Premijer Andrej Plenković putuje u Washington kako bi na velikoj ceremoniji 8. svibnja primio nagradu za "izvrsnost u vodstvu", kako se službeno zove, a koju dodjeljuje jedan od najuglednijih i najznačajnijih think tankova u svijetu, posebno orijentiran i utjecajan na polju zagovaranja transatlantskih odnosa, Atlantic Council. Nagrada je poznata kao "Washingtonski Oscar" i dosad je završila u rukama mnogih uglednika, od tadašnjih predsjednika SAD-a Billa Clintona i Georgea W. Busha, preko glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, do njemačkoga kancelara Helmuta Kohla i legendarnog diplomata i političara Henryja Kissingera. Tu su i tadašnji tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, državna tajnica Hillary Clinton, predsjednica Europske Komisije Ursula von der Leyen, predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde te britanski premijer Tony Blair.
Atlantic Council od 1996. dodjeljuje nagrade osobama za koje smatraju da su napravile velike pomake u raznim poljima – kao lideri, humanitarci, umjetnici ili vezane za vojsku. U obrazloženju nagrade, koju će Andrej Plenković primiti pred 500-tinjak uzvanika, stoji "kako se hrvatskom premijeru dodjeljuje nagrada Istaknuti međunarodni lider kao priznanje za njegovo vizionarsko vodstvo Hrvatske, nepokolebljivu predanost europskom jedinstvu i predanost jačanju transatlantskih odnosa".
– S tri uzastopna mandata, Plenković je najdugovječniji premijer u povijesti Hrvatske, predvodeći razdoblje značajne gospodarske revitalizacije i modernizacije. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je postigla rekordno visoka ulaganja, stalni rast zaposlenosti i povijesno nisku nezaposlenost te poboljšala životni standard, plaće i mirovine. Tijekom njegova mandata Hrvatska se pridružila i eurozoni i Schengenskom prostoru te ima za cilj stjecanje punopravnog članstva u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj – kažu iz Atlantic Councila. Kao dodatni fokus na američko-hrvatske odnose, među glazbenim zvijezdama koje će nastupiti bit će i Tatjana Cameron Tajči.
Atlantic Council osnovan je 1961. godine u Washingtonu, neposredno nakon stvaranja NATO saveza (1949.) i sve veće potrebe da se učvrsti transatlantsko partnerstvo između SAD-a i Europe – ne samo vojno nego i politički i ekonomski, posebice s obzirom na SSSR, a sada Rusiju. Nastao je kao odgovor na prijetnju SSSR-a i hladni rat, ali se s vremenom program širio tako da danas uključuje teme poput klimatskih promjena, digitalne sigurnosti, tehnologije i globalne ekonomije, ali glavna premisa, da je transatlantsko partnerstvo ključno, nije. Fokus na tome ostao je i danas, u vrijeme kad su ti partnerski i saveznički odnosi, inače izuzetno važni, na prekretnici, s namjerom iz Bijele kuće da se još zaoštre, čemu se protivi velik broj i demokrata i republikanaca. Često se spominje kako je nestranački, odnosno kako u njegovu radu sudjeluju članovi obiju američkih velikih stranaka, republikanci i demokrati, koji imaju izraženu predanost međunarodnoj suradnji, posebice transatlantskoj. Program think tanka zacrtan je idejama osnivača, a među njima su bili Dean Acheson, bivši američki državni tajnik, jedan od arhitekata NATO-a i hladnoratovske politike "obuzdavanja Sovjeta", Christian A. Herter, također bivši državni tajnik SAD-a, poznat po promoviranju europske integracije, te Henry Cabot Lodge Jr., američki ambasador pri UN-u.
Atlantic Council ima veći utjecaj na američku politiku nego što bi se na prvi pogled moglo reći za neki think tank. On često djeluje kao instrument "meke moći" (soft power) u korist američkih i zapadnih interesa, a vrlo često njegovi izvještaji imaju utjecaj na kongresne odluke. Konkretno, kad je Hrvatska u pitanju, Atlantic Council "gurao" je ideju gradnje LNG terminala, s čestim posjetima i uvjeravanjima raznih hrvatskih vlasti o potrebi njegove gradnje. Druga stvar bliska Hrvatskoj je inicijativa Tri mora, za koju neki kažu da su je osmislili, drugi da su je preuzeli i pretvorili uz modifikacije u svoju, a kod koje je Hrvatska imala velik utjecaj. Oba projekta, LNG i Tri mora, u konačnici su imala isti cilj: energetsku i drugu emancipaciju od Rusije, što se – u slučaju LNG-a u Omišlju – pokazalo nužnim i što je od Hrvatske napravilo energetsko čvorište za ovaj dio Europe.
FOTO Stigao i posljednji Rafale! Hrvatska sada ima eskadrilu od 12 borbenih zrakoplova
Otvori KEKS Pay
Plenković je dobio ovu nagradu ne zato što je zaštitio Hrvatsku, nego zato što je Hrvatsku što brže i poslušnije uklopio u interese zapadnih centara moći. Za elite poput Atlantic Councila, on je "uzoran" lider upravo zato što je žrtvovao suverenitet naroda za globalne ciljeve.