Današnji gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić (31) jedan je od rijetkih gradonačelnika u svijetju koji su bili u zemlji u kojoj glava doslovce pada ako se gleda televizijski program susjednih zemalja. Ode glava i ako se sluša strana glazba, ako se telefonom zove u susjednu Južnu Koreju, surfa internetom pa čak i ako se putuje preko granice. Golišave fotografije da i ne spominjemo. Za sve to kazna je javno smaknuće. U svojoj prvoj putopisnoj knjizi "Licitarom po svijetu" Šimunić opisuje avanture iz jordanskoga grada Amana, ukrajinskih gradova Pripjata i Černobila, kubanskog Vinalesa, kineskog Xi'ana i Šangaja, s planine Jebel Jais u Emiratima...
Policajci i promet kojeg nema
U Zagorju, u svom Oroslavju, prepričao nam je priče iz Pjongjanga, Pyongsonga i Kaesonga, gradova iz Sjeverne Koreje, u kojoj je bio dvije godine prije nego što je osvojio gradonačelnički mandat.
– Gotovo sam na štakama 2019. otišao u Pjongjang, iskočilo mi je koljeno od plesa na svadbi prijatelja Filipa, pa sam se tjednima liječio ne bih li se na vrijeme oporavio. Svi su bolesnici tada na terapiji u Stubičkim toplicama znali zašto se žurim s oporavkom, da idem u Sjevernu Koreju. Bez štaka sam prvi put pokušao hodati u četvrtak, a let u Peking pa iz njega u Pjongjang bio je u subotu – priča Šimunić.
Što se prvo događa pri ulasku u Sjevernu Koreju?
– Sletjeli smo na aerodrom u Sunanu, to je kvart u Pjongjangu. Spuštamo se stubama i vidimo odjednom dolje više ljudi nego što je nas putnika. Osiguranje, zaštitari, vojnici s naoružanjem. Nije bilo ugodno. Samo nam je bilo na pameti da ne smije ništa krenuti krivo pri kontroli. A može sve. Ne smijete imati nikakva religijska obilježja, ništa što bi ismijavalo Velikog vođu, na sve se gleda.
Jesu li oni i dalje uvjereni da su osvojili Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj Republici 2010.?
– Jesu. Zabili su gol u prvoj utakmici protiv Brazila, no to su predstavili kao gol koji im je donio titulu svjetskih prvaka. Imam tu doma u Oroslavju i razglednice koje govore o njihovoj tituli svjetskih nogometnih prvaka. Kad bi netko Sjevernokorejcima rekao da su zapravo Španjolci golom Andrésa Inieste izborili naslov, ne znam što bi se dogodilo.
Tko su vam bili vodiči?
– Na nas šest putnika bilo je sedam vodiča. Neki su kupovali alkohol, čokolade i cigarete ne bi li tako podmitili druge vodiče, a na brifingu su nam sjevernokorejski vodiči rekli: "Dajte nam putovnice, budete li dobri, vratit ćemo vam ih!". Nikome više nije bilo do šale. Zgodno je i da se godine tamo računaju od rođenja Velikog vođe, Kim Il-sunga, pa je trenutačno tamo 110. godina.
Kako je na ulicama?
– U Kaesongu na ulicama svira glazba preko zvučnika. Raskrižja su prazna, ali na svakom stoje prometni policajci koji reguliraju promet. Možda prođe jedan automobil u satu, ali oni su tamo. Svi su na biciklima.
Druže li se navečer?
– Bili smo u jednom baru, u koji stane 500 ljudi. Ondje možete naručiti samo jedno piće. A kad ga popijete, idete van i ulaze drugi.
Svirao na sprovodima
Odakle vam novac za putovanja?
– Ne trebate biti milijunaš da biste putovali svijetom, već samo trebate dobro planirati. Recimo, za put u Jordan platio sam povratnu avionsku kartu Budimpešta - Amman 50 eura. To je pola rezervoara goriva za prosječni automobil. Štedio sam uvijek za putovanja. Svirao alt-saksofon na sprovodima u Oroslavju i okolici, radio kao tehničar HT-a, prije toga prao suđe i pekao pizze u razvikanoj pizzeriji Oro-Goro. Pa i gazdarica Mare bi, znajući da idem nekamo na put, znala na plaću dodati koju kunu i reći mi "Neka ti se nađe".
Što vas je još impresioniralo?
– Tišina u Černobilu. Izuzetno "glasna" tišina. Poremetio ju je prijatelj Šaban koji je ispod vrtuljka u Pripjatu zaprosio djevojku Petru. Nije smio kleknuti jer je tlo radioaktivno.
