Predstojeći predsjednički izbori, ako ni po čemu drugome, bit će jedinstveni jer će prvi put pravo sudjelovanja na nekim izborima imati građani rođeni nakon vojno redarstvene operacije Oluja – simboličkog kraja Domovinskog rata, ali svojevrsne prekretnice u povijesti razvoja hrvatske države i društva. Ti osamnaestogodišnjaci, dakle, prvi će put imati priliku glasovati, no za koga i temeljem kojih kriterija?
S iznimkom onih među njima koji već imaju izgrađeno mišljenje o brončanoj bisti nekadašnjeg komunističkog vođe koji je umro punih petnaest godina prije njihova rođenja, o navodnim simpatizerima neke propale države o kojoj uče iz suhoparnih školskih udžbenika, ili akterima privatizacijske pljačke koja se dešavala dok su bili dojenčad, dosadašnja predizborna kampanja dosad im nije ponudila ništa. Dapače, jedan od najpamtljivijih trenutaka utrke za Pantovčak bilo je krnje sučeljavanje kandidata na HTV-u, koje je obilježio Milan Kujundžić uporno se obraćajući svom 24-godišnjem protukandidatu patronizirajućim sintagmama poput “Ivane, dijete” i “Ivane, zlato”, samo da bi on s druge strane uzvratio tiradama o “zločinačkim organizacijama” i najavama sveobuhvatnih lustracija i utamničenja onih koji su upropastili državu – kao da je u tijelo tog mladog inženjera elektrotehnike ubačen genetski miks Željka Jovanovića i Tomislava Karamarka.
Štetno za Hrvatsku
Na simboličkoj razini nijedna slika ne bi mogla jasnije pokazati koliko je zapravo domaća politička elita zatvorena za bilo kakvu značajniju inkluziju mladih – stari ih ignoriraju ili podcjenjuju, a mladi se pak – da bi se uspeli u politici – ponašaju kao da su stari. Krajnji rezultat toga, dakako, jest već mnogo puta ustanovljena nezainteresiranost mladog dijela populacije za politiku, politički rad i izbore.
Takva apatija užasno je štetna za Hrvatsku, i zato jer umanjuje zdravu konkurenciju i cirkulaciju ljudi koji se politikom bave, ali i zato što u konačnici vodi do demokratskog deficita. No, to je možda i cilj. Zbog niza mentalitetskih i demografskih razloga, trbuh Gaussove krivulje hrvatskog biračkog tijela, barem njegova aktivnog dijela, već godinama je u teškom disbalansu nagnut prema starijoj populaciji. A tu su, barem što se tiče ideoloških političkih preferencija, karte zapravo podijeljene, te se pobjeda na izborima u značajnoj mjeri svodi na to tko će bolje motivirati svoje birače da izađu na izbore i koalicijama spriječiti mrvljenje svog dijela biračkog tijela. U tom zatvorenom sustavu mladi naprosto ne spadaju u organizirane i homogene interesne skupine – umirovljenike, branitelje, vjernike... Posljedica toga jest nakaradna inverzija po kojoj briga za građane mlade dobi i politike usmjerene prema poboljšanju njihova životnog i društvenog standarda nisu zamišljene s ciljem pridobivanja njihove političke podrške, već tek kao iskaz tobožnje brige za opće dobro.
Što od izgovorenog zanima mlade?
To licemjerje vidljivo je već i na osnovnoj diskurzivnoj razini, kao kad je prije nekoliko dana Kujundžić na skupu u Osijeku poručio: “Zaustavit ćemo odlazak vaše djece iz Hrvatske”. Govoreći o mladima, obraća se njihovim roditeljima. Sličnog usmjerenja jest i inicijativa Kolinde Grabar Kitarović koja je najavila da će se, postane li predsjednica, založiti za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka – instituta koji u pravilu, pokazuju to i istraživanja javnog mnijenja u Europi, podržavaju stariji birači.
No, što od izgovorenog u dosadašnjoj kampanji zanima mlade? Predsjednički kandidati se već mjesecima nabacuju idejama, prijedlozima i obećanjima, često bez ikakve realne veze s ovlastima i odgovornostima predsjednika, no nitko od njih – pa ni predsjednik Josipović u svojem famoznom prijedlogu novog ustava – nije smatrao potrebnim reći koju o pitanju besplatnog visokog obrazovanja, životno važnoj temi za sve osobe mlađe životne dobi u Hrvatskoj. Možda to u ovom trenutku ipak nije važno. Mladost je ipak prolazna faza. Na mladima svijet ostaje, no dok ga dobiju – ostarit će.
>>Predsjednički kandidati objavili zajednički selfie
Glavno je riješiti se sadašnjeg precednika. Ako se slažete, stavite plus, tj. palac gore!