Poslije trodnevne nacionalne žalosti svi učenici u Srbiji vratili su se u ponedjeljak na redovitu nastavu, osim u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", u kojoj je 3. svibnja 13-godišnji učenik očevim pištoljem ubio osmero školskih kolega i zaštitara, a ranio još šest učenika i nastavnicu. Od jutra su u svih 1.800 škola u zemlji raspoređeni su policajci, a bit će pojačano prisustvo policije i na svim javnim mjestima gdje se okuplja veći broj građana, uključujući i prosvjedno okupljanje koje je u 18 sati počelo u Beogradu, kojim se želi ukazati na društvene probleme iz kojih su, u samo dva dana prošloga tjedna, proizišla dva masovna ubojstva.
Deseci tisuća ljudi okupili su se u središtu Beograda i još nekoliko gradova Srbije na prosvjedu "Srbija protiv nasilja". Na prosvjed je pozvala proeuropska oporba, ali je navedeno da skup nije stranački već bunt protiv nasilja u javnom prostoru, medijima i politici.
Zastupnici ispred parlamenta Srbije nose transparent "Srbija protiv nasilja", a sa skupa je upućen zahtjev za hitno zaustavljanje promoviranja nasilja u medijima i javnom prostoru. Sudionici skupa traže i oduzimanje nacionalnih frekvencija provladinim komercijalnim televizijama Pink i Happy koje šire nasilje i mržnju u svojim 'reality show' programima i ukidanje te vrste programa. Zatraženo je i gašenje tiskanih medija i tabloida koji promoviraju mržnju i nasilje.
Traži se i smjena ministra policije Bratislava Gašića i direktora Sigurnosno informativne agencije Aleksandra Vulina, uz tvrdnju kako je ostavka koju je ranije podnio ministar prosvjete Branko Ružić dokaz da "vlast poznaje samo pritisak građana" i da je "neophodno ustrajati dok se svi zahtjevi ne ispune".
Sudionici skupa "Srbija protiv nasilja" krenuli su u tišini u prosvjednu šetnju od parlamenta do zgrade vlade Srbije gdje će ponoviti zahtjeve. Sa skupa je zatraženo hitno sazivanje sjednice parlamenta, radi razmatranja odgovornosti vlade i sigurnosne situacije. Rok za ispunjenje svih zahtjeva prosvjednika je do petka.
Prosvjedni skupovi su organizirani i u Novom Sadu, Kragujevcu, Kraljevu i Čačku.
M. (55) ulicama Beograda šeće 30 godina, od 27. ožujka '93. kada su tenkovi slomili studentske antiratne demonstracije, a bila je pred Skupštinom i 6. listopada 2000. kada je bilo neizvjesno hoće li Legijini specijalci pucati po okupljenima. Pitali smo je na koliko je demonstracija do sad bila i je li se umorila od silnih šetnji.
"Nisam se umorila zato što živimo u mraku, u medijskom mraku. Kako da se umorim kada nikako ne napredujemo. Zemlja nam stagnira, ne napreduje i svi smatraju da smo 'zatucani Srbi'. Katastrofa. Neću se nikada umoriti dok u Srbiji ne bude bolje. Koliko je bilo prosvjeda, ne mogu ni nabrojati. Što god je bilo, mi smo svi na ulici", kaže.
da su se Beograđani ovako pobunili kad je srpska vojska napala hrvatsku, sad bi živjeli u prijateljstvu. do jučer je njihova vlast prijetila hrvatskoj, a vi ste njihove boli prikazivali kao naše. kako siju, tako će i žeti. Hrvatskoj platiti ratnu odštetu i kazniti ratne zločince da počnemo normalno komunicirati.