj službi, te 2,45% u vojnoj službi. Odnosi Židova s ostalim stanovnicima Hrvatske do pred Prvi svjetski rat bili su izrazito prijateljski. Antisemitizam u Trojednoj kraljevini nije naišao na plodno tlo čak ni krajem 19. stoljeća, u doba velikih pogroma u sjeverozapadnoj Rusiji i afere Dreyfus u Francuskoj. Za to je najveća zasluga bila općenito pozitivnog utjecaja Židova prilikom poboljšanja životnih uvjeta, osobito na selu, ali i izmiješanosti stanovništva u gradovima. Brojni Židovi bili su gradski vijećnici, pa čak i gradonačelnici, a zauzimali su i počasna mjesta u dobrotvornim organizacijama. Tek uoči Prvog svjetskog rata Stranka prava zaoštrila je svoju retoriku protiv Židova, no često su na takvu retoriku reagirali sami članovi stranke, koji su kao utjecajni građani u svojim sredinama imali bliske odnose sa Židovima. U jugoslavenskoj monarhiji [uredi] Sinagoga u Sisku (danas glazbena škola)Stvaranjem Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije, Židovi različitih kultura, jezika i običaja, ali i raznolikog ekonomskog statusa, našli su se u istoj državi. Ukupno ih je bilo oko 70.000, a općenito su pripadali srednjoj klasi i imali snažan utjecaj na industriju, trgovinu, obrt i bankarstvo. Ipak, u nekim su zanimanjima bili gotovo sasvim odsutni, kao što je to bio slučaj s vojnim službama, višim vladinim dužnosnicima i novinarstvom. Židovi u hrvatskih područja ostali su pod snažnim njemačkim i mađarskim utjecajem, a bili su i znatno napredniji od Židova iz ostalih krajeva Jugoslavije na polju gospodarstva i kulture. Većina Židova u Hrvatskoj bili su aškenazi, a tek manji dio sefardi (najviše u Dalmaciji), dok je u istočnijim krajevima Jugoslavije prevladavalo sefardsko židovstvo. Duhovni vođa Židova u Jugoslaviji bio je glavni rabin sa sjedištem u Beogradu, a imenovao ga je kralj. Po svom statusu bio je izjednačen patrijarhu Srpske pravoslavne Crkve, zagrebačkom nadbiskupu i muslimanskom reis ul-Ulemi, te je imao mjesto u Senatu. Prema popisu iz 1921. Židova je bilo u sljedećim hrvatskim gradovima: Zagreb: 5.970 (5,47%) Osijek: 2.731 (7,91%) Vinkovci: 825 (8,12%) Varaždin: 790 (4,09%) Slavonski Brod: 648 (6,09%) Čakovec: 638 (11%) Bjelovar: 543 (6,89%) Koprivnica: 470 (5,79%) Vukovar: 456 (4,45%) Požega: 403 (5,72%) Sisak: 374 (4,24%) Karlovac: 307 (1,82%) Ilok: 306 Prema popisu iz 1931. stanje je bilo sljedeće: Zagreb: 12.315 (6,63%) Osijek: 4.348 (10,77%) Varaždin: 1.400 (9,58%) Čakovec: 860 (14,82%) Vinkovci: 730 (5,05%) Slavonski Brod: 700 (5,09%) Bjelovar: 503 (4,89%) Požega: 468 (6,59%) Vukovar: 443 (4,07%) Koprivnica: 410 (4,35%) Karlovac: 400 (1,88%) Sisak: 374 (3,42%) Ilok: 319 (5,08%) U tom razdoblju nije bilo antisemitskih organiziranih pokreta, a dinastija Karađorđevića, nakon proganjanja i ograničavanja prava u doba Kraljevine Srbije, promijenila je politiku i pokazivala naklonost prema Židovima. Postojale su židovske osnovne škole u Zagrebu i Osijeku, no nije bilo dozvoljeno osnivanje novih. Usto, u Iloku je postojala židovska vjerska škola, tzv. ješiva. Židovska su djeca pohađala obične škole u kojima su za njih dva sata tjedno bila namijenjena vjerskoj pouci. U Zagrebu je 1919. održan osnivački kongres „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina u Kraljevini SHS“, a predsjednik mu je bio dr. Hugo Spitzer. Iste je godine, također u Zagrebu, osnovan „Savez cionista Jugoslavije“, koji 9. travnja 1919. na temelju Memoranduma iz 1918. podnosi predstavku banu Palečeku, sa zahtjevom da Židovi budu priznati kao narodna manjima (tada i židovske organizacije traže da Pariška mirovna konferencija nametne takve obaveze nasljednicama Austro-Ugarske). Počinje izlaziti i „Gideon“, glasilo Saveza omladinskih društava, a 1922. i list za djecu Haaviv (Proljeće). 1922. u Zagrebu je osnovano društvo „Narodni rad“, židovskih asimilanata i anticionista u Hrvatskoj, pod vodstvom pisca i knjižara dr. Mirka Breyera. 1925. osnovana je samostalna ortodoksna židovska općina u Zagrebu, a sljedeće godine i sefardi istupaju iz Židovske općine i stvaraju vlastitu. Zagrebački židovi grade 1927. zgradu rabinata na uglu Petrinjska i Amruševe ulice. 1929. donesen je „Zakon o vjerskoj zajednici Jevreja u Jugoslaviji.“ U nastojanju da pomognu Židovima iz Njemačke, čim ondje na vlast dolaze nacisti, u Zagrebu je osnovan Odbor za pomoć Židovima iz Njemačke. Njegovim posredništvom je do 1940. 50.000 osoba prošlo iz Njemačke prema Palestini, a nakon okupacije Jugoslavije velik je broj tu ostao blokiran, te ih je stradalo oko 4.000, najviše u Beogradu. 1936. David Frankfurter, sin vinkovačkog nadrabina, izvršio je u Davosu atentat na Wilhelma Gustlofa, nacista u Švicarskoj. Iz Osijeka sljedeće godine dolazi za zagrebačkog nadrabina Miroslav Freiberger koji će biti i posljednji nadrabin u Zagrebu. Na nagovor ministra Antona Korošca iz Slovenije, Jugoslavija 1940. donosi prve antisemitske zakone: o ograničavanju upisa Židova u srednje i visoke škole, te o ograničavanju sudjelovanja Židova u trgovini prehrambenim proizvodima. U vrijem Kraljevine Jugoslavije na prostoru Hrvatske djeluje cijeli niz uglednih Židova. Uz već spomenutog Miroslava Freibergera, to je još i Lavoslav Šik, odvjetnik, publicist, cionistički aktivist, kolekcionar i vlasnik jedinstvene knjižnice judaicae et haebraicae, potom Hinko Gottlieb, pjesnik i zagrebački odvjetnik.

