Robert Pauletić: Vrijedi li jedna srpska žrtva zaista 1000 hrvatskih?

Da, to je istina. Stalno se u medijima i u političkom životu nameću tih nekoliko zločina s Hrvatske strane, a stalno se prešućuju brojni zločini koje su počinili Srbi. Kao da ništa prije '95 ne postoji... Isto tako i poslije '95, jako se pazi o čemu se izvještava. Pa tako npr. nema niti jednog teksta o tome kako se i nakon "mirne reintegracije" Hrvati nisu mogli vratiti u svoje kuće u Baranji... Naravno, niti Dokumenta niti jedna druga organizacija ne bavi se time, za njih žrtve s Hrvatske strane kao da ne postoje. Nameće se teza da pričati o tome nije politički korektno... Nije u redu sada se nabacivati nekim brojkama, po tome mjeriti težinu zločina, no puno gore od toga je ignorirati nebrojene zločine i fokusirati se na svega par njih koje je počinila Hrvatska strana (za neke nije niti to sigurno)...

Tuzno je,ali ovo sto radi Plenkovic i druzina je direktni udar na zdravi razum i kako Jovanovic-Sprjc kaze sex u glavu!

SANU2 na najjace

Pa svima nam je jasno da se sad sve to planski radi kako Hrvatska ne bi blokirala put Srbije prema EU...Sad uspoređuju neusporedivo...Nekakvog Miloševića i hrvatskog generala...

Ljevičarima puna usta slobode i ljudskih prava, prava na drugačije mišljenje , a kad netko izleti sa svojim mišljenjem izvan mainstream okvira tek onda se vidi pravo lice tih dušebrižnika...jedni bi vidim zatvarali sve koji misle drugačije(hm...kako ovo poznato zvuči) jedni bi djelili otkaze a treći zabranjivali...mogu ljudi iz komunizma ali komunizam iz nekih glava nikada

Dragi Pauletiću , sve lijepo rečeno i nesmije se nikad zaboraviti ko su bili bradati agresori i što su radili po našoj domovini . Tisuće puta ponavljati da cijeli svjet zna . Mađutim nekakav civilizacijski iskorak je nužan a to možemo napraviti samo mi jer kod njih je civilizacija nepoznanica .

U Hrvatskoj je bila pripremljena agresija kako bi se Hrvatska zadržala pod kontrolom Beograda. Toj agresiji se trebalo suprotstaviti uključivši i vojnu komponentu. Nije bilo nikakvog drugog izlaza u to vrijeme. To je dovelo do žrtava . Naravno, u svakoj vojsci pojave se i kriminalci i sadisti i sve ono što postoji u svakom društvu. Ne ponovilo se!

Nema sanse da cemo zaboraviti! A ovome sto se dogadja lako je doskociti. Na jednu njihovu pricu ispricati deset nasih i uvijek poentirati cinjenicom da su Srbi bili agresori, zapoceli su rat a mi smo oslobadjali svoju domovinu..

bravo Pauletću, izvrsno si opisao taj medijski zulum koji mi podnosimo, i što dalje to gore i u navodno "hrvatskoj" državi smo totalno obespravljeni i vode nas u propast.

Gospodine Pauletic, apsolutno podrzavam sve napisano, ali mi se cini da nista ovaj lijepi i poucni clanak dokoncali. Kritika je apsolutno na mjestu, ali zasto nam ne predstavite Vase rjesenje problema? Niti jednu rijec niste izgubili o nogucnosti, nacinu suzivota, srpska manjina u Hrvatskoj je realnost! Trebamo li se i daljnih 25 godina gledati preko nisana?

U pravu je gospodin Pauletić. Za nekakvo pomirenje treba isprika i stvarno žaljenje zbog srpske agresije, ubijanja civila, pijanog divljanja i nazalost velike podrske koju su okupatoru i izdajom sudsjeda nesrba davali Srbi za vrijeme agresije na Hrvatsku. Bilo jee Srba koji su izgubili glavu spasavajući susjede nesrbe, Njima se treba pokloniti a ne nasjedati na kojekakve pricice. Mozda bi bilo bolje da gospodin Milosević nejde u Knin. Mozda on ima bolove u trbuhu, al zbog licemjerja i njehovog licitiranja imamo i mi, i bolove i grceve i osjećaj gadosti.

U pravu je g. Pauletić. Srpski agresor ponio je 7 263 civila na našoj strani, od čega gotovo 500 djece i protjerala 240 000 Hrvata s omuoirane trećine Hrvatske. Po haskom sudu na srpskoj strani ubijeno je 47 srpskih civila koji nisu nosili oružje. Tužno je da nas na brojanje leseva tjeraju oni koji su bili daleko od ratnih pakla u sigurnim i udobnim sobama. To su isti oni koji koče iskapanje pobijenih 1945. kao i o e jadnike u Jasenovcu. Ali bez istine nema pomirbe i to je kletva na generacije koje dolaze.

I zato - sve ovo radim, za one koji znaju. Ja pjevam da mi prođe vrijeme, Aha, i ni na šta ne mislim, Ja pjevam tek da nešto radim, Aha, da ispunim dan. Ja pjevam tek da mi prođe vrijeme,, Aha, i da zaradim nešto, Jer ja znam da svak na kraju svoje pjesme, Aha, je ostao sam. Činili su to i prije mene, Aha, još bolje moj stari, I nikada ništa nije mijenjalo stvari, Aha, pa neću ni ja. I zato su mi smiješni Donovan, Dylan, Antoine i drugi, Aha, angažirani pjevači, Jer ja znam da nikome ništa ne znači, Aha, taj nemirni glas. Rješavali su uvijek drugi iz važnijih zvanja, A mi smo, čini mi se, bili tek bilješka tog stanja. I zato ja pjevam eto tek toliko za sebe da mi tu pored vas nekako prođe vrijeme, Aha, ja neću da se miješam, Ja ne spominjem rat niti ljude, Aha, da ne ispadnem smiješan. I zato ja pjevam eto tek toliko za sebe da mi tu pored vas nekako prođe vrijeme, Aha, dokon kao zvuk vode, Ionako sve što ja zadržati želim, Aha, mimo mene ode.

