'Putovao sam, svuda bio, a sad mi se svijet sveo na stan i terasu'
Osamljenost starijih u Hrvatskoj nije samo društveni nego postaje i zdravstveni problem – rizični je to čimbenik, kažu liječnici, i za tjelesno i za kognitivno propadanje
Komentari 8
Ako se ne pomiriš s tim da si ostario u svakom pogledu ti je teško. I sam sam putovao svuda, vidio svijeta prošao svega, i što sad? Trebam kukati zašto sam star. Jest , nema više istog društvenog života. Sadaa imam nova sitna zadovoljstva. Pod stare dane sam počeo izrađivati tamburice.... čitam svašta od Koncila pa do Index-a.... filozofiju ...politiku recepte za jela...pa i za bolesti. Pa i ovo pisanje je jedan vid razonode. Unuci me vesele...moja draga baka... Ma život je radost. treba ga živjeti...i moliti se Bogu da mi ne uzme pamet. Jer noge ...leđa...ali bez pameti ...mislim da je to muka.
haha, to očigledno samo za njega vrijedi. možeš mislit. najbolje da mu država plati neko putovanje brodom do brazila. dali se pitao koliko penzionera ima koji nikada nisu bili na moru ili hrvatsku napustili.
Zašto je problem otvoriti klubove za seniore? Bar jednom tjedno da imaju druženje par sati uz ručak,tombolu,proslavu godišnjica ili rođendana. Postoji toliko načina da im se uljepšaju te zlatne godine kako bi depresiju eliminirali u samom začetku. Ovak ispada dada najjednostvnije prepisat lijekove protiv iste,pa kao riješen problem. To je nikakvo rješenje. Treba im druženje,makar i uz sendvič na nekoj livadi. Nekad bili plesni tečajevi i plesne večeri za tu generaciju. Gdje to sve nestalo?
Starost je teška. Ko god ne umre mlad to će osjetiti.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U svakoj životnoj dobi treba naći neki smisao za život. Jedino se nikada ne treba osvrtati unazad i žaliti za bilo čime propuštenim.