Pa gospodo, sasvim je jasno, da imperijalna Rusija ne moze ni zamisliti neke radikalne islamske drzave s A-bombom na svojim granicama. Rusija po svojoj kulturnoj tradiciji, religiji, itd, pripada zapadnom svijetu (barem bi trebala, barem bi trebala tako osjecati, a zapad bi joj u tome trebao pomici!) i radikalni Iran je za Rusiju opasan. Svatko od nas zna, da Rusija ima i te kavih problema s islamistima; bombe ubijaju po Rusiji prakticno svaki tjedan ... Poznato je i to, da Rusija vrlo brutalno ali efektivno sredi racune s domacim islamistima. Rusija bude medju najsretnijima, kad Izrael, ili netko drugi, dodobra isprasi serijatsku ludnicu Iran. Malo ce iz navike gundjati, ali ce car Putin reci supruzi ili ljubavnici u krevetu: \"E pa fala Bogu na visini, da je netko i za nas obavio taj prljavi posao!\"

22.09.2010. u 23:29h Darije_VeIiki je napisao/la: \" Slike govore same za sebe, Iran ima S-300...\" ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Sef ruske diplomacije Sergej Lavrov nije dobro upoznat sa cinjenicama... Darije_Veliki ima slike ...

Hameneija i Mahdia prizemljit\', s teheranskih krovova, nikako drugačije. A za ostalo, lako ćemo.