JD Vance je drugačiji tip potpredsjednika. Nije on kralj Washingtona koji djeluje iz sjene, poput Dicka Cheneyja. Također, nije sigurna ruka u vanjskopolitičkim pitanjima - kao George H.W. Bush ili Joe Biden, prenosi CNN.
Mlađahni Vance, čini se, sam se oblikovao u oličenje najekstremnijih Trumpovih objava na društvenim mrežama. Njegova provokacija ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu prošlog tjedna zapalila je diplomatsku krizu. Uživao je putovati u München kako bi uvrijedio europske saveznike Amerike. Vance je bio naslovnica britanskih novina nakon što je izjavio da Ukrajini trebaju bolje sigurnosne garancije nego što ih nudi "neka slučajna zemlja koja se nije borila u ratu 30 ili 40 godina". Kasnije je rekao kako je "apsurdno neiskreno" tvrditi da je mislio na Veliku Britaniju i Francusku - ali to su bili jedini saveznici koji su javno volonterski pristali na mirovnu misiju u Ukrajini.
Vance se podredio politici Republikanske stranke. Upravo zbog toga odrekao se svog prijašnjeg kritiziranja sadašnjeg predsjednika, nakon što je navodno još 2016. razmišljao je je li Trump možda američki Hitler. Sada, u stranci koja obožava svog vođu, potpredsjednik je jedan od najistaknutijih javnih obožavatelja predsjednika.
Vance je fascinantan lik. Usponom iz teškog odrastanja u Apalačkom gorju, dokazao je da je iznimno inteligentan - što mnogi doživljavaju kao dokaz njegovih proračunatih političkih pozicija. Vance, koji je kratko služio kao senator iz Ohija, predosjeća tradicionalne medije i washingtonski establišment, zbog čega se prirodno uklapa u Trumpov populizam. Uz to, kao bivši marinac SAD-a, trebao bi bolje razumjeti doprinos američkih saveznika u ratu protiv terorizma. Osim toga, obogatio se u Silicijskoj dolini i ima veze s velikim tehnološkim magnatima, koji su se pomaknuli daleko desno i prihvatili Trumpa u njegovom drugom mandatu.
Potpredsjednik je stekao slavu knjigom "Hillbilly Elegy", svojim memoarom o djetinjstvu u zapostavljenim područjima Ohija i Kentuckyja. Objavljena 2016. godine, knjiga je objašnjavala kako je deindustrijalizacija potaknula siromaštvo i ovisnost o drogama, te kasniji politički preokret protiv politika globaliziranog slobodnog trgovanja. Knjiga je postala neka vrsta priručnika za razumijevanje Trumpovih pristalica tijekom njegovog prvog mandata.
S obzirom na to, nije iznenađujuće da je Vance iznio najelokventnije argumente kampanje za ekonomsku politiku "America First". Sa svojih 40 godina, mogao bi biti nasljednik Trumpa - iako se predsjednik, na smiješan način, nedavno odbio dati mu pomazanje u intervjuu za Fox News, ne želeći još prerano odustati od svoje prijestolja.
Vance utjelovljuje ono što mnogi Europljani preziru kod Amerike. Kao izolacionist, ne vidi ključni nacionalni interes u Ukrajini. Njegova direktnost i doza samozadovoljstva iritiraju mnoge strane, kao i njegova podrška krajnjoj desnici u Europi, uključujući njemačku ekstremističku stranku AfD. Dan prije nego što se suočio sa Zelenskim u Ovalnom uredu, oprao je Keira Starmera zbog slobode govora u Ujedinjenom Kraljevstvu - premda ga je britanski premijer ubrzo isključio.
Vance mnoge podsjeća na Richarda Nixona. Kada se Nixon pridružio Dwightu Eisenhoweru 1952. godine, proveo je dovoljno vremena u Senatu da, doslovno, popije kavu - baš kao Vance. Poput svog modernog nasljednika, bio je nova vrsta ideologa GOP-a dok sadašnji potpredsjednik oštroumno kritizira „woke“ liberale, Nixon je lovio navodne komuniste u Sjedinjenim Državama. Kao i Vance, imao je oči uprte u veće ciljeve. Njegove ambicije i sklonost tamnijoj strani politike ponekad su stvarale tenzije s iskusnijim šefom - moguće upozorenje za odnos između Trumpa i Vancea.
Nixon je osam godina provedenih na mjestu potpredsjednika iskoristio kao intenzivnu lekciju o globalnim poslovima, što mu je kasnije pomoglo da se izgradi kao državnik kad je konačno osvojio najveću poziciju 1968. godine. Vance, međutim, vjerojatno neće slijediti Nixonove globalne odiseje - njegova politička usmjerenost ostaje domaća. No, nemojte podcijeniti Vancea. Uspon mu je bio brz, ali, hoće li ga oholost odvesti predaleko?
Kanada je na pragu dobivanja novog premijera.
Liberalna stranka u nedjelju će izabrati nasljednika nepopularnog lidera Justina Trudeaua, a ta će osoba ubrzo preuzeti dužnost premijera. Favorit je Mark Carney - bivši guverner kanadskih i engleskih banaka. Bivša ministrica financija Chrystia Freeland, čija je ostavka bila ključna u Trudeauovom padu, nada se da će ga pobijediti u trci za najvišu poziciju.
Iznenada, čini se da liberalno vodstvo ima šanse. Trumpova trgovinska ofenziva i zahtjevi da Kanada postane 51. savezna država transformirali su politiku sjeverno od granice. Trudeauova stranka nekada je izgledala osuđenom na poraz od strane konzervativne stranke pod vodstvom Pierrea Poilievrea na izborima koji bi trebali biti održani u jesen. No, Poilievrieve Trumpovske teme ostavile su ga izloženim, a deficit Liberala u anketama je ispario.
Veliko pitanje sada je: što slijedi dalje? Carney trenutno nema mjesto u parlamentu, pa će morati to hitno ispraviti na najranijim izborima ako postane premijer.
No, hoće li se odlučiti na rizik i iskoristiti porast patriotizma i antipatije prema Trumpu pozivajući izvanredne opće izbore? Ako bi izgubio, postao bi politički predmet ismijavanja. Ali sreća prati hrabre – a ovo bi mogla biti jedina prilika Liberala za iznenađujući oporavak.
GALERIJA Tajkuni rata: Pogledajte koje su tvrtke najveći proizvođači oružja na svijetu
Otvori KEKS Pay
Gubitnicima uvijek preostaje prezirati sve one koji su bolji i koji postizu o cemu gubitnici samo mastaju u tami ispod poplona u osami vlastitog kreveta.