Naslovnica Vijesti Kućni ljubimci

Psiće smo naučili na dodire, zvukove, ljude i pse, otvoreni su i neustrašivi

Projekt udruge Kako psi komuniciraju ukazuje na potrebu rane socijalizacije pasa te na nezaobilaznu ulogu majke u prvih osam tjedana života štenaca, ali i na štetnost njihove izolacije dok se ne cijepe
06. lipnja 2019. u 18:12 0 komentara 613 prikaza
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/8

Bo, Eli, Crni Dečko, Crni Rep, Velika Mrlja, Mala Mrlja, Crna Šapa i Lunjo imaju osam tjedana. Njihova mama Hej pronađena je na ulicama Zadra, a u Zagreb je stigla tek nekoliko sati prije nego su stigli na svijet.

Svi su dio kampanje "Prva četiri su najvažnija" koju je pokrenula Mirta Jambrović, autorica knjige "Kako psi komuniciraju" i istoimene Facebook stranice, od koje je nastala i udruga Kako psi komuniciraju. Kako sama kaže, kampanja ima dva cilja. Jedan od njih je obučiti vlasnike pasa, one buduće ali i sadašnje, uzgajivače i sve koji o ovoj temi žele nešto saznati koliko je važno da se štene prerano ne odvoji od majke i legla. I koliko je važno da mu se osiguraju kvalitetni uvjeti odrastanja u najvažnijem periodu razvoja, onom nazvanom ključna socijalizacija. Drugi cilj je ukazati na važnost prva četiri mjeseca života. Iako su psi u tom razdoblju jako osjetljivi, nikako ne bi smjeli živjeti u izolaciji od drugih pasa i ljudi jer upravo ta izolacija može biti uzrok ozbiljnijih problema u njihovom ponašanju kad odrastu.

– Od prvog dana štence smo navikavali na dodir, mazili smo ih, držali u krilu i nosili. Dirali smo im šape, rep, uši, njušku, podizali usne, otvarali usta. Danas oni uživaju u dodiru, ne boje ga se već ga i sami aktivno traže. Naviknuti su na podrezivanje noktiju, počeli smo od 3. tjedna, češljanje, četkanje, čišćenje ušiju, diranje i brisanje šapa. Upoznali su se i s automobilom i vozili se u njemu. Dosad su upoznali sigurno više od 50 ljudi oba spola i različite dobi. Družili su se s barem petnaestero djece u dobi od 2,5 do 15 godina, a ljudi su ih počeli posjećivati već drugog dana nakon što su došli na svijet. Naravno, u kontroliranim uvjetima, a s tim nastavljamo cijelo vrijeme – kaže M. Jambrović i dodaje da je za pse najvažnije da im susreti s ljudima budu ugodni i da ih pamte po dobrom. Zbog toga što još nisu cijepljeni protiv zaraznih bolesti ne mogu ih upoznavati s bilo kojim psima i voditi na mjesta gdje ima puno pasa.

 | Autor : Privatni album Foto: Privatni album

– Kako ih ne želimo držati u potpunoj izolaciji, upoznali su se s pet, šest pasa različite dobi, veličine i spola, koji su cijepljeni protiv zaraznih bolesti i zdravi, kako bi ipak imali neki kontakt s drugim psima osim svoje mame. I sve je prošlo bez problema, štenci su otvoreni i vesele se drugim psima. Čim prvo cjepivo protiv zaraznih bolesti počne zaštitno djelovati, krenut ćemo s njima aktivno u grad, među ljude i druge pse. Na zemljištu oko kućice u kojoj boravimo napravili smo im priručni poligon na kojem, otkad su prohodali, mogu raditi što god požele i na kojem im se prepreke i igračke redovito izmjenjuju – ističe Mirta i napominje da se štence ne uči da savladavaju bilo što postavljeno na poligonu već im je ostavljeno na volju da biraju što žele raditi. No, kako su psi znatiželjna i aktivna bića, već su samoinicijativno savladali prolazak kroz mali tunel i igru u njemu, prelaženje preko prepreke, penjanje po preokrenutim stolcima, skrivanje, hodanje po niskom trampolinu i ispod njega, spavanje na njemu i skakanje s njega. Okušali su se i u igri navlačenja s mamom i međusobno te u igri s raznim igračkama koje proizvode buku.

– Od trećeg tjedna navikavamo ih na glasne i iznenadne zvukove (vatromet, pucanje, zvukovi grada, fen, usisavač). Kako nije doba pucanja, to čuju samo preko zvučnika i ne boje se, ali vjerojatno bi ipak bilo drukčije da se puca uživo oko njih. Upoznali smo ih i s bazenom, šeću se u vodi koja im je do trbuha, vade igračke iz nje ili diraju šapama. Naučili smo ih da jedu iz zdjelica različitih oblika, veličina i materijala, posebno metalnih zdjelica jer one na betonu proizvode zvukove koji psima mogu smetati – opisuje nam voditeljica projekta.

Osim štenaca, radilo se i s mamom Hej, koja je bila u stresu kad je stigla i bojala se gotovo svega. Posebno stepenica, što je prilično otežavalo izlaske zbog obavljanja nužde, jer psa od 20 kg nije lako nositi.

