'Rođen sam kao dijete ratnog silovanja, majka me ostavila u bolnici. Zvali su me 'četničko kopile''
Priča o Alenu Muhiću, djetetu rođenom iz ratnog silovanja koje je unatoč stigmi i traumi izgradilo život dostojan čovjeka i postalo glas nevidljive djece rata
Komentari 44
Su li domar i njegova supruga još živi? Glavnu Ulicu, aerodrom, glavnu džamiju i medicinski faks u Sarajevo po njima krstiti
Da ima imalo pravde na svijetu, silovatelju-zločincu bi se uzeo DNK, ako je zaista to napravio - doživotno u zatvor. To bi tako bilo u USA, V.Britaniji i civiliziranim zemljama... Kod nas su mnoga masovna ubojstva i silovanja prošla nekažnjeno. A da ne kažem da je Šljivančanin za masovna ubojstva civila i ranjenika u Vukovaru dobio 5 godina. Neznaš jer gore da ga se ne kazni uopće pa da cijeli život živi u strahu hoće li ga neko kazniti, ili da dobije 5 godina pa da se sada šepuri po srbiji, drži govore i pametuje...
Bravo i za VL ovaj put
Strasno,cestitke njemu na hrabrosti da izadje sa ovim u javnost,mnogi od stida ne smiju
Svaka ti cast i naklon do poda.U toj prici ima svega i neljudskosti i ljudskosti,a krivac je drustvo,a ne on!
Zaista nevjerojatna priča. Posebice me se dojmilo što se kao novorođenče sjeća svog života u bolnici/rodilištu, te kako su ga hranili mirvicama keksa, te se sjeća domara koji ga je promatrao i smilovao se nad njime te ga odlučio posvojiti... Doista nevjerojatna priča! On je doista žrtva u cijloj svojoj situaciji, te taj status žrtve uspjeva dobro marketinški obraditi, po potrebi malo i "prenapuhujući" priču...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Važno je bilo napisati ime i podatke silovatelja, jer i da ga sud stigne, 5-6 godina zatvora nije ništa u usporedbi s doživotnom sramotom. Majka je također jako pogriješila, jer dijete nije za ništa krivo te je ostavivši ga sama prouzročila doživotnu patnju, čime ni sama nije puno bolja od silovatelja.