Vidim u toj slici nešto je krivo: Rafaelu Nadalu u zavoju je bedro, a Novaku Đokoviću koljeno. Na kraju meča odlazim na kat, po knjigu “Duge senke kratkih pesama”, Ibrahima Hadžića, beogradskog pjesnika, rodom iz Rožaja u Crnoj Gori. Pjesmu “Čitanje novina II”, kako stoji u njezinu podnožju, napisao je 5. srpnja 2012., i vrijedi je cijelu ovdje ponoviti: “Uvek posle mene/ Moja majka iščitava novine koje donesem kući,/ Ali danas,/ Bilo je drukčije,/ Saopštavajući meni/ Viknula je naglas:/ Rafael Nadal zbog bolova u koljenu/ Otkazao spektakl./// Šta je majko, pitao sam je,/ Videvši je tužnu./// Eto, i on,/ On o kome brine pola zemaljske kugle/ Ima kao i ja/ Problema s koljenima./// Da mi je nekako da mu kažem/ Da ih pričuva,/ Dosta je zaradio,/ Eto,/ Ja nisam umela da se čuvam/ Pa sad ne mogu ni da mrdnem,/ A nemam ni dinara/ U švajcarsku banku.”
Federer je djelovao kao gospodin sa švicarskim kulturnim zaleđem, Đoković je bio Balkanac, i bio je Drugi u bijelom sportu, na što se nije dobro gledalo još od vremena Ilie Năstasea i Artura Ashea, a Nadal je oduvijek djelovao kao teški introvert, ali i kao onaj tko se nikada neće razmetati bogatstvom stečenim od sporta, niti će se družiti sa slavnima
Otvori KEKS Pay
