Došlo je do raskola između Moskve i Istanbula, između Ruske pravoslavne crkve na čelu s moskovskim patrijarhom Kirilom i patrijarha Konstantinopola Bartolomeja zbog pravoslavlja u Ukrajini. Patrijarh Konstantinopola oduvijek je smatran prvim među jednakima, ali sada je Moskovska patrijaršija prekinula svaki odnos s ekumenskim patrijarhom, kako se naziva onaj u Istanbulu.
Ekumenska carigradska patrijaršija zauzima prvo mjesto u hijerarhiji pravoslavnih crkava. Carigradska patrijaršija, prije šizme 1054. kojom se podijelilo kršćanstvo, bila je jedno od pet glavnih sjedišta kršćanstva. Kalcedonijski koncil 451. utvrdio je patrijaršiju Konstantinopola (koja je 587. dobila i ime ekumenska) kao drugu poslije Rima. Konstantinopol je kao drugi Rim stekao veliku ne samo crkvenu nego i političku važnost. Danas je konstantinopolski patrijarh izravni poglavar pravoslavnih episkopija u Sjevernoj i Južnoj Americi, zapadnoj Europi, Australiji i Novom Zelandu, Hong Kongu, jugoistočnoj Aziji, J. Koreji i dijelovima Grčke.
Sada je na čelu Carigradske patrijaršije Bartolomej (rođen kao Dimitrios Archondonis), koji je 271. nasljednik patrijaršijske stolice Ekumenske carigradske patrijaršije. Sjedište patrijaršije je u katedrali sv. Jurja koja se nalazi u istanbulskoj grčkoj četvrti Fanar. Premda je izraz “ekumenski” zapravo službeni naziv patrijarha Konstantinopola, Bartolomej, kako je dao do znanja nama novinarima koji smo bili u pratnji pape Benedikta XVI. na putovanju u Istanbul 2006., ne voli da ga tako zovu. Drži kako bi svi kršćani trebali težiti vjerskom ujedinjenju, pa prema tome nije potrebno isticati to kao ime samo jednome…
Ipak, carigradski patrijarh je po časti prvi među pravoslavnim episkopima, predsjeda saborom pravoslavnih crkvenih poglavara te ima i ulogu glasnogovornika pravoslavlja u ekumenskim susretima s drugim kršćanskim crkvama, ali nema izravne jurisdikcije nad drugim patrijarsima ili autokefalnim pravoslavnim crkvama. Njegovo je pravo sazivati izvanredne sinode na kojima se raspravlja o problemima.
Zašto je sada došlo do raskola između Moskve, koju se naziva i Trećim Rimom, i Istanbula? Kroz povijest je utjecaj Moskve stalno rastao. Uostalom, od oko 300 milijuna pravoslavaca u svijetu, više od polovice nalazi se u Rusiji. Prvi koji je Moskvi dao ime Treći Rim bio je pravoslavni monah Filofej koji je između 1523. i 1524. napisao pismo moskovskom velikom knezu u kojem ga je molio da se bori protiv hereze.
Taj “nadimak” se zatim izgubio sve do druge polovice 19. stoljeća kada ga je iz prošlosti izvukao ruski car Aleksandar II. koji je podupirao ujedinjenje svih Slavena pod, dakako, Ruskim Carstvom. Poslije Oktobarske revolucije to je ime nestalo, ali se vratilo kada se Sovjetski Savez pod Gorbačovom počeo otvarati. Bartolomej je, dakle, kako je odlučeno na Svetom sinodu (održanom od 9. do 11. listopada u Istanbulu), odobrio neovisnost Ukrajinske pravoslavne crkve od Ruske pravoslavne crkve.
Bartolomej drži da ima ovlasti za takvu odluku, jer smatra da je ujedinjenje ukrajinskog i ruskog pravoslavlja utvrđeno 1686. bilo samo privremeni odraz ondašnjih okolnosti. Na sada održanom sinodu u Istanbulu odlučeno je povući pravo moskovskom patrijarhu da zaređuje kijevskog metropolita. Ukrajinska pravoslavna crkva se poništenjem odluke iz 17. stoljeća vraća pod krilo Carigradske patrijaršije.
