Predrag Matić: Jeremić zloupotrebljava funkciju u UN-u

. novce u drzavnu blagajnu...!!. . .Neka se objavi taj registar pa da vidimo naše susjede koji voze nove aute a imaju 35 godina i primaju "zasluženu braniteljsku" mirovinu. . ...pravi branitelji se ne boje .........

Dok je predsjednik države bio Sranjo Fudjman, a ministar obrane Gnjojko Šušak, generalom se postajalo bez ikakvih kriterija. Najviši vojni cin dobivale su osobe sa završenom osnovnom školom poput Ante Gotovine, vozac autobusa Ljubo Cesic, poznatiji kao Rojs, autoprijevoznik Mile Cuk ili konobar Mirko Norac. Osim statusne satisfakcije, cin generala je, zahvaljujuci dodacima na placu, donosio i prihode od barem desetak tisuca kuna mjesecno te prednost pri rješavanju stambenog pitanja. Stoga ne iznenaduje da su potkraj 1999. u Hrvatskoj vojsci bila cak 54 generala, dok je glomazna JNA imala oko 130 generala. Drugim rijecima, u militariziranoj bivšoj Jugoslaviji jedan general dolazio je na 160.000 stanovnika, a u Hrvatskoj na upola manje gradana. . No najnoviji dokumenti pokazuju da za gotovo tri cetvrtine ovdašnjih generala najviši cinovi nisu bili dovoljni nego su odlucili prigrabiti beneficije što ih donosi status ratnih invalida. Uzme li se u obzir da je njih 25 steklo taj status u vrlo sumnjivim okolnostima, gotovo svaki drugi general HV-a mutnim je poslovima iskamcio znatnu financijsku korist.

Popis sumnjivaca je reprezentativan jer je rijec o generalima koji su 90-ih slovili kao organizatori obrane i predvodnici otpora velikosrpskoj agresiji – a mnogi medu njima povlašteni položaj i materijalno su ucvrstili povlasticama kakve donosi status invalida: bivši nacelnik Glavnog stožera Janko Bobetko, zapovjednik Operativne zone Ðakovo Slavko Baric, HDZ-ov dugogodišnji saborski zastupnik Branimir Glavaš, haaški optuženik Rahim Ademi, Vinko Vrbanac, Marinko Krešic, Mirko Šundov, Vlado Hodalj, generali HVO-a Zlatan Mijo Jelic i Stanko Sopta, šef vojne policije Mate Laušic i desetak drugih bivših zapovjednika Hrvatske vojske.:: .

25 hrvatskih generala su prevaranti Svjesno su prevarili državu kako bi dobili invalidski status i povlastice Postati invalid donosilo je generalima cak dvadesetak beneficija: uz invalidninu, bili su oslobodeni placanja poreza i prireza na placu, mogli su uvoziti automobile bezz carine, imali su pravo na djecji doplatak i jednokratnu pomoc koja je dosezala nekoliko tisuca DEM . ..najnoviji dokumenti pokazuju da za gotovo tri cetvrtine ovdašnjih generala najviši cinovi nisu bili dovoljni nego su odlucili prigrabiti beneficije što ih donosi status ratnih invalida. Uzme li se u obzir da je njih 25 steklo taj status u vrlo sumnjivim okolnostima, gotovo svaki drugi general HV-a mutnim je poslovima iskamcio znatnu financijsku korist. :

Znači smijese pljuvat po tim ljudima anesmije napisat o onima koji izvinjavjuse Savi štrbac Sramotno dase smije pljuvat po Presjedniku 1 a nesmiješ napisat o nekim margetićima i sličnim njemu..

. ..raso1 ...bez uvreda i osobne primitivnosti molim...:-)) . ...Zar zelis da napisem da nisi samo ostrasceni nacionalist vec se sluzis i podmuklim sredstvima? To je toliko nisko da si mi opet simpatican. ..Gubis se.. .a to je znak dada nesto ne stima sa tvojoj tikvi

Sve institucije mogu lako doć do tok popisa zašto nebi isto stavili i Ministarstvo obrane i sve podatke na inernet?

