Vukovar je i ove godine potvrdio da se nalazi na granici Hrvatske i Srbije i da ga Hrvati i Srbi još ne doživljavaju na isti način; za Hrvate je mjesto stradanja, za Srbe još nije mjesto suživota. Jednima i drugima Vukovar je grad u kojemu teško žive, poslije svega.
Dvije obale Dunava nikako da se približe, kao da povijest više dijeli dvije države nego što ih geografija spaja. Politika se nastavlja vrtjeti u krugu, najviše oko istoga pitanja; odakle su kod raspada Jugoslavije došli glavni problemi i tko ih i dalje servisira? Sa srpske strane još nema političke reakcije koja bi bila na razini zločina koje su u Vukovaru napravili regularna vojska tadašnje države, pod upravom Srbije, i paramilitarne srpske formacije, koje su bile s njom udružene u zločinački pothvat. S hrvatske se strane sumnjičavo gleda na svaki korak koji dolazi od Srba, kao da Dunajci bacaju u vodu svoje darove. I tako se iz godine u godinu hrvatsko-srpske pozicije prije udaljavaju nego što se približavaju. Vrijeme ne liječi rane.
Bez pravde i istine nema mira, necista savjest i nekaznjeni zlocini su im uteg oko vrata....jos se nadaju velikoj smrdiji