Velika Britanija upravo proživljava politički ekvivalent onoga što je u nogometu prošli tjedan Engleska proživjela s Urugvajem. Kapetan momčadi, premijer David Cameron, na sredini terena radi pogreške koje ovaj put neće kazniti Urugvajac Luis Suárez, već Luksemburžanin Jean-Claude Juncker. Nakon poraza od “Junckereza”, šanse da Velika Britanija ostane članicom reformirane Europske unije postaju jednako teoretske kao što su, nakon poraza od Italije i Urugvaja, bile šanse da Engleska prođe u drugi krug Svjetskog prvenstva u Brazilu.
U četvrtak i petak ovoga tjedna lideri EU okupljaju se na sastanku Europskog vijeća na kojemu se spremaju za novog predsjednika Europske komisije nominirati Junckera, čovjeka kojega je Cameron uz artiljerijsku podršku otočkih tabloida učinio britanskim javnim neprijateljem broj 1.
U 89. minuti ovog potencijalno povijesnog britanskog vanjskopolitičkog poraza nameće se jedno ključno pitanje. Ako premijer David Cameron ne uspije utjecati na izbor novog predsjednika Europske komisije, kako će uspjeti utjecati na to da se čitava Unija reformira po britanskom ukusu, što je njegovo obećanje s kojim planira ići na referendum i tražiti od građana da glasaju za ostanak u EU jer je Unija, eto, reformirana?
Zato ova utakmica nije samo još jedno kadrovsko pitanje unutar institucija EU, nego suštinsko pitanje o budućnosti Europe. Ostane li poražena u ovoj utakmici, a četiri dana uoči summita čini se da će biti vrlo bolno poražena, Velika Britanija bit će korak bliže izlaznim vratima iz EU. Nakon ove epizode, Britanci će najkasnije do 2017. zaista i donijeti odluku o izlasku iz EU. Jučerašnja anketa Observera prognozira da bi 48 posto građana Velike Britanije glasalo za izlazak iz EU, a 37 posto za ostanak. Tektonski poremećaji koje će ta odluka izazvati teško su zamislivi, ali nitko ne sumnja u to da će se podrhtavanje tla politički osjetiti diljem Starog kontinenta.
Nijedna zemlja dosad nije izašla iz EU, a Velika Britanija nije obična zemlja članica, već druga najveća uplatiteljica u proračun EU s vodećom ulogom u mnogim europskim politikama od proširenja do jedinstvenog tržišta. Izlazak takve zemlje iz EU promijenio bi ravnotežu u samom težištu Europe. Umjesto “sve tješnje povezane unije među narodima Europe”, što je zapisano u preambuli Rimskog ugovora iz 1957., EU bi mogla postati obična zona slobodne trgovine. Izlazak Velike Britanije označio bi kraj projekta “sve tješnje povezane Unije”.
Ironija je da se mogući početak tog kraja dijelom događa na mjestu gdje su, prije stotinu godina, Britanci i Nijemci vodili najkrvavije bitke I. svjetskog rata. Sastanak Europskog vijeća ovoga se tjedna događa tijekom na dvije lokacije u Belgiji. U četvrtak se svi okupljaju u Ypresu, gradu u Flandriji gdje će lideri EU odati počast žrtvama, prisjetiti se važnosti mira za Europu i obilježiti stoljeće od izbijanja velikog rata. U petak se summit nastavlja u Bruxellesu. Premijer David Cameron kani do posljednjeg trenutka ustrajati na oponiranju Junckeru i planira inzistirati da se o tome izjasne lideri svih 28 država koji sjede za stolom.
Za odluku nije potrebna jednoglasnost, već dvije trećine glasova, što Juncker sada ima. Drugi način izjašnjavanja bio bi konsenzus, što je uobičajen način izjašnjavanja u Europskom vijeću, ali Cameronovo poticanje konfrontacije dizanjem ruku i obrazlaganjem zašto “za” i zašto “protiv” moglo bi stvoriti još veći osjećaj podijeljenosti i britanski osjećaj nepripadanja ostatku društva.To izjašnjavanje događat će se, doduše, u Bruxellesu, ali samo nekoliko sati nakon što su se svi podsjetili europskih ratnih strahota u Ypresu, gdje se prije 100 godina vidjela sva tragedija situacije u kojoj se veliki europski narodi sukobljavaju umjesto da surađuju.
Praktički svaka generacija Europljana od pada Rimskog Carstva do 1945. odlazila je u ratove i ubijala se po europskim poljima, šumama i gorama. Nakon iskustva dva velika rata, europski lideri shvatili su da trebaju stvoriti nadnacionalnu strukturu koja vezuje europske narode i potiče ih da zajedničke probleme rješavaju zajedno. Ta struktura zove se Europska unija. Postoji velika opasnost da događaji koji ovoga tjedna počinju u Ypresu potencijalno dovedu do slabljenja ili do okončanja takve strukture koja je, ma koliko to nekome zvučalo izlizano u svakodnevnoj upotrebi, jamac mira i stabilnosti u Europi.
toliko su se mucili da uđu u EU (čak više od nas), dva puta su ih francuzi blokirali, pustili su ih tek poslije de Gaulleove smrti, sad ako izađu više ih nikad neće pustiti unutra, a to će dati dodatan poticaj škotima za nezavisnost. kompanije koje izvoze u Eu će napustit britaniju, postat će crna rupa koju će svi izbjegavat kao nepouzdane i prevrtljive