Pohabana, požutjela Biblija otvorena na prispodobu o milosrdnom Samarijancu, s naslovom označenim crvenom crtom i rukom ispisanom bilješkom „DA!“ sa strane – ovo je eksponat koji mi se pojavi pred očima kad god pomislim na Muzej obitelji Ulma posvećen Poljacima koji su spašavali Židove u Drugome svjetskom ratu, koji se nalazi u selu Markowa u južnoj Poljskoj.
Ovaj primjerak Svetoga pisma pripadao je Józefu i Wiktoriji Ulma. Oni su bili poljski zemljoradnici koji su u svojem domu pružili skrovište osmero sugrađana židovskog podrijetla: Saulu Goldmanu i četvorici njegovih sinova, Gołdi Grünfeld i Lei Didner s kćerkicom. Pred zoru 24. ožujka 1944. njemački žandari upali su na farmu u mjestu Markowa. Židovi koji su se skrivali te njihovi zaštitnici strijeljani su na licu mjesta. Među tragičnim žrtvama bili su ne samo Józef Ulma i njegova trudna supruga Wiktoria, već i njihovo šestero male djece.
VEZANI ČLANCI:
Njemačka nacistička okupacija, Holokaust te masovni zločini nad Poljacima duboko su važni i još uvijek bolni dijelovi povijesti moje domovine. Mnogi moji sunarodnjaci dijelili su sudbinu obitelji Ulma. Svake godine 24. ožujka obilježavamo državni praznik, Nacionalni dan sjećanja na Poljake koji su spašavali Židove pod njemačkom okupacijom.
Prije izbijanja Drugoga svjetskog rata, Poljska je bila dom vrlo velike židovske zajednice, jedne od najvećih u povijesti ovog naroda. Stoljećima su Židovi rado nastanjivali našu zemlju, dajući joj znakovito ime „Polin“, što u prijevodu znači „ovdje ćeš se odmoriti“. Poljska im je pružila mir i mogućnost za razvoj, čime je Varšava – naša prijestolnica – krajem 1930-ih godina postala drugi grad na svijetu po broju židovske populacije, odmah iza New Yorka.
Njemački plan potpunog istrebljenja Židova – užasan u svom neljudskom, mehaničkom, gotovo industrijskom karakteru – morao je uzeti u obzir te činjenice. Upravo zato su njemački nacisti u okupiranoj Poljskoj stvorili tvornice smrti – logore za istrebljenje Židova iz naše zemlje i drugih teritorija koje je pokorio Treći Reich. Poljska je stoljećima bila poznata kao tolerantna zemlja u kojoj su kršćanske vrijednosti oblikovale kulturu i društvene odnose. Njemačke okupacijske vlasti očekivale su otpor svojim zločinačkim djelovanjima. Stoga su prijetili smrću svakomu tko je u našim krajevima na bilo koji način pokušao pomoći nekom Židovu koji se skrivao. Međutim, usprkos ovako surovoj sankciji, tisuće poljskih Židova dobilo je pomoć koja bi im spasila život. Pomagano im je da pobjegnu iz geta, pruženo im je skrovište, dostavljena hrana, novac i lažni dokumenti.
VEZANI ČLANCI:
Povjesničari još uvijek rekonstruiraju tijek dramatičnih događaja tih godina. Do sada je više od sedam tisuća Poljaka, uključujući Wiktoriju i Józefa Ulmu, odlikovano titulom Pravednika među narodima, koju dodjeljuje Institut Yad Vashem u Jeruzalemu. U časnom krugu pravednika Poljaci čine najveću nacionalnu skupinu. Poljske vlasti i državne institucije nastavljaju svoje napore u obilježavanju tih tihih, često anonimnih heroja – posebice onih koji su svoju hrabrost i žrtvu platili životom.
Kao Poljaci, ponosni smo što će se 10. rujna 2023. obitelj Ulma, naši sunarodnjaci, pridružiti redu blaženika Katoličke Crkve. Značaj ovog događaja nadilazi religijsku dimenziju. Bit će to ujedno počast herojima koji utjelovljuju najviše ideale čovječanstva. Priča o njihovu mučeništvu zaslužuje globalno priznanje, jer iako je potresna, ona je također osnažujući pokazatelj ljubavi prema bližnjemu. Neka promijeni ljudska srca i bude uzor otvorenosti i solidarnosti spram drugih.
Objavljeno u suradnji s poljskim mjesečnikom „Wszystko co najważniejsze“ u sklopu povijesnog projekta koji zajednički provode Institut nacionalnog sjećanja i Poljska nacionalna zaklada.
Poljska nikad nije imala režim bliži fašizmu i despotizmu. I onda se eu čudi da kak oni samo tak gaze temeljna ljudska prava? Al u biti, sova se ruga sjenici...