Da je netko slagao bliskoistočni “scenarij iz pakla”, vjerojatno nikada ne bi slijed nezgodnih događaja složio s takvom preciznošću. U cijeloj priči nema ni posve nevinih ni posve krivih. Palestinska samouprava je znala da Hamasovi militanti gađaju Izrael raketama, Libanon je znao da milicija Hizbullaha, koju je trebao davno razoružati, na jugu zemlje čini što ju je volja, Izrael je znao da baš ni pod kojim uvjetima neće prihvatiti Palestinsku samoupravu na čelu s Hamasom.
Iskustvo govori da je Hizbullah otmicu izraelskih vojnika pomno planirao i tempirao, a većina analitičara slaže se da su Hamas i Hizbullah bili samo izvršitelji nečega što je smišljeno u Siriji i Iranu. Već sada je jasno da je politička moć palestinskog predsjednika Abbasa i premijera Haniye gotovo ravna ništici, no i da su šanse da se raspadne libanonska vlada velike. Bezvlašće koje vlada na palestinskim područjima plodno je tlo za divljanje različitih militantnih skupina. Libanonu je pak realna prijetnja potonuće u novi građanski rat, a susjedna Sirija, koja je donedavno vukla konce u toj zemlji, mogla bi opet obnoviti svoje aspiracije. Izrael će, pak, smatrati sve to potezima koji ugrožavaju njegovu sigurnost pa je sukob širokih razmjera na tom eksplozivnom komadiću zemaljske kugle, čini se, neizbježan.
Također, jasno je da i Iran, koji oteže konkretan odgovor na ponudu EU za dokončanje svoga nuklearnog programa, igra veliku igru. Krajnji je cilj predsjednika Mahmuda Ahmedinejada baciti Izrael na koljena i preuzeti dominaciju u vođenju regionalne politike. Na žalost, trenutačno na globalnoj vanjskopolitičkoj sceni nema snage koja bi mogla brzo i učinkovito zaustaviti spiralu političke krize i nasilja na Bliskom istoku. Kada se svemu pridoda i to da je Irak ovih dana prešao famoznu granicu između sektaškog nasilja i građanskog rata te da se situacija u Afganistanu zakuhava, jasno je da mira i stabilnosti na tim područjima još dugo neće biti.
Otvori KEKS Pay