Podržavam da se objavi registar branitelja i ne vidim što bi tu bilo sporno. Ali uvijek ima jedan novi ali. Zato su na pomolu ili vidiku još nova dva popisa, da ne kažem registra. Jedan koliko ima komunista u SDP,, a koliko u HDZ-u? Jako mi me zanimalo gdje komunista ima više?

**kamocemo** Nismo na istoj valnoj dužini tisi il mlad bio 90 ilsi dezerte tako da nemožemo mislit isto ja znam štau č granate ti vjerovatno neznaš zatose lakše malo.. Skakući malkice

u HDZ-u..komunista ima više . .Sjecamo se kako su se u tudmanovo vrijeme mijenjali ministri - imali smo cak i zgodnu izreku - svaki rvat ministar. . Poslije su došli sanaderovci, pa kosorovi. Svima je zajednicka crta bila - nekompetentnost, neodgovornost, nepotizam i nepoštenje. Nepodnošljiva lakoca vladanja. . A racuni za to moraju doci- kad-tad. Ministri ce završiti negdje u Argentini, Urugvaju i po raznim otocjima, a narod ostaje, opljackan -. tu u svojoj bijedi . .

Koliko ima sad u ovoj Vladi Hrvata min????

. ..raso1 . . ...iskreno receno, žao mi te je...a to što pratiš moje postove - samo naprijed...imaš što za citati, možda nešto i nauciš...a introspektivnu psihološku analizu zadrži za sebe...ili te je možda strah što bi mogao otkriti i pronaci?!

Bivša vlada i ova sadašnja svisu oni iz tog tabora stigli,svesu to Tatini sinovi niko ništa nije radio generacijama žive snaših leđa..

Ja nemam šta krit akosi iz zg sjedemo i popijemo kavu al čisto sumnjam dabije popio cjelu sa takvim..

Jase nesramim svog puta od rođenja do sad ponosan sam na svoje učešće u 90im nisam bježo kao neki..

. Povjerenstvo Ministarstva hrvatskih branitelja ukinulo mu je taj status i njegov je predmet na Upravnom sudu. Dugogodišnjem tjelesnom cuvaru Tudmana i zapovjedniku 1. gardijskog zdruga generalu Mili Cuku trebalo je osam godina da zatraži priznavanje invalidnosti koju je stekao 29. lipnja 1999. U svom zahtjevu Cuk je naveo da je u rujnu 1991 odbacen u eksploziji granate pri zauzimanju bjelovarskog skladišta Barutana. Medu brojnim nelogicnostima u dokumentaciji koju je priložio nalazi se i podatak da je nastradao kao pripadnik MUP-a, a potvrdu o stradavanju (bez klase i urudžbenog broja) izdalo mu je Ministarstvo obrane, zahvaljujuci cemu je i proglašen 50-postotnim invalidom. Vlada je Cuku ukinula invalidski status i njegov je slucaj na Upravnom sudu. . sudeci po broju nastradalih generala u automobilskim nesrecama, za vecinu njih opasnije su bile krivine i okuke nego cetnici. . Tako je 23. sijecnja 1993. vozeci se u Koprivnicu stradao general Slavko Baric koji je tom prilikom slomio kuk, rebro, a ozlijedio je još glavu i kralježnicu. Potvrdu da se nalazio na službenom putu Baricu je potpisao Ðuro Decak i 15. listopada 1992. Baric je proglašen 50-postotnim invalidom.