Nitko neće zapjevati kao što smo prije, Jer odriče se svoga srca vrijeme ironije, Vrijeme ironije. Glazba hoće druge riječi, a ljubavno slovo Poljubac nam biti neće, bit će nešto novo, Bit će nešto novo. Jer vrijeme je ironije, ironije,e, Oh, yeah ! Jedino od starih rana pjesnici još ginu, Odmetnuto srce nose, paklenu mašinu, Paklenu mašinu. Čujem satni mehanizam spreman u dubini, Provodimo svoje noći na nagaznoj mini, Na nagaznoj mini. A vrijeme je ironije, ironije, Oh, yeah ! Nitko neće zapjevati kao što smo prije, Nema svoj ljubavni rječnik vrijeme ironije, Vrijeme ironije. Dođi, mala, starim putem dalje ćemo stići, Srce će nas kao lagum u visine dići, U visine dići. A vrijeme je ironije, ironije, huuu, Oh, yeah ! Vrijeme je ironije, ironije, Oh, yeah ! Zato što je inteligentan i pametan - shvatiti će! Drugi ne moraju.

U potrazi za srećom iz mraka, iz daljine stigao sam na magarcu u polje djeteline Došao sam da nađem pod rosom koja blista sudbinsku djetelinu sa četiri lista Ponio sam na put što je na samar stalo: gitaru, suhu hranu,anu, vodu i povećalo i tražiti počeo odmah dok još su polja čista bezmjernu djetelina sa tri i više lista Jutro, zatim podne i veče neba se pale i gase a magarac do mene indiferentno pase To traje godinama pod snijegom i sred kiše kušam svoj usud tražeći taj list više a napjev “ četiri lista” ponavljam sate i sate ko ludi Herman u operi: “Tri karte, tri karte..” Prevrćem mokru zemlju bolujem, ne pazim na se a magarac i dalje realistički pase Odustajem, gubim živce i mijenjam uvjerenja sad je već očevidno – za sreću nemam strpljenja Na kraju našla se ipak biljka koja me muči moj tovar u zubima drži je ne znajući I uzalud se trude žene, artisti, starci do djeteline sreće lakše dolaze magarci Muči me strah i jalnost ko svakog kada gubi dođe mi da mu iščupam čarobnu travu iz zubi Al neka je budućnost strašna nesklona mi i pusta ne bih oteo sreću jednom magarcu iz usta I tako prolazimo svijetom ponovno zvijezde i veče ja svjestan svojeg jada on nije svoje sreće.

Pssst ! Pjesma o šutnji. Najbolje je šutjeti bez nota, Šutjeti po sluhu, šutjeti po njuhu. Hajde da šutimo pola minute, O soli i kruhu ! Najbolje je kad se šuti na materinjem jeziku i kad se šuti natašte. Hajdeajde da šutimo pola minute, Potpuno glupo i bez mašte ! Najbolje je durati u duru, šutjeti u duru, Uzimati šutnju kao kuru, Šutjeti pod razno, šutjeti mazno, Šutjeti pod razno, šutjeti...mazno. Najbolje je durati u duru, šutjeti u duru, Uzimati šutnju kao kuru, Šutjeti pod razno, šutjeti mazno, Šutjeti pod razno, šutjeti...mazno. Mogao bih na temu šutnje, slutim, Već jednom i sam da zašutim. Huuu !

"Pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih zala." Franjo Tuđman, govor u Vukovaru 1997.

Izgleda da četničke žrtva vrijede cijelu Hrvatsku .Za ispriku četnićima za (eventualne) žrtve ,dali smo im glasove i sada vladaju nama (HDZ_u ,naravno)

dugo nismo ništa culi o zečevima

U opsjeni, prividu, varljivoj nadi, uzaludnosti BIRAM I kuda sada pobjeći, u šume ili gore, u Irsku il' na more, negdje gdje je čišći zrak Pogodi kamo idemo kad vode nas luđaci, skockani pajaci, sumjivi tipovi I sada napokon samn sam pukao ko kokica, i fućka mi se za sve, moralno relativne hulje, ogrnute u zastave Biram, biram da vas nema, biram, više neću da se živciram, fokusiram dalje od problema, gledam da vas nema Biram, biram što mi treba, neću da mi takve ljuske kvare dan, eskiviram jer glupost je ko ljubav,neuništiva I kuda sada pobjeći, pod zemlju il' u svemir, gdje je manji nemir, gdje je manje ludila Pogodi kamo idemo kad vladaju prostaci(i kumovi), oteli su gradove, delaju hramove I tako napokon sam pukao ko kokica, i fućka mi se za sve, profitere, plagijatore, ogrnute u zastave Biram, biram da vas nema, biram, više neću da se živciram, fokusiram dalje od problema, gledam da vas nema Biram, biram što mi treba, neću da mi takve ljuske kvare dan, eskiviram jer glupost je ko ljubav,neuništiva Lajla, lajla lajla i biram jer vi ste jedno čudo, svete krave debele od ratova, protestiram jer glupost je ko ljubav, neuništiva, neuništiva, neuništiva, neuništiva