Nakon što je Državni zavod za statistiku potvrdio da je BDP u prvom tromjesečju rastao 2,5 posto, odnosno 3,4 posto ako se gleda i sezonski utjecaj Uskrsa, većina je odahnula jer se kriza u Agrokoru očito još nije prelila na makroekonomsku razinu.
Analitičari kažu i da neće do kraja godine, ali do tada bi onda trebalo riješiti veći dio izazova vidljivih iz statističkih podataka, a koji pokazuju manjkavosti strukture domaćeg gospodarstva.
Svaki put kada skoči potrošnja građana, skoči i uvoz što sugerira da hrvatska proizvodnja nije sposobna plasirati dovoljno konkurentan proizvod da bi zadovoljila želje domaćeg kupca. Potrošnja je rasla zahvaljujući poreznoj reformi koja je dobrom dijelu građana podebljala novčanik, no dio tog novca kojeg se država odrekla otići će, nažalost, stranim gospodarstvima, što je porazno za domaći realni sektor.
Investicije se oporavljaju, ali ne dovoljno brzo, a tome djelomično i pridonosi činjenica da Hrvatska godinama ne rješava administrativne barijere jer spora birokracija odbija raditi u skladu s potrebama poslodavaca i ulagača.
Bez promjene stava nećemo postići visok rast, a da je razina od tri posto nedovoljna, pokazuju performanse nama konkurentnih država.
Slovenija je istodobno rasla 5,3 posto, Rumunjska čak 5,6 posto, dok su i Poljska i Litva imale rast veći od 4 posto.
Ako se ne riješe strukturni problemi, kriza u Agrokoru još će značajnije pogoditi Hrvatsku. Nije upitno hoće li se potres najvećeg koncerna preliti na makroekonomske podatke, već koliko će štete napraviti.
Opravdano se bojati njegova utjecaja jer riječ je o sustavu koji za sobom u ponor može povući tisuće malih poduzetnika i većinu prehrambene industrije, ali ako se krizom unutar koncerna počne upravljati kvalitetno i oprezno, najavljeni potres za sobom ne mora ostaviti znatne žrtve.
