Prosvjed HSP-a u Vukovaru: Protiv smo dolaska Borisa Tadića

Oni koji ne skrivaju bivaju likvidirani...nema veze u kojem drustvu zivis, sve zavisi koliko nekoga ocepis, pa bio ti i u demokraciji!!!

heil

sieg

Pravaši su bili PRVI u obrani, prvi u obnovi. Vrijeme je za hsp, dosta je komunizma i velikosrpskih ideja

\"nemoj te se čuditi patuljčici\" ... dobro kaže jedan forumaš ... toj staroj olinjaloj kugoslavenki se stvarno ne treba čuditi ... to je ona stara luda koja se obukla u pionirku i krepanom zločincu brozu sa onim kretenom nosila štafetutu ... to je jedna od onih koji su zubima kidali svetu nam trobojnicu kad je onaj smrad slovenac neki tobož umjetnički perfomans izvodio ... strava ...

Vlast zna skoro sve. Mediji skrivaju veličinu narodnog nezadovoljstva i gnjeva bojeći se siline tog gnjeva jer kad se čaša prelije, osjet će to i oni u medijima. Boje se za svoje pozicije.

kliknite na sljedeci link i pomozite gladnoj dijeci u africi[za nabavu hrane] http://adf.ly/6vY7 imajte srca i kopirajte ovo dalje

Lustracija i rezolucija 1096 Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 10966 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine. Usprkos tomu, od post-komunističkih država, među kojima je Češka prva donijela zakon o lustraciji 1991. godine, Hrvatska spada u red onih malobrojnih država kod kojih lustracija dođe tek kao neuslišana želja, a traženje uzora u \"Europi\" u ovom slučaju na široko je zaobiđeno, što pak govori o selektivnosti hrvatskih vladajućih sustava protkanih bivšim komunističkim kadrovnicima i privrženosti starom komunističkom poimanju vladanja, a samim time i o količini nužnosti potrebe za lustracijom u Hrvatskoj, koja je tim veća.

Puky Nemoj ti protiv naše Štefice. Gospođa Žic-Srića je legenda. Da je bolje upoznaš sigurno bi se zaljubio, iako je mlada pionirka tek napunila 60.

Zakoni o lustraciji, iako nisu zaživijeli u potpunosti, doneseni su čak i u Albaniji i Srbiji, dok su u Hrvatskoj već i prijedlozi zakona odbijeni, prvi puta 1998., a drugi 1999. godine i to većinom vođenom HDZ-om. Oba puta zakon je bio predložen od strane HSP-a ). Dakle, dok je u ostalim zemljama bivšeg komunističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg sustava otvoreno dano do znanja da se sklone iz javnog života, to u Hrvatskoj nije bio slučaj.

Pozdravlja vas stari ... Jajčanin Kuma Jela! Vjera u Boga i domovinska sloga !

Evo kako su Zagrebački \"antifašisti \" došli do stana: Osim masovnih i pojedinačnih zločina, većina dokumenata navodi i različite oblike represije - konfiskaciju imovine, masovna protjerivanja pripadnika pojedinih naroda ili društvenih skupina, zlostavljanja, mučenja, ponižavanja. Posebno je pitanje pljačka privatne imovine, koju vlasti nisu poticale, ali su je često tolerirale odnosno nisu kažnjavale. Radilo se zapravo o banditizmu u redovima pobjednika svojstvenom svakom ratu, posebice građanskom.

Goli oto je isto što i Gvantanamo. Uostalom, na Golom Otoku završili su informbirooovci - Stanjinisti, oni koji su htjeli da u Jugoslaviji bude isti sistem kao u SSSR-u, da Jugosavija ne bude nesvrstana već s one strane željezne zavjese.