. Osamdeset posto invalidnosti vukao je još iz II. svjetskog rata kad je bio ranjen u nogu, da bi u Hrvatskoj vojsci pocetkom 1994. obolio od kardijalne dekompenzacije, tako da je zbog srcane mane morao ležati u bolnici i u doba operacije “Bljesak” i oslobadanju zapadne Slavonije. Uskoro je proglašen 100-postotnim invalidom, ali povjerenstvo Ministarstva obrane predvodeno Zvonimirom Cervenkom smanjilo je Bobetkovu invalidnost na 80 posto. Bio je to uvod u žestoku svadu dvojice generala koji su se uzajamno vrijedali za nesposobnost, a na kraju je pobijedio Bobetko jer je Upravi sud poništio Cervenkov nalaz i presudio u korist njegova prethodnika. Zahvaljujuci potpori suda, Bobetko je, uz mirovinu i brojne povlastice, mjesecno samo od invalidnine tržio 6400 kuna. . Status 100-postotnog invalida I. skupine kao dijabeticar i ranjenik iz II. svjetskog rata dobio je i Bobetkov suborac i vršnjak general Ðuro Srnec

Iako Rahima Ademija, . Sud u Haagu sumnjici kao odgovornog za kršenje ratnih konvencija u vojnoj operaciji Medacki džep u jesen 1993., uvijek je ostavljao dojam besprijekornog profesionalca. Ali prema izvješcu vojne policije od 24. veljace 2000. ispada da jeje bez adekvatnih dokaza postao 40-postotni invalid jer mu je ozlijedeno desno koljeno. Premda u obrascima koje je potpisao njegov zapovjednik Ante Gotovina stoji da je prvi put koljeno ozlijedio 11. rujna 1993. u operaciji “Džet 93”, a zatim i u studenome dok je u okolici Siska obilazio hrvatsko topništvo, istražitelji su uocili da nigdje u službenoj dokumentaciji MORH-a nema podatka o dvjema Ademijevim ozljedama koje su ga ucinile invalidom. Osim toga, tek više od dva mjeseca nakon ozljedivanja javio se u zagrebacku Novu bolnicu u kojoj je njegova povijest bolesti. Stožerni general Janko Bobetko bio je 100-postotni invalid i dok je zapovijedao Glavnim stožerom.

Državno izvješce otkriva još dva dosad zatajena podatka. Prvo, s polovicom generala invalida Hrvatska vojska je apsolutno bez premca medu oružanim silama u svijetu s velikim brojem stradalih visokih casnika. . U modernom ratovanju gubici visokog zapovjednog kadra su svedenii na minimum, dok je u HV-u za vladavine Franje Tudmana i Gojka Šuška cijela stvar postavljena naglavce. Uzme li se kao tocna cak i brojka od 32.000 invalida, ispada da je nastradao u najgorem slucaju svaki deseti ratnik, dok je biti general bilo peterostruko riskantnije za zdravlje i život. I drugo, cak ako revizija i otkloni sumnju za neke generale, to što je gotovo 70 posto njih na sumnjiv nacin steklo povlastice odaje mizerne moralne standarde u Hrvatskoj vojsci. Usporedbe radi, od približno 185 nižih casnika sa statusom invalida, u tijeku je revizija kod manje od jedne trecine, što implicira da se spuštanjem zapovjednog lanca podizala razina poštenja.

Paradoksalno, . Vladine su službe otkrile da su za razliku od navedenih invalidski status na pošten nacin zaslužili neki od generala osumnjicenih za ratne zlocine ili gospodarski kriminal kao što su Ante Gotovina, Mirko Norac, Ðuro Decak i Ivan Korade.. Postati invalid bilo je statusno pitanje, a taj je status donosio cak dvadesetak beneficija poput invalidnine, neplacanja poreza i prireza na placu, mogucnost uvoza auta bez državnih nameta, prava na djecji doplatak i jednokratne pomoci do cak nekoliko tisuca njemackih maraka. Vec najmanja priznata invalidnost od 20 posto generalu s placom od 8000 kuna svakog je mjeseca jamcila još barem 3000 kuna. Zato ne iznenaduje to što su mnogi generali shvatili da su invalidi godinama nakon prometnih nesreca, navodnih ranjavanja ili kotrljanja niz stubišta.