U okviru Regionalnog centra kompetencija Tehničke škole Sisak planiran je praktikum za svemirsku tehnologiju koji će biti opremljen potrebnom opremom za pripremu malih satelita za lansiranje. U svijetu, inače, pripremu malih satelita prema zadanom protokolu i sa specijalnom licenciranom opremom rade zaposlenici u rangu tehničara, tako da je u planu i izrada srednjoškolskog kurikuluma u tom smislu (tehničar za male satelite). Tako će učenik moći u Tehničkoj školi Sisak steći dovoljne kompetencije kako bi mogao sastaviti mali satelit prema tehničkoj dokumentaciji, obaviti sva potrebna ispitivanja i pripremiti mali satelit za lansiranje – kaže nam prof. Stevče Arsoski iz Tehničke škole Sisak.
To što nam je Arsoski rekao možda djeluje pomalo, za hrvatske pojmove, kao daleka budućnost, no Tehnička škola Sisak već godinama uspješno prevladava prepreke. Još 2006. nekolicina profesora Tehničke škole u Sisku krenula je u prva istraživanja u području ionskog pogona. Tada su ti profesori s ekipom od tri učenika napravili ionsku lebdjelicu koja je i uspješno testirana nakon četiri mjeseca rada i predstavljena u svijetu kao 356. uspješan takav pokus. Nakon toga prvi su zamislili i da im učenici izrađuju automobile na solarni pogon. Pa su i toostvarili. Ponovno ista ekipa, pojačana vanjskim suradnicima i uz podršku Razvojne agencije SIMORA, prije godinu dana pokrenula je i megapopularan srednjoškolski smjer tehničara za razvoj videoigara. Tehnička škola Sisak do sada je sama povukla više od dva milijuna eura iz europskih fondova. Za sljedeći svoj veliki projekt, Regionalni centar kompetentnosti za područje strojarstva i elektrotehnike, škola je dobila malo manje od 80 milijuna kuna iz europskih fondova. Stoga je sasvim logično da se iz Tehničke škole, Siska i Sisačko-moslavačke županije otisnu znanjem i u svemir.
Važnost ionskih motora
– U okviru praktikuma i Regionalnog centra kompetencija planirana je kvalitetna edukacija nastavnika, nabava šest malih satelita u kitu (CUBEsat), od kojih će jedan biti i lansiran u srednju orbitu, a ostali će služiti za edukaciju nastavnika i kasnije učenika. Edukaciju i sastavljanje malih satelita te lansiranje obavit će stručne ekipe koje to već uspješno rade i imaju veliko iskustvo – dodaje Arsoski. A tu će im pomoći i nedavno osnovani Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Riječ je o ustanovi za čiji je osnutak Županijska skupština donijela odluku u svibnju prošle godine i koja je naišla tada na podsmjeh javnosti, no u obranu su joj stali stručnjaci uključeni u njezin osnutak. Kao i obično s administracijom, Trgovački sud završio je postupak registracije ustanove tek u lipnju 2020.
– Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju dio je prijave Regionalnog centra kompetentnosti koji kreće s realizacijom u prostoru nekadašnje Domobranske vojarne u Sisku. Dio ukupnog prostora od gotovo 10.000 m2 rezerviran je i za područje svemirskih i inovativnih tehnologija. Do tada, u skladu s ugovorima koji su potpisani, Centar koristi prostore i opremu Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Tehničke škole Sisak, a u planu je potpisivanje ugovora s drugim subjektima koji su dali pisma potpore osnivanju Centra. Neke od projekata prijavili su partneri Centra te su dobivena sredstva vezana za područje svemirskih i inovativnih tehnologija u visini od tri milijuna kuna – kaže Darjan Vlahov, županijski pročelnik za prosvjetu i sport te privremeni ravnatelj Centra. Sisačko–moslavačka županija nije samostalno došla na ideju pokretanja ovakve ustanove, već je ona plod suradnje sa zainteresiranim tvrtkama, ustanovama, udrugama i pojedincima, koji su i idejni začetnici Centra. I Tehnička škola Sisak je među njima.
– Tim se tek formira i iznenađujući je broj ljudi, znanstvenika, voditelja centara izvrsnosti, instituta, fakulteta i slično, koji su se javili u posljednjih godinu dana – dodaje Vlahov. Među njima su i sisački učenici koji su 2006. napravili prvu ionsku letjelicu. Inače, ionski motori u srednje škole vraćeni su posljednjih godina osnivanjem sekcija za svemirsku tehnologiju u strukovnim školama. Opet tu ulogu ima profesor Tehničke škole Sisak Stevče Arsoski, koji je član stručne udruge 3A (Adria aerospace association). Budući da je u A3 prof. Arsoski zadužen za odjel edukacije, napisao je plan rada i ishode učenja za sekcije za svemirske tehnologije. Do sada je osnovano oko deset takvih sekcija u školama diljem Hrvatske, a u Tehničkoj školi Sisak ona postoji već četiri godine.
