'Ponižavaju nas, traže da odrađujemo socijalnu pomoć. Nemamo kamo s pretučenom djecom'

Gledam prije godinu, dvije lika na televiziji, živi u stračari sa ženom i četvero djece, star oko 50 godina, izgleda zdrav (ne spominje nikakve zdravstvene probleme), žali se na niska socijalna primanja ali mu ne pada na pamet potražiti posao, o tome ni riječi. Pretpostavimo da ima samo osnovnu školu... može raditi u građevini (posla koliko hoćeš), komunalni poslovi itd.

Radno sposobnim osobama nikako ne bi trebalo davati socijalnu pomoć!

Ako netko može, a ne želi raditi, ne bi smio dobivati socijalnu pomoć. Onda je njegov izbor ne raditi, a izbor države bi morao biti ne dati mu socijalnu pomoć... Također, ako ljudi imaju nekretnine u vlasništvu, a primaju socijalnu pomoć, onda su isti u povlaštenom položaju spram onih koji nemaju vlastitu nekretninu i rade, i to jako povlaštenom položaju... Danas, ako se želi raditi, ima posla i više nego treba, a postoje i financirani programi prekvalifikacija. No uvijek je lakše držati se one - bolje kuna u hladu nego 3 na radu uz razna opravdanja tipa nisam ja išla, išao u školu da bi bila čistačica, čistač... I onda imamo ekipu za urlanje i valjanje po cesti, koju država plaća da budu tiši, to je došlo do tog nivoa da im se dijele i fotelje. Ne vidim zašto se onda netko čudi što ljudi ne žele raditi, kada radom ne može postići ono što može urlanjem?

Uvjete za socijalnu pomoć treba dodatno postrožiti, kako bismo i dalje ostali nepoželjno odredište za “doktore i inžinjere”, iz egzotičnih zemalja.

Nekada na socijali bile su samo bolesne i nemoćne osobe, a danas i oni koji mogu volu iščupati rep. Lakše je ne raditi i dobivati socijalu i dobivati hranu i odjeću u karitasu nego raditi i biti zaposlen.

Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko (Ps 146)

Osjeca se poniženo? Idi na tržište rada zaradi placu i neces se osjecati poniženo. Nije te sramota primati socijalu i cijele dane ništa ne raditm