Kaže se da Ukrajinska pravoslavna crkva nije nikada prestala biti pod Konstantinopolskom patrijaršijom, već je ona odluka iz 17. stoljeća kojom se moskovskom patrijarhu prepušta imenovanje kijevskog metropolita bila samo privremena. Moskva drži da ona odluka nije bila privremena i da bi eventualnu takvu izmjenu trebao donijeti sabor svih pravoslavnih crkava. Sada, drži Moskva, postoji i opasnost od “rata” između pravoslavnih vjernika u Ukrajini gdje Ruska pravoslavna crkva (RPC) ima i svoju imovinu. Kiril, moskovski i patrijarh svih Rusa, drži kako je odluka Bartolomeja katastrofalna. Kirilov glasnogovornik Aleksandar Volkov drži da se stvorila situacija bez premca.
“Taj je raskol potpun i sve što Konstantinopol bude odlučivao nanosit će golemu štetu prije svega pravoslavnim vjernicima u Ukrajini”, kazao je Volkov. Moskovski patrijarhat je 15. listopada na sastanku u Minsku proglasio potpuni raskol s carigradskom patrijaršijom. Zasigurno “nećemo priznati autokefalnost ukrajinske crkve”, dodao je ministar vanjskih poslova RPC-a Hilarion.
To je jedan od najvećih raskola u kršćanstvu od vremena Martina Luthera i reformacije. Budući da je i u Rusiji i u Ukrajini Crkva poslije pada Sovjetskog Saveza poprimila važnu ulogu u društvu, odluka o davanju neovisnosti Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi imat će i političke posljedice. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kazao je da je odluka Bartolomeja “provokacija organizirana u suradnji s Washingtonom”.
“Otklonjena je imperijalistička iluzija Moskve”, prokomentirao je ukrajinski predsjednik Petro Porošenko novu situaciju. RPC je dao do znanja i da tijekom svojih vjerskih ceremonija više neće spominjati Bartolomeja. Čini se da je sadašnji raskol konačan. Pravoslavna crkva u Ukrajini podijeljena je na tri.
Na prvome mjestu je ona vezana uz Moskvu koja ima 12.000 katedrala i crkava, 9000 svećenika i 300 manastira, a to je polovica onoga što ima cijela Moskovska patrijaršija, jer je dosad bila jedina priznata među ostalim pravoslavnim crkvama, a osnovana je u vrijeme SSSR-a i okuplja i milijune Rusa koji žive u Ukrajini. Druga je Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije s patrijarhom Filaretom, okuplja najviše ukrajinskih vjernika, ima oko 4000 crkava i 3000 svećenika, a praktički je nastala uspostavljanjem nezavisne Ukrajine.
Treća i najmanja je Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva osnovana 1921. i po mišljenju mnogih jedini je relevantan sljednik Ukrajinske nacionalne crkve osnovane 988. Ima oko 1200 crkava i 700 svećenika te okuplja malo vjernika, zalaže se za stvaranje jedinstvene Ukrajinske pravoslavne crkve, a “hvali” se da je nastala prije RPC-a.
Vatikan, dakako, sve promatra s velikim zanimanjem i oprezom. Franjo, kao i ostali pape, ima odličan odnos s Bartolomejom. No, Franjo je ujedno i prvi papa koji se, u veljači 2016. na Kubi, susreo s nekim moskovskim patrijarhom, tada s Kirilom. Bilo kakvo svrstavanje Vatikana značilo bi zamrzavanje odnosa s drugom stranom, a to se ne želi.
>> Pogledajte što kaže Darko Pavičić o pedofiliji u Crkvi
Tako se treba pravoslavna crkva razdvojiti I u HRVATSKOJ. Ne srpska PC, nego Hrvatska PC