Trebao je to biti put u trajanju od tri-četiri sata, ovisno o brzini i stajanjima. No, Ines Vraneš tog 26. studenog od Beograda do Zagreba putovala je – četrnaest sati. I nije razlog bila ni prometna nesreća ni gužva na granici, već je bila žrtvom cestovnih hijena koje, upozorio je ovih dana najveći europski automobilski klub, Automoto savez Njemačke (ADAC), haraju prometnicama Srbije.
Bilo je oko ponoći kada je Ines Vraneš krenula sa svadbe. S njom u vozilu putovale su majka, sestra i teta. Iza njih se vozio stric s kojim su išle supruga i dvije kćeri. Ušli su na autocestu. Zimske gume na automobilu Ines Vraneš, Hyundaiju i20, bile su stare nekoliko dana.
– Kad u Srbiji ulaziš na autocestu, na displeju se očita registracija automobila. Vozila sam se od Beograda nekih šezdesetak kilometara kad su mi kod Rume pukle prednja i stražnja desna guma. Zvala sam bratića da pitam koji je broj pomoći na cesti.
Nisam još stigla ni trokut staviti, a pokraj mene se zaustavila crna limuzina s rotirkom u kojoj su bila trojica muškaraca u civilu, u dobi od oko 30 godina. Imali su i neko plavo svjetlo u vozilu, poput naših presretača – opisuje Ines Vraneš.
Muškarci, za koje je bila uvjerena da su srbijanska policija jer su joj kazali da su patrola i da joj neće naplatiti kaznu, ponudili su se pomoći:
– Rekli su da će zvati pomoć na cesti, i to iz Rume jer su najbliži. Stigao je bijeli Mercedes s nekom oznakom u kojem su bila trojica. Čula sam se sa stricem kojemu je pet kilometara iza mene također pukla desna guma, pa sam ovu trojicu iz “pomoći” na cesti poslala da odu i k njemu. Patrola je bila otišla – kaže Ines Vraneš.
Vratili su se za sat i pol s rabljenim gumama uz koje je dobila i račun – 300 eura. Pomoć je stigla i do strica, i on je dobio gumu, ali nije imao 150, već 20 eura. Dogovorili su se da uplati ostatak.
– Nakon desetak kilometara meni je pukla guma, ta koju su mi prodali. Uzela sam račun, da ih nazovem i tek sam tada shvatila da na papiru nema ni imena tvrtke ni broja telefona. Počela sam nazivati sve živo, od policije, pomoći na cestama Srbije...
Stric me sustigao i stavio mi rezervnu gumu. Od prave pomoći na cesti doznala sam da ti tipovi u bijelom Mercedesu već dulje vrijeme operiraju po cesti. I nitko im ništa ne može. Sistem je takav da postave nekakav metal na cesti koji ti uđe u gumu, a onda te sustignu i ponude “pomoć”, ne vodeći računa hoće li se nešto dogoditi.
S naplatnih kućica sigurno imaju dojavu o automobilu i registraciji. Došla sam do granice, htjela prijaviti što nam se dogodilo, ali su mi kazali da su oni granična policija i da se moram vratiti u Šid. Nisam. Htjela sam što prije stići kući – govori Ines Vraneš.
Nakon nekoliko dana njezina sestrična dobila je SMS s neregistriranog mobitela iz Srbije: Hoćete li poslati 130 eura? Pomoć na putu Srbija. Pozdrav.
>> Za uplatu donacije Crkvi tražili 5000 €
Jako ste jadni i bespomoćni ako vas zadesi kakvo zlo u srbiji ili njihovim cestama. Nažalost vozio sam se njihovm cestama kao i cestama kroz BiH i nema mjesta da vam sve opišem što sam doživio od strane njihove policije, kako na granici tako i na cesti. Jako tužno a tako ste nemoćni jer nemate nikoga kome bi ste se mogli obratiti za pomoć a svi su na njihovoj strani. Tko ne mora ići u ove necivilizirane zemlje, neka ne ide, to je moj savjet iz iskustva.