Uspjeh 'Milenijske trilogije' ("Muškarci koji mrze žene", "Djevojka koja se igrala vatrom" i "Kule u zraku") privukao je pažnju na život autora tih knjiga, Stiega Larssona (1954.-2004.), novinara, ljubitelja znanstvene fantastike i ljevičarskog aktivista koji je za svoju dušu pisao tehno-trilere i nakon smrti postao jedan od najpopularnijih pisaca na svijetu, čiji su romani ekranizirani u rodnoj Švedskoj a priprema se i američka ekranizacija.
Njegov prijatelj John Henri Holmberg u pogovoru za novo izdanje Larssonovih knjiga napomenuo je kako su Stiega u jednom trenutku ljevičarske aktivnosti odvele iz Švedske u Afriku:
1977. bila je burna godina. Stieg ju je dijelom proveo u Eritreji, gdje je imao veze u marksističkom oslobodilačkom pokretu EPLF i pomagao u obuci jedne čete gerilki u korištenju bacača granata. No, tad je zaradio upalu bubrega i morao je napustiti Afriku.
Larsson se vratio u Švedsku, gdje je živio sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, ali se niakd nije oženio njom zbog svog posla; naime, kao istraživački novinar razotkrio je mnoge prljavštine krajnje desnice, i ekstremisti su mu višekratno prijetili smrću a, kako u Švedskoj parovi koji se vjenčavaju moraju objaviti svoju adresu, time bi ugrozio i njezin i svoj život. To je, budući da je umro bez oporuke, znantno kompliciralo situaciju oko nasljeđivanja njegovih autorskih prava; umejsto Gabrielsson, prava su naslijedili njegov otac i brat s kojima nije bio u pretjerano dobrim odnosima. Kod njih je skoro završeni peti roman i skice za nastavke (serijal "Milenij" trebao je ukupno imati deset romana), a kod Eve je ostao njegov laptop u kojem su 3/4 četvrtog romana u seriji.
Otvori KEKS Pay
Ne piše kakve je još alatke ovaj ženomrzac koristio u obučavanju \"gerilki\"