Zašto su ŠOKCI protiv komunizma: „Dan-danas postoje traume u obiteljima. Imamo slučaj Mladena Ižakovića čija je mama ubijena. Kad mu je spomenete on i dan danas plače. Znači čovjek od 75 godina nije prebolio svoju mamu. Ubijena je u zatvoru OZNE u Đakovu“, ispričao nam je Pero Šola, predsjednik đakovačkog krila Hrvatskoga obrednog zdruga „Jazovka“. Najveći broj ubijen je odmah po ulasku partizanskih jedinica u Đakovo: „Imali su svoje ljude koji su popisivali one koje treba likvidirati. Kad je ušla 21. srpska divizija 17. travnja, oni su odmah išli po kućama. Znali su ulica ta i ta i odvodili su ljude“. Jedan suradnik na projektu utvrđivanja žrtava partizanskoga i komunističkog terora u Đakovštini, kaže Šola, još uvijek se sjeća kad su mu odveli oca iz kuće u Selcima prema Ruševu kod Požege, najpoznatijem stratištu i grobištu vojnika i civila iz Đakovštine, gdje je ubijen. „Stalno se sjeća sjene kada su mu oca počeli vući van, kada je uhvatio svog tatu za nogu i jedan partizan ga je gurnuo i bacio ga o zid.

U travnju 2009. Europski parlament donio je Rezoluciju o europskoj savjesti o svim totalitarnim režimima 20. stoljeća i odredio 23. kolovoza kao dan za sjećanje. Riječ je o žrtvama \"nacizma i komunizma\". Rezolucija poziva parlamente, uključivo i kandidata za EU, na provedbu. EU žali što je i nakon 20 godina od raspada komunizma pristup arhivima i dalje onemogućen.

Neka Tadic uhiti Mladica i Hadzica, isplati ratnu odstetu i omoguci istrage za nestalima, za izvinjenja me nije briga.

Zašto komunisti misle da su kupovinom domovnice postali HRVATI!

Pravaši jedini govore o stvarima koje službeni mainstream ove zemlje ne da da se govori. Danijel Srb je svakako jedna od najpozitivnijih pojava na političkoj pozornici u zadnje vrijeme. Može o tome čista obraza, jer nije obnašao izvršnu vlast pa nije niti odgovoran za nakaradnosti koje je proizvela. Zalužuje šansu.

