Kad je Mađarska razvlačila žilet žicu po granicama, razumijevanja nisu imali ni Bruxelles ni njemačka kancelarka Angela Merkel. Sad kad Slovenija razvlači žicu, kancelarka je čak duboko empatična prema Ljubljani. Koja je razlika? Stotine tisuća imigranata više u Njemačkoj, desetak posto manja podrška u javnosti i deseci sukoba Merkelina krila CDU-a s koalicijskim partnerom bavarskim CSU-om. Je li odluka da zaštiti schengensku granicu žicom samo slovenska? Teško. Vjerojatno je odluka o točnom trenutku dizanja ograde bila u Ljubljani.
Premijer Miro Cerar pristojno je pričekao da u Hrvatskoj završe izbori da ne bi utjecao na stanje u susjednoj državi. Ali je dan nakon izbora, 9. studenoga – istoga datuma kad je u Berlinu 1989. počelo rušenje Berlinskog zida – donio odluku o žici. Prave uzroke razvlačenja žice treba tražiti u promjeni stava njemačke kancelarke Angele Merkel koja je – neki bi rekli – u autodestruktivnom naletu (gotovo) presudila Uniji.
I Merkel je morala progutati osjećaje povijesne krivnje i obećanja da Njemačka nikada više neće zatvarati granice, a kamoli postavljati bodljikavu žicu. No sada, kad je kotač povijesti dobrano u pokretu, kako ga zaustaviti? Unija se pokazala tragično nesposobnom kontrolirati granice, bez zajedničke vanjske politike i razjedinjena partikularnim interesima. Kancelarka Merkel ipak ne može – zasad – reći: Halt! I tako je prepušteno europskoj periferiji – zasad Sloveniji – da pred imigrante stavi žicu i za sve njih odradi prljavi posao.
Trebalo se sa Slovencima dogovoriti da zajednicki podignemo zicu prema Srbiji i BiH!!!