Poštovana SOA! Najprije sam mislio napisati pismo SOA-i u Zagorje, ali sam onda se prizvao k svijesti da je Tebe nemoguće zemljopisno odrediti, jer Ti moraš biti svuda. Što Te, jasno, ne čini posvudušom. Nadam se da mi nećeš previše zamjeriti što ću Te, ionako prenatrpanu obavezama, dodatno ugnjaviti pismom za koje sam se skanjivao poslati ga. Više je razloga za moju neodlučnost. Ponajprije, ovih dana su ti pisali puno važniji inokosni organi od mene, običnog građanina, koji nema nikakav viši nacionalni interes u primisli, nego pismom smiriti vlastitu savjest i utažiti žeđ prizemnoj znatiželji onoga tko s udivljenjem iz donjeg rakursa promatra rad veličajnih kako institucija tako pojedinaca koji ih s toliko mara i mudrosti vodaju. Zato, svakako, draga moja, prioritet daj odgovorima važnih ljudi jer oni su u žurbi neprekidnog dolaska i odlaska, a mi, narod i porezni šutljivci, stalno smo ovdje kao nužan nusproizvod njihove nedodirljivosti. Pa u trenucima između dva pisma dionika vlasti, možda se pronađe i minuta-dvije i za mene i moju skromnu molbu, zbog čega se i nadam da ovo pismo neće završiti u košu za smeće. Izim toga, zadnji sam put identičnu molbu, mislim na pismo, koš i smeće, uputio još davno, u onom mrskom sustavu koji srećom rušimo još i danas, 35 godina nakon što ga nema i samo zahvaljujući toliko narodnom entuzijazmu onemogućujemo rovarenje crvenih, žutih i inih vragova po komadu raja koji nam je bog namro. Što, sam ono u stvari htio reći?! Ah, da, sad već vidiš, mila moja, u čemu je moj problem. Miso' me lako odvede u pretjeranu širinu i bojim se da dok ne dođem do merituma, da će i Tvoj momentum koncentracije na moju molbu pasti na razinu nezainteresiranosti.
Bit ću najsretniji kada od Tebe dobijem kuvertu u kojoj piše da je sve zbog čega sam strahovao notorna laž
Otvori KEKS Pay