– Program rada sekcije relativno je kratak i odnosi se na istraživanje aktivnosti iz područja svemirske tehnologije u svijetu i izrada ionske lebdjelice i ionskog motora, što inače predstavlja trenutačno vrlo zanimljiv pogon satelita, ali u svemirskim uvjetima. Sekcija Tehničke škole Sisak ove je godine završila zanimljiv projekt “Model ionskog motora”, koji je financirala naša kompanija Ina – napominje prof. Arsoski hvaleći udrugu 3A koja će biti među glavnim podržavateljima Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Udrugu vodi prof. dr. sc. Slobodan Danko Bosanac, koji vodi i projekt prvog hrvatskog satelita “Perun”. Udruga 3A zamišljena je kao mjesto okupljanja stručnjaka iz sektora svemirske tehnologije. – Danas imamo neposredno više od 60 članova, a posredno, u sklopu članstva pravnih osoba, daleko više. Imamo važne međunarodne aktivnosti, radi se na projektu izrade satelita Perun I kao i na osmišljavanju novih projekata, pokrećemo projekte popularizacije i napisali smo strategiju i program Republike Hrvatske za svemirski razvoj – objašnjava Bosanac, koji Jadransku aero-svemirsku asocijaciju opisuje kao „point of contact“ u Hrvatskoj za svemirske aktivnosti.
– Svemir ima posebno mjesto, izazov nepoznatog, poticanje mašte ali i nasušne potrebe jer je čovječanstvu za opstanak potrebno okupljanje oko velikih projekata. Međutim, potrebno je naglasiti da razvoj tehnologije inspirirane svemirom ima golemu korist za primjenu na Zemlji, u svakodnevnom životu. Recimo teflon, danas zamijenjen novim materijalima, ili moderni madraci proizašli su iz svemirskih projekata – napominje Bosanac i dodaje da zbog te koristi mnoge države potiču razvoj svemirskih projekata, među ostalim i kao dio obrazovnog sustava. Izuzetak su velike države gdje je prvotna motivacija bila čisto vojne prirode. Hrvatska za njima kaska.
Samo za civilne potrebe
– Kod nas je još uvijek poticanje razvoja u svemirskim tehnologijama na individualnim inicijativama, no ipak polagano svijest o potrebi uključivanja Hrvatske u svemirski program dopire i do državnih organa. Problem je da ne postoji tijelo koje bi bilo nositelj svemirskog programa. U nekim zemljama to su svemirske agencije, dok je kod mnogih to svemirski ured. Naša asocijacija predlaže svemirski ured, bez kojeg jednostavno nema ozbiljnijeg razvoja u svemirskim tehnologijama i znanosti – objašnjava voditelj udruge A3, koji kao primjer ističe dužnosnike Sisačko-moslavačke županije koji su prije svih prihvatili inicijativu smjera razvoja u svemirske tehnologije.
– Puno prije od dužnosnika na državnoj razini. Donijeli su odluku o osnivanju tog centra, koji je još uvijek jedinstvena institucija u Hrvatskoj. Centar će okupljati mlade oko razvoja i komercijalizacija ideja usmjerenih na svemirske projekte, ali i posebno na primjenu za civilne potrebe – dodaje Bosanac, koji kaže da je korak na državnoj razini prema učlanjenju Hrvatske u Europsku svemirsku agenciju (ESA) napravljen nešto ranije, kao indikacija opredjeljenja Hrvatske u smjeru svemirskog razvoja. Hrvatska je pristupni član i kao takvi moramo proći tzv. PECS program, koji traje do pet godina, i kojim se dokazuje podobnost hrvatskih potencijala za sudjelovanje u programu Agencije. Ni nakon više od dvije godine nije učinjen taj temeljni korak – RH nije pokrenula PECS program. Hrvatska, kao jedina članica EU, nema u Zemljinoj orbiti nijedan satelit. U akademskoj zajednici aktivno se radi na dva satelita – FERSAT na Fakultetu elektrotehnike i računarstva te spomenuti Perun I u Algebri pod okriljem Jadranske aero-svemirske asocijacije. Na ovom Perunu I, ili nekom budućem Perunu, radit će u Sisku tako sljedećih godina i mnogi srednjoškolci.
Kako ćemo ga lansirati?! Nabijemo ga u cijev od rafinerije i zapalimo istu?