Ritam zločina nas sustiže – Hrvatska i Srbija i dalje su spojene posude
Doživljavali val zločina kao još jednu invaziju s Istoka ili ne, okretanjem od problema on neće nestati, samo će naše glumatanje iznenađenja kad se nešto slično dogodi kod nas biti još malo veće
Komentari 20
I dalje se pokušava senzibilizirati javnost na neko zajedništvo sa Srbima. Onaj tko to ne vidi je slijep pored zdravih očiju.
Možda je dotični novinar i glavni urednih VL spojen sa Srbijom, večina Hrvata kao i ja nismo!
To nije istina, Srbija njeguje nasilno ponašanje, ratovanje i kriminal, dok su u Hrvatskoj neke druge vrijednosti. Većina kriminala i kriminalnog ponašanja uvezena je sa istoka od ljudi oorijeklom iz Srbije i BiH. Kriminalom se ne bave Istrani, Zagorci i purgeri
Kad se prelijevaju kriminalci, oružje i "kultura" cajki...Tom se može stati "na kraj", ali nekom odgovara da vučemo prikolicu
Premda neki hrvatski mediju upiru svom snagom, srećom, spojene posude nismo .
Još uvijek nije kasno povući neke zaštitne mjere. Uvesti vize, temeljitije granične preglede , restriktivne imigracijske poteze. Pozorno pročešljati izdane putovnice i domovnice.
Srbija je sada prisiljena ići japanskim "receptom" - za svaki pronađeni ilegalni pištolj ili još gore, automatsku pušku, 3 godine bezuvjetnog zatvora. Tako je bar tamo to zakonski riješeno i nema labavo. Jer sadašnje stanje, da svaka "šuša" ima doma pištolje, kojima npr. "šenluči" po svadbama i sličnim feštama, odnosno čak i automatsko naoružanje i zolje - to jamči daljnji niz ovakvih epizoda u budućnosti.
Spojene posude? Srećom, još uvijek ne. Iako bi neki psihopat mogao biti inspiriran masakrom u komšiluku, u teoriji. I iako bi autor ovog članka htio da budemo spojene posude. Mi smo već dugo dva svijeta, i to sad više nije slučajno. Hrvatska nikad nije bila Srbija, a još manje u zadnjih 30 i nešto godina. Što ne znači da se ovakav užas ne može dogoditi bilogdje. Mentalno rastrojstvo, iracionalno ponašanje u kombinaciji s kulturom oružja, 40 godina nacionalističke histerije i kojekakvog ludila, izgubljeni "građanski" ratovi, vječna frustracija o ugroženosti, zakinutosti, otetom teritoriju i vlastitoj veličini - čini te posude neusporedivima. Tamo gdje otac vodi dijete na streljanu i ima pun sef oružja - takve su stvari puno vjerojatnije i u HR teže izvedive. Ali treba svakako učiti na greškama iz komšiluka i ne misliti da smo imuni na to.
Ja sam više spojen s Bušmanima nego sa Srbijom! Ovi prvi mi nisu učinili nikakvo zlo.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
To jednostavno nije istina. Mi smo dva svijeta i bolje da smo dobri susjedi nego "braća" koja se ubijaju. Ne želim više nikad biti sa Srbijom u istoj državi.