– Sve je krenulo nabolje jedno tjedan dana nakon što se okotila. Bila sam jako vesela kad se počela igrati sa štencima. Sada ona njih poziva na igru, naučila ih je da navlače predmete i igračke, ona s jedne strane, a štenci s druge. I sa mnom se igra, drugačija je i s ljudima. Veseli im se i strašno se voli maziti. Tako da se pokušava ugurati kad netko mazi štence – opisuje Mirta.

Bo, Eli, Crni Dečko, Crni Rep, Velika Mrlja, Mala Mrlja, Crna Šapa i Lunjo spremni su za novi dom. No, jedan od osnovnih uvjeta za njihovo udomljavanje je da budući vlasnici ostanu u kontaktu s udrugom.

 | Autor : Privatni album Foto: Privatni album

– Jednom godišnje tijekom sljedeće tri godine trebat će ispuniti anketu o svojim psima, kako bismo mogli pratiti njihov razvoj i razvoj njihova ponašanja. Rezultati ovog istraživanja nisu vidljivi odmah jer rani razvoj psa utječe na njegovo ponašanje u odrasloj dobi. Zato ih moramo nastaviti pratiti i u budućnosti. Bilo bi idealno svake godine imati barem jedno ovakvo leglo, jer uzorak od osam pasa nije dovoljan za ozbiljno istraživanje. Stoga se nadam da ćemo uspjeti nastaviti s projektom i sljedećih godina – objašnjava M. Jambrović i dodaje kako za uspješno istraživanje ne mogu pratiti samo skupinu štenaca koji su prva dva mjeseca proveli s mamom i s ljudima u poticajnoj okolini.

– Jako nam je važno pratiti i razvoj drugih dviju skupina pasa - onih koji su se okotili u azilu i ondje boravili s mamom te štence koji su u vrlo ranoj dobi, od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ostavljeni pa su se nastavili razvijati bez mame. Zasad imamo dogovor s istom udrugom preko koje smo dobili mamu štenaca, Udruga održiva zajednica iz Zadra. Oni su u isto vrijeme imali kujicu koja se okotila u azilu i štence koje je netko ostavio i koje su othranjivali sami, bez mame. Pratit ćemo ih nakon što ih udome. Dugoročno bismo željeli ostvariti suradnju s nekim hrvatskim azilom i jednom godišnje anketirati njihove udomitelje koji su udomili psa iz jedne od navedene dvije skupine. Uzorak pasa iz tih dviju skupina svakako bi vrlo brzo mogao biti dovoljno velik da bude relevantan – ističe Mirta Jambrović.

Sve o štencima mame Hej i uvjetima njihova udomljavanja možete saznati i na broj 091/51-80-419. Na istom broju saznat ćete sve i o Hej, dvogodišnjoj kujici koja isto tako traži dom u kojem će je voljeti i iz kojeg je više nikad neće izbaciti. Više o cijelom leglu pročitajte na https://udruga.kakopsikomuniciraju.hr/nase-leglo/

Pokrovitelj kampanje Veterinarski fakultet

 | Autor : Privatni album Foto: Privatni album

– Sretni smo što je naša kampanja dobila službeno pokroviteljstvo Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu! Kad smo kretali, bilo nam je važno da dobijemo podršku veterinarske struke jer veterinari igraju vrlo bitnu ulogu u životu novopečenih vlasnika štenaca. Vlasnici prvo dolaze k njima jer moraju cijepiti pse protiv zaraznih bolesti. Onda im veterinari najčešće kažu da psi dok ne prime sva cjepiva moraju biti u potpunoj izolaciji od drugih pasa, da ih ne bi smjeli izvoditi van i da dižu pse na ruke kada susretnu drugog psa. No, pas se može zaraziti već i ako dođe u kontakt s mokraćom ili izmetom drugih pasa. Ako psa uopće ne izvodimo iz stana ili kuće možemo donijeti zarazu na cipelama, odjeći pa čak i rukama – kaže Mirta Jambrović. Naravno, činjenica je da rizik od zaraze postoji kad idu van sa psom, ali on postoji i svaki put kad mi iziđemo iz kuće pa zbog toga nismo cijeli život zatvoreni u njoj.

– Prema američkom istraživanju objavljenom 2008. u službenoj izjavi Američkog veterinarskog društva za ponašanje životinja (AVSAB) problemi u ponašanju, a ne zarazne bolesti, vodeći su uzrok smrti u pasa mlađih od tri godine. Tu se misli da svake godine mnogo više pasa bude usmrćeno zbog problema u ponašanju, nego što ih ugine od zaraznih bolesti. Uz podršku jedine visokoškolske obrazovne ustanove, koja u Hrvatskoj već 100 godina školuje nove veterinare, nadamo se da će sadašnji, a svakako budući mladi veterinari prilikom cijepljenja štenaca vlasnicima pasa prestati preporučivati potpunu izolaciju. Kada pas napuni četiri, pet mjeseci, a toliko ima kada završi s cijepljenjima, šteta za njegov psihički razvoj već je vrlo teško nadoknadiva, a problemi u ponašanju u odrasloj dobi mnogo su češći nego kad im je omogućen pravilan psihosocijalni razvoj u ranoj dobi – ističe M. Jambrović.

Putokaz za najljepše plaže na Pagu
Najljepše plaže na Pagu
Istražite koje su najljepše plaže i pronađite one koje će vam najbolje odgovarati

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.