Popis žrtava iz Ruševa: 1. AMBRUŠIĆ, MIJO – MIŠO iz Kućanaca, Hrvat, potkraj rata sklonio se u Đakovu kod ujaka Karaka, nakon pada Đakova odveli ga p artizani s ciglane zajedno s Ivanom Fratrićem i braćom Humbal, te 17. 4.4. 1945. ubili u Ruševu. 2. BARIĆ, IVAN iz Đakova (otac Vinko, majka Elizabeta), rođen 7. 6. 1916. u Đakovu, Hrvat, četkar, otac jednog djeteta, d omobran, zarobljen nakon pada Đakova i strijeljala ga OZN-a 10. 5. 1945. u Ruševu. 3. BAŽAJ, STJEPAN iz Preslatinaca (otac Mijo, majka rođ. Lukić), rođen 19. 9. 1926. u Preslatincima, Hrvat, pripadnik pučko-u staške postrojbe, ubili ga partizani sredinom travnja 1945. u Ruševu. 4. BECKER, JOSIP – SEPIKA iz Đakova (otac Adam), rođen 1922. u Đakovu, Nijemac, d omobran, nakon pada Đakova odveli ga p artizani, te 17. ili 18. 4. 1945. navodno masakrirali i ubili u Ruševu. 5. BOLARIĆ, MILAN iz Đakovačkih Selaca, (otac Antun, majka Amalija), rođen 1921. u Vrhu, Vinogora, Pregrada, Hrvat, d omobran, odvela ga OZN-a, te je navodno masakriran i ubijen 1945. u Ruševu. 6. BOLARIĆ, VJEKOSLAV - SLAVKO iz Đakovačkih Selaca (otac Antun, majka Amalija), rođen 1924. u Vrhu, Vinogora, Pregrada, Hrvat, d omobran, odvela ga OZN-a i ubila 1945. u Ruševu. 7. BRKANOVIĆ, MATO iz Ruševa (otac Stjepan), rođen 1922. u Ruševu, domobran, poginuo u borbi s p artizanima 1945. u obrani Ruševa. 8. BRKIĆ, ANDRIJA iz Gorjana, rođen u Drenju, Hrvat, dimnjačar, ubijen 1945. u Ruševu. 9. CIGIĆ, PETAR iz Ruševa, rođen 1912. u Ruševu, pripadnik Oružanih snaga NDH, poginuo u borbi s p artizanima 1945. u obrani Ruševa. 10. CVANČIĆ,VLADO iz Beketinaca, (otac Pavo), rođen oko 1921. u Beketincima, Hrvat, p artizani ga zarobili i ubili 1945. u Ruševu. 11. ČEŠNIK, STJEPAN iz Đakova, rođen 1907., Hrvat, trgovac, p artizani ga vezali zajedno sa stolarom Šafauzerom i ubili ga 1945. u voćnjaku župnog dvora u Đakovu, ili je prema drugim navodima ubijen u Ruševu. 12. ĐURAKOVIĆ, BOŽO iz Đakovačkih Selaca (otac Stjepan, majka Bara rođ. Valjetić), rođen 15. 8. 1923. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, ratar, pripadnik U staške vojnice, p artizani ga uhitili kod kuće i odveli, te masakrirali i strijeljali 18. 4. 1945. u Ruševu. 13. EMIĆ, PETAR iz Ruševa (otac Imra), rođen 1914. u Ruševu, d omobran, p artizani ga mučili i kastrirali, potom ubili 1945. u Ruševu. 14. ERDELJIĆ, TOMO iz Đakovačkih Selaca (otac Antun, majka Marija), rođen 1915. u Budrovcima, Hrvat, supruga Agica rođ. Kovačević, ratar, masakrirali ga i ubili partizani 18. 4. 1945. u Ruševu. 15. ERDELJIĆ, STJEPAN iz Đakovačkih Selaca, rođen 1916. u Budrovcima, Hrvat, ubili ga p artizani 1945. u Ruševu. 16. ERGOTIĆ, IVAN iz Đakovačkih Selaca (otac Božo, majka Marija rođ. Glavić), rođen 14. 10. 1925. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, domobran, skrio se kod kuće, uhitila ga i odvela OZN-a, te ga ubili p artizani 18. 4. 1945. u Ruševu. 17. ERGOTIĆ, ŠIMO iz Đakovačkih Selaca (otac Marko Živković, majka Manda Ergotić), rođen 9. 9. 1912. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, pripadnik U staške vojnice, uhitili ga partizani kod kuće, odveli i ubili 18. 4. 1945. u Ruševu. 18. FILIPOVIĆ, JOZO iz Vuke (otac Mijo), rođen 1914. u Vuki, Hrvat, masakrirali ga partizani 1945. u Ruševu. 19. FRATRIĆ, IVAN iz Đakova, rođen 24. 8. 1902. u Vukovaru, Hrvat, supruga Katarina r. Werner, otac 2 djece, suvlasnik ciglane u Đakovu, nakon pada Đakova odveli ga partizani s ciglane zajedno s braćom Humbal i Mišom Ambrušićem, te 17. 4. 1945. ubili u Ruševu. 20. GLAVAŠEVIĆ, JOSIP - JOCA iz Đakovačkih Selaca (otac Josip, majka Matijka rođ. Nikolić), rođen 2. 4. 1919. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, domobran, uhitila ga kod kuće i odvela OZN-a, masakrirali ga i ubili partizani 11. 11. 1944. u Paučju, ili prema drugim navodima 1945. u Ruševu. (Nastavak slijedi)

Vladimir Geiger i grupa autora: Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Zagreb i središnja Hrvatska Godina izdanja: 2008.