Kažu, nije lagao da hrvatski vojnik ide u Ukrajinu. No, Milanovićeva laž je vrišteća – da NATO-ova logistička misija za Ukrajinu znači ulazak NATO-a u rat protiv Rusije. A time i ulazak Hrvatske u taj rat. Bez obzira na to gdje se sve on fizički vodio. To je, naravno, drska laž. Kao što u Saboru reče Boris Ruge, zamjenik glavnog tajnika NATO-a, za to nema nikakve podloge u međunarodnom pravu. NATO neće postati strana u sukobu. Ukrajina ga, kaže, podsjeća na Hrvatsku 1991.
Kolike li samo bizarnosti u Milanovićevim lažima! Po kojoj bi to logici njegova zabrana odlaska hrvatskih vojnika u Wiesbaden spasila Hrvate od tog rata kad bi se on stvarno dogodio? Rekli bismo saveznicima da nije Rusija napala NATO, već da je NATO (opet!) napao Rusiju pa da to onda znači da nas članak 5. ne obvezuje? RH je upravo donijela odluku o slanju svih svojih tenkova u Ukrajinu, nakon što je isto već odavno obavila Slovenija. Kojim to mozgovima slanje logističara u Wiesbaden može biti opasnije od slanja pušaka, topova, helikoptera koje je RH već poslala? Svejedno hoće li hrvatski vojnik biti u Wiesbadenu ili u Ukrajini, jer je i jedno i drugo ulazak u rat, veli Milanović. Zapravo je sasvim svejedno je li on na platnom popisu Kremlja ili samo volontira. Jer, rezultat je isti – uz Orbana, Milanović je jedini koji dosljedno razbija jedinstvo 32 saveznika u otporu ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Milanović i njegovi žetončići u Saboru sramote Hrvatsku.