- Ministar doista ima krasne jabuke! – komentira Popijačevih 10-ak hektara nedaleko od Čazme Frane Ivković, jedan od naših najvećih stručnjaka za voćarstvo koji u sve većem hrvatskom interesu za jabuke i kruške, pa i onome ministra gospodarstva, ne vidi ništa čudno.
Od pšenice 30 puta dohodovnije, jabuke su posljednjih godina, uz vinograde i maslinike, najpoželjnija zanimacija brojnih hrvatskih tajkuna i biznismena. Oni su u poljoprivredi pronašli ispušni ventil od stresa koji im donose njihovi primarni poslovi ili pak razbibrigu “pod stare dane”, pogotovu ako je uz voćnjak i kakva ladanjska kuća... Uza sve to donose i – profit.
Kći poduzetnica
Ako su jabuke osvojile i čelnike naših renomiranih tvrtki – Ivicu Todorića iz Agrokora, Marijana Šarića iz Europatradea, Marijana Filipovića iz IncestCorpa, hotelijerskog magnata Jaku Andabaka ili Luku Rajića koji je nedavno iskazao interes za kupnju čak 170 hektara u Sisačko-moslavačkoj županiji – zašto ne bi i nekadašnjeg čelnika HUP-a i ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Đuru Popijača? Još lani je, pisali su mediji, jabuke prodavao i na kućnom pragu zajedno s obitelji, gdje je glavna poduzetnica ministrova kći Silvija, inače članica Foruma mladih SDP-a. Iako većinu uroda jabuka i nešto krušaka Popijačevo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), koje se vodi na suprugu Marinu, proda Todorićevu Agrofructusu, on ne misli da je, s obzirom na njegovu funkciju resornog ministra, u pitanju sukob interesa. Agrokorova im je hladnjača u Dugom Selu, objašnjava, jednostavno najbliža.
Iako zemljište, koje je dijelom naslijedio, a dijelom kupio, ima već dulje vrijeme, Popijač je tek prije dvije godine ozbiljnije ušao u biznis s voćnjakom, koji je s vremenom proširio i vinogradom.
– Dugo sam vremena tražio kako ispuniti vrijeme i relaksirati se, a kako volim zemlju, to mi se učinilo dobrim potezom. Trenutačno se nemam vremena baviti time, ali sam u sve ušao ozbiljno.
Trenutačno imam dva zaposlenika, a sezonski ih po potrebi zaposlim još 10-15 – komentira Popijač.
Na 10 hektara ministar je lani, tvrdi, proizveo 200 tona jabuka, a slično i godinu prije. Dobiva, priznaje, i poticaje Ministarstva poljoprivrede koji su mu zadnji put isplaćeni za 2009. godinu. Jednostavnom matematikom, Popijač dobiva oko 25.000 kuna poticaja godišnje, no po njemu se to podrazumijeva.
– Obiteljsko gospodarstvo registrirano je još prije desetak godina i stoga poticaji nisu sporni – kaže on te napominje da se jednog dana u potpunosti planira posvetiti tom biznisu, a kada se otvori mogućnost, i zatražiti sredstva iz fondova EU.
Isplativo voćarstvo
Kad bi više pravih biznismena znalo da su voćarstvo i povrtlarstvo po dohotku broj jedan u poljoprivredi, i više bi ih se okretalo zemlji, smatra F. Ivković, koji i sam ima 32 hektara jabuka. No, da je zemlja u nas kapital koji rijetki znaju kapitalizirati, iako će joj ulaskom u EU vrijednost porasti i 30 puta, najbolje govori i to što su u nas operativni programi podizanja trajnih nasada, za koje je u četiri godine bilo planirano 7 milijardi kuna, gotovo propali. Realizirano je, naime, samo 130 milijuna kuna ili 1,69 posto planiranih sredstava.
– Ulaganja po hektaru voćnjaka iznose otprilike 40.000 eura (od 30.000 do 35.000 eura za već posađeni mladi voćnjak). No s ulaganjima u mreže protiv tuče, navodnjavanje i suvremenu mehanizaciju, bez problema se mogu i vraćati krediti i ostvarivati profit – kaže Ivković, ističući kako se po hektaru jabuka zaradi oko 30.000 eura, od čega ostaje oko 5000 eura čiste dobiti.
Mali, pošteni, obični poljoprivrednik ili stočar ne traži te famozne poticaje, već samo da država zaštiti cijenu stočnoj hrani, plavom dizelu, te da im osigura tržište. Obični čovjek koji uzgaja 20-tak krava, moli ovu državu da mu pošteno plati po litri mlijeka, bez poticaja. No, ne ide to tako, jer poticaji su izmišljeni za tajkune, političare i poljoprivrednike \"na papiru\".