Od jučer u podne nastupilo je primirje u sukobu između azerbajdžanskih i armenskih snaga oko spornog područja Gorskog Karabaha. Podsjetimo, planinski teritorij koji je međunarodno priznat kao dio Azerbajdžana pod kontrolom je Armenaca koji to osporavaju. Kako se očekivalo, primirje je nastupilo zbog utjecaja Rusije koja s Azerbajdžanom ima dobre političke odnose, dok u Armeniji ima dvije vojne baze te je ta zemlja dio Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti, vojnog pakta Rusije i nekoliko zemalja nastalih nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Obje su strane pristale na primirje u Gorskom Karabahu nakon dva tjedna oštrih borbi koje su bile najteže u posljednjih 25 godina otkako je područje Gorskog Karabaha proglasilo otcjepljenje od Azerbajdžana. Sadašnji je prekid vatre namijenjen razmjeni zarobljenika i tijela poginulih s time da se detalje još treba i dogovoriti. No čini se da će se do konačnog mira doći jako teško, s obzirom na pozicije koje jedna i druga strana zauzimaju, pri čemu Azerbajdžan traži da Armenci bezuvjetno napuste to područje. Tako primirje praktički nije ni počelo, a obje su se strane počele međusobno optuživati za kršenje sporazuma o prekidu vatre.
Pregovori o prekidu trajali su u Moskvi deset sati dok ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nije konačno pročitao javnosti izjavu o obustavi neprijateljstava što bi trebalo biti temelj i početak konačnog razrješenja sukoba. Savršeno je jasno da je za Rusiju ovo iznimno važno jer će eventualnim razrješenjem sukoba dokazati svoj utjecaj na prostoru bivšeg SSSR-a, pogotovo u području Kavkaza. Sporazumu o prekidu vatre prethodili su brojni razgovori Vladimira Putina s Ilhamom Alijevim, predsjednikom Azerbajdžana te Nikolom Pašinjanom, armenskim premijerom.
No Rusiju prije konačnog cilja očekuje težak posao jer se čini da je azerbajdžanska strana čvrsta u svojem stajalištu prema kojem su politički alati rješenja krize iscrpljeni pa bi primjenom vojnih sredstava trebalo stvoriti novu platformu za postizanje mira koja neprijeporno obuhvaća povlačenje armenskih snaga iz spornog područja. Razlog tome Azeri pronalaze u neefikasnosti grupe Minsk koja djeluje pod okriljem OECD-a, u kojoj su uz Rusiju i Sjedinjene Države te Francuska, a u kojoj se diplomatskim naporima trebalo doći do rješenja situacije. No nikakvi konkretni koraci do sada se nisu dogodili. Do sada je sukob odnio brojne živote civila, 404 armenska borca, dok je nepoznat broj poginulih na strani